By Dok bivši glavni državni inspektor Andrija Mikulić, opterećen ozbiljnim sumnjama na korupciju, „strpljivo“ čeka da se ispitaju svjedoci, podignu optužnice, i po već viđenom obrascu, da sve jednog dana možda završi u zastari, sustav istodobno pokazuje zavidnu brzinu i učinkovitost kada treba udariti po najslabijima. U ovom slučaju, po umirovljenici koja poštenim radom nastoji samo preživjeti.
Umirovljenica sa mirovinom od bijednih 250 eura kažnjena je jer je na koprivničkom placu prodavala nekoliko desetaka kilograma rajčica i paprika koje je uzgojio njezin kum. Da ne bude zabune, ne radi se o prodaju heroina, kokaina, „trave“ ili slično već uistinu o običnim poljoprivrednim proizvodima.
Slučaj koji je objavio portal podravski.hr ogoljuje svu licemjernost sustava. Umirovljenica, koja uz „velikodušnu“ mirovinu od 250 eura, kakvu nam premijer i resorni ministar redovito predstavljaju kao dokaz brige za starije, ima registriran OPG kako bi si radom osigurala barem minimum dostojanstvenog života, proglašena je praktički zločinkom. Njezin grijeh? Na vlastitom štandu, uz svoje proizvode, prodavala je i rajčicu i papriku koje je uzgojio njezin kum, kum sa kojim ima sklopljen ugovor o suradnji u zajedničkoj proizvodnji. Revni Državni inspektorat ostao je slijep na dokaz da se ne radi o robi nepoznata podrijetla već je poput kaznenog eskadrona podnio prijavu kako bi se „zločin“ sankcionirao. .
Ni ugovor, ni zdravi razum, ni elementarna logika nisu bili dovoljni Državnom inspektoratu. Onom istom Državnom inspektoratu u kojem je Andrija Mikulić donedavno „suvereno“ stolovao žmireći na oba oka na kriminal uz masnu „pinku“ od koje se mnogima zavrti u glavi. Inspektorima nije problem što je po slobodnoj procjeni svakog tko je ikada kročio na tržnicu više od polovice robe na hrvatskim tržnicama proizvedeno tko zna gdje i tko zna kako, ali problem je umirovljenica. Problem je kum. Problem je nekoliko kilograma paprike i rajčice.
To nije funkcioniranje pravne države. To je demonstracija sile. To je iživljavanje nad slabima i treniranje strogoće tamo gdje nema političkog rizika, ali ni „pinke“ za korumpirane. Jer lakše je kazniti umirovljenicu nego se ozbiljno uhvatiti u koštac s onima koji su godinama, upravo kroz institucije zadužene za nadzor, izvlačili stotine tisuća, ako ne i milijune eura.
Ironija je potpuna kada se doda da je sud, očito svjestan apsurdnosti cijelog postupka, izrekao čak i manju kaznu od zakonom propisane. Sud je učinio ono što je morao, ali je barem pokušao pokazati minimum empatije, vjerojatno shvaćajući da je sama prijava Državnog inspektorata duboko moralno upitna, ako ne i sramotna.
Ovaj slučaj nije izoliran incident. On je simptom. Simptom države u kojoj se korupcija tolerira, razvlači i relativizira, dok se siromaštvo kažnjava ekspresno i bez milosti. Države u kojoj se pošten rad umirovljenika ne cijeni, nego sankcionira. Države u kojoj zakon nije jednak za sve, nego je stroži što ste slabiji. Države koja bez radikalnih promjena gubi svoju budućnost.
Blok umirovljenici zajedno jasno poručuje, Hrvatska mora prestati biti država koja progoni siromašne, a štiti privilegirane. Umirovljenici nisu problem, problem je sustav koji ih gura u bijedu, a zatim ih radi borbe za preživljavanje kažnjava. Vrijeme je za pravednu državu, onu u kojoj će zakon jednako vrijediti za sve, a dostojanstvo starijih biti stvarna, a ne deklarativna vrijednost.
U Zagrebu, 27.12.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
