By Mudri ljudi često ponavljaju kako svaka kriza nosi i priliku za iskorak. No ono što danas gledamo na hrvatskoj političkoj sceni pokazuje potpuno suprotan trend, kriza na gotovo svim razinama pretvara se u sve dublje uranjanje u političko blato. Umjesto odgovora na stvarne probleme građana, svjedočimo svjesnom guranje društva u ideološke rovove, proces koji predvode ili otvoreno potiču ekstremi iz redova parlamentarne većine uz jasnu podršku Plenkovićeva HDZ-a.
Odgovorna politika usprkos svemu što gledamo i slušamo posljednjih mjeseci ne smije pristati na takvu igru jer ideološke provokacije i povijesni revizionizam nisu slučajni, to je pažljivo osmišljen politički alat. Kada vlast nema rješenja za inflaciju, rastuće siromaštvo, urušavanje javnih sustava i demografski slom, kao što je to slučaj sa Vladom Andreja Plenkovića, tada otvara teme koje polariziraju društvo i odvlače pažnju. Umjesto rasprave o radnim mjestima, mirovinama, zdravstvu, uništenoj poljoprivredi ili urušenoj industriji, javni prostor se zatrpava povijesnim simbolima i podjelama.
Hrvatskoj ne trebaju ideološki sukobi, nego konkretna rješenja. Potrebna je revitalizacija industrije koja je desetljećima sustavno uništavana, ozbiljna poljoprivredna politika koja će vratiti proizvodnju i samodostatnost, kao i pravno uređeno društvo u kojem zakoni vrijede jednako za sve. No upravo na tim područjima aktualna vlast je pokazala najveću nemoć ili bolje kazati potpunu nesposobnost. U nedostatku rezultata, ideologija HDZ-u postaje dimna zavjesa, zapravo i jedino preostalo oružje u borbi za očuvanje gole vlasti.
Otvaranjem i radikalizacijom ideoloških tema, vladajući su već započeli dugu predizbornu kampanju. Cilj nije zaštita nacionalnih interesa, nego očuvanje vlasti i izbjegavanje odgovornosti za niz političkih i ekonomskih promašaja. Nakon gotovo desetljeća vlasti, teško je nabrojati ključne reforme koje su stvarno unaprijedile život građana. Sa druge strane, politički prostor obilježen je nizom afera, smjenama desetka ministara radi sumnje ili optužbi za korupciju i kriminal, i naravno, kroničnim izostankom političke odgovornosti.
Istodobno, svako javno zagovaranje političke promjene nailazi na orkestrirane napade. Dovoljno je bilo objaviti informaciju o mom sudjelovanju na konvenciji SDP i najaviti podršku smjeni vlasti, pa da se pokrene lavina koordiniranih napada sa stotina lažnih profila. Jasno je da takve metode ne odražavaju snagu nego strah, strah od gubitka kontrole nad političkim procesima i sve slabijeg, ili bolje kazati potrošenog koalicijskog potencijala.
U tom kontekstu, uloga BUZ-a i drugih aktera koji inzistiraju na socijalnim i ekonomskim temama postaje važnija nego ikad. Hrvatska ne smije dopustiti da joj budućnost određuju oni koji svjesno zamjenjuju stvarne probleme jalovim ideološkim raspravama. Pravo pitanje nije tko će glasnije vikati o prošlosti, nego tko ima plan i rješenja za bolju budućnost. Građani zaslužuju politiku koja rješava probleme, a ne onu koja ih vodi ka novim podjelama.
Vrijeme je da životno važne teme držimo stalno u fokusu, i da odgovornost konačno stigne sve one koji su godinama vladali bez rezultata.
U Zagrebu, 25.02.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
