By Hrvatska javnost se već tjednima „bombardira“ vijestima u svezi mogućeg slanja dvoje časnika u jednu od mnoštva NATO misija u kojima uz kolege iz drugih NATO članica nerijetko sudjeluju pripadnici HV-a. Tema je to koja je posljednjih nekoliko tjedana doslovno okupirala medijski prostor što je privremeno sve druge teme, posebno one od životne važnosti za građane, gurnulo u drugi plan. Plenković je još jednom uspio, pa makar i samo na nekoliko tjedana, skrenuti pozornost sa gorućih problema na jedno doista marginalno pitanje i temu koja ni po čemu ne zaslužuje posebnu pozornost, još manje neku važnost za Hrvatsku.
Opće je poznato da pripadnici HV-a ne sudjeluju u svakoj NATO misiji, niti to uopće moraju, pa je doista neobično da se sada odjednom stvorilo toliko buke oko dvaju časnika i jedne misije koja se ni po čemu bitno ne razlikuje od mnoštva drugih. Što se to dogodilo da je odjednom jedna NATO misija Plenkoviću toliko važna da je u Hrvatsku pozvan čak zamjenik glavnog tajnika NATO saveza koji bi u Hrvatskom saboru nekome, odnosno saborskim zastupnicima i putem medija široj javnosti, nešto trebao pojašnjavati u svezi misije? Zašto?
I potpunom laiku je jasno da slanje ili ne slanje dvaju ili dvoje časnika HV-a u neborbenu NATO misiju jeste isključivo političko pitanje koje se trebalo rješavati na razini predsjednika Vlade i Predsjednika RH koji je i ulozi Vrhovnog zapovjednika OS. Kako za suradnju temeljenu na Ustavu ne postoji volja kod predsjednika Vlade Plenkovića jasno je i da nema dogovora o sudjelovanju Hrvatske u navedenoj misiji NATO-a stoga je politička odluka prepuštena Hrvatskom saboru. Za Odluku o slanju časnika u NATO misiju u Hrvatskom saboru treba dvotrećinska većina koju HDZ i partneri očito nemaju.
Umjesto da Plenković u nastaloj situaciji „stane na loptu“ i sukladno Ustavu uskladi pojedine Odluke sa Predsjednikom Republike, on i dalje, a sada je već očito i da je sve to što tjednima radi u kontekstu predstojećih predsjedničkih izbora. Plenković politiziranjem teme oko NATO misije nastoji što više ocrniti Predsjednika Republike, pa čak i nečuvenim opanjkavanjem u stranim medijima. Sve je to u nastojanju da pomogne HDZ-ovom predsjedničkom kandidatu Draganu Primorcu koji iz dana u dan potvrđuje da je sve samo ne kandidat koji na izborima može pobijediti aktualnog Predsjednika Zorana Milanovića.
Koliko je ova distrakcija Plenkovića i HDZ-a sa „dva časnika“ prozirna vidi se i po tome što se u javnom prostoru uopće ne raspravlja, još manje polemizira, o slanju 30 tenkova i još toliko borbenih vozila u Ukrajinu do kraja godine. Da Predsjednik RH Zoran Milanović kao Putinova „korisna budala“ na bilo koji način opstruira pomoć Ukrajini kako to Plenković i njegovi trabanti nastoje uvjerit javnost, onda bi upravo navedeno slanje 30 tenkova i 30 borbenih vozila zastavio, ali nije… Plenković će ubrzo i na veoma ružan način shvatiti da je zapravo on ta „korisna budala“ o kojoj često priča gledajući prema Pantovčaku.
Plenković i dalje ne shvaća da se u kontekstu bilo kojeg ratnog sukoba javno priča što je moguće manje… a najbolje je ni malo…
U Zagrebu, 29.10.2024.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
