By Svake godine, kao po nekom unaprijed pripremljenom scenariju, Milorad Pupovac, a po potrebi i Jeckov, Milošević i drugi članovi SDSS-a ili SNV-a, ponovno izvlače istu matricu: kuknjava, dramatizacija i prebacivanje kolektivne odgovornosti za sudbinu dijela Srba koji su u kolovozu 1995. organizirano napustili Hrvatsku prije ili tijekom same VRO „Oluja“. Umjesto da se ta povijesna istina konačno prihvati, Pupovac i dalje uporno i na sebi svojstven način pokušava reinterpretirati činjenice, ocrnjujući jednu od najblistavijih stranica hrvatske povijesti kao “etničko čišćenje”.
Gospodine Pupovac, doista je dosta tog podmuklog narativa, posebno kada se to radi u interesu politike druge države, one koja i dalje ne prihvaća činjenicu da je 91. – 95. bila agresor.
Oluja nije bila nikakav izraz “mržnje prema Srbima”, kako to Vi, što otvoreno ili u rukavicama sugerirate, nego legitimna i međunarodno priznata vojna operacija s ciljem oslobađanja okupiranog teritorija Republike Hrvatske. Srbi u Hrvatskoj danas žive slobodno, ravnopravno i sa svim pravima kao i svi drugi građani. A ako postoji išta što unosi nelagodu i nesigurnost među njih, onda je to upravo Vaša politika permanentnog emocionalnog ucjenjivanja i selektivne amnezije koja se posebno očituje baš u danima pred svako obilježavanje obljetnice VRO Oluja.
Govorite o “nelagodi zbog Thompsona” i “porukama vojne parade”? Gospodine Pupovac, vojna parada je proslava slobode, sigurnosti i državne suverenosti a ne nikakva prijetnja ili huškanje. Hrvatski narod ima puno pravo ponosno slaviti Oluju, baš kao što bi i srpski narod imao pravo slaviti kad bi napokon priznao odgovornost onih koji su, uz pomoć tadašnje Srbije, pokušali stvoriti „Veliku Srbiju“ po cijenu tuđih života i domova.
Vaša retorika o “ustaškom nasljeđu” postala je jeftina i otrcana floskula kojom pokušavate diskreditirati cijelo društvo. Ako su Vama mainstream Hrvatska i njezine vrijednosti problem onda je možda vrijeme da se zapitate tko se zapravo udaljio od suživota, a tko ga doista gradi.
Kao političar, a navodno i mirotvorac, Pupovac sustavno odbija priznati da se hrvatski Srbi, baš zahvaljujući Republici Hrvatskoj, danas mogu slobodno politički organizirati, živjeti, raditi, obrazovati i izražavati. A svaki pokušaj da se VRO „Oluja“ izjednači s ratnim zločinom ne samo da je opasan, nego je i duboko uvredljiv za tisuće ljudi koji su za ovu zemlju položili živote, neovisno o vjeri ili nacionalnosti.
I da, ratni zločini, gdje god su se dogodili, moraju biti procesuirani. Ali nije na Pupovcu da s televizije u susjednoj državi drži lekcije o pravdi i povijesti vezano uz VRO Oluja koja se dogodila u kolovozu 1995. godine, dok u isto vrijeme uporno ignorira sve zločine i etnička čišćenja koje je, od 1991. pa sve do kolovoza 1995. odnosno VRO Oluja, počinila strana kojoj je tadašnja srpska politika pripadala.
Zato jasno i glasno iz BUZ-a poručujemo: Hrvatska nema što skrivati. Hrvatska ne treba šutjeti. I Hrvatska se ne treba ispričavati zato što je pobijedila u ratu koji nije sama birala, nego joj je nametnut. Ako gospodinu Pupovcu i njemu sličnima ta istina ne odgovara neka barem poštuje narod i državu u kojoj živi i radi, i sugrađane bez čijih glasova ne bi danas sjedio u Hrvatskom saboru uživajući sve blagodati, budimo jasni, ničim zaslužene povlaštene političke pozicije.
Dosta je više Vašeg politikanstva, teatralnog prenemaganja i lažne brige. Hrvatska nikad neće zaboraviti Oluju, jer bez Oluje ne bi bilo ni slobode, ni za Hrvate, ni za Srbe u Hrvatskoj.
U Zagrebu, 02.08.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
