By Otvoreno pismo HAZU-a Vladi dramatično upozorava na nedostatke zakona o prostoru, gradnji i energetici. Lijepo zvuče briga za javni interes, pomorsko dobro, prostorne vrijednosti i klimatske izazove, ali ono što najviše para oči jest neizrečeno pitanje: A gdje ste bili svo ovo vrijeme?
Gdje je bio HAZU kada je Hrvatska tonula u neviđene razmjere političkog klijentelizma i sistemske korupcije? Kada su “najviši dužnosnici” punili naslovnice aferama koje bi u uređenim državama rezultirale ostavkama, zatvorom ili lustracijom, HAZU je mudro šutjela. Kada su umirovljenici gurnuti na rub siromaštva sa mirovinama koje su uvreda zdravom razumu i dostojanstvu, i kada su tisuće starijih građana prisiljene birati između hrane, lijekova ili grijanja, HAZU se nije oglašavala. Možda zato što su njihove mirovine u pravom smislu riječi one povlaštene, osigurane i nedodirljive.
HAZU se, umjesto glasa savjesti društva, otvorenim pismom Vladi zapravo pretvorio u instituciju koja progovara jedino kada se ugrozi monopol i interes određenih skupina. Danas im smeta zakon koji bi, navodno, “kaotično upravljao prostorom”. Sutra će se opet zakopati u tišinu ako zakoni pogađaju građane, posebno one najranjivije skupine, a ne privilegirane.
I dok svakodnevna inflacija melje standard građana cijene hrane, energenata, komunalija rastu do apsurda, a umirovljenici, radnici i mlade obitelji stenju pod teretom astronomskih troškova života HAZU se nije očitovao. I dok Hrvatskom, posebno posljednjih mjeseci, sve glasnija manjina lijevih i desnih ekstremista postaju sve radikalnije, pokušavajući unijeti podjele i destabilizirati Hrvatsku, HAZU šuti. Šuti o urušenom pravosuđu, šuti o propadanju demokratske kulture, šuti o moralnoj eroziji društva, ali ta njihova šutnja nije „ono zlato“.
A sada, kada jedan, po svemu što smo imali priliku ćuti benigan, zakon prijeti interesima jedne skupine, HAZU se iznenada “probudila” i dobila glas. Je li vrijeme za brutalno poštene rečenice? HAZU koja šuti kad se udara po slabima, a glasna je kad se dira u privilegije moćnih, odavno je izgubila moralni autoritet. Ako HAZU sebe doista smatra intelektualnom i društvenom savješću države, onda je krajnje vrijeme da progovori i o pravim nacionalnim krizama, o lopovluku, o nejednakosti, o potpunom siromaštvu umirovljenika, o brutalnim klasnim razlikama, o urušenom sustavu vrijednosti itd.
Jer Hrvatska ne gubi niti može izgubiti identitet samo zbog zakona, u ovom slučaju o prostoru, nego zbog društva u kojem se privilegirani bore za svoj monopol dok mnogi jedva preživljavaju. Vrijeme je da oni koji žive od života građana počnu živjeti za građane.
Hrvatska treba HAZU koja će braniti istinu, pravdu i dostojanstvo, a ne privilegije i monopol.
U Zagrebu, 05.12.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
