Očito, postoji nešto duboko izopačeno u načinu na koji se u našem javnom prostoru tretira starost. Posljednjih dana svjedočimo nečemu što najviše podsjeća na neki bolesni „socijalni eksperiment“. Izbacuju se naslovi u pojedinim medijima, koji se utrkuju u „analizama“ a razni savjetnici vijećaju nad ključnim pitanjem opstanka umirovljenika i mudro zaključuju, „Može i mora se živjeti s 500 eura mirovine“!
Moramo odmah jasno reći, ne može!. I sram vas bilo što uopće postavljate to pitanje, pokušavajući u isto vrijeme i dati opravdanje.
Ovo što gledamo nije medijska struka. To je čisto medijsko lešinarenje nad tuđom sudbinom. Pojedini mediji, u vječnoj gladi za klikovima i angažmanom, pretvorili su siromaštvo umirovljenika u vlastitu zaradu!. Objavljuju se sramotni recepti za obroke od nešto sitniša i rade ankete o tome kako „uštedjeti“ na grijanju, kao da je riječ o hobiju, a ne o borbi za goli život.
Takvim pristupom mediji postaju suučesnici vlasti s kojom normaliziraju nenormalno. Umjesto da budu korektiv vlasti i beskompromisno pitaju ministre kako ih nije sram, oni radije „analiziraju“ izdržljivost ljudskog želuca. To je perfidna izdaja javnog interesa i pretvaranje opipljive ljudske katastrofe u apstraktnu debatu koja služi samo punjenju medijskog prostora njima i rasterećenja vlasti.
S druge strane tog sramotnog plesa stoji politička elita i dok vi raspravljate o tome koliko se obroka može skuhati od jedne kosti, oni iz svojih kožnih fotelja trljaju ruke. Njima ovaj medijski cirkus savršeno odgovara. Strategija je jasna. Dok god narod raspravlja o „umijeću preživljavanja“, dotle se ne postavlja pitanje o njihovoj nesposobnosti, pohlepi i nedjelotvornosti.
Gospodo iz klimatiziranih ureda, vi koji krojite proračune dok vam ručkove plaćaju ti isti umirovljenici, vaša statistika je uvreda, vaša „usklađivanja“ su pljuska u lice, svakom čovjeku koji je četrdeset godina ugrađivao sebe u temelje ove zemlje.
Dok vi crtate ušminkane grafikone ekonomskog rasta, vaši sugrađani na blagajnama proživljavaju poniženje koje nikada nećete razumjeti jer naprosto niti ne želite..
Vidite li bar ponekad, gospodina u istrošenom kaputu, koji tri puta prebire kovanice na dlanu, strepeći hoće li mu faliti deset centi za kruh?
Vidite li gospođu koja na tržnici čeka da se štandovi zatvore, ne bi li u ostacima pronašla nešto što si može priuštiti? To nije mudro raspolaganje novcem niti snažna ekonomija. To je vaš moralni krah.
Nazovimo stvari pravim imenom , tih famoznih 500 eura nije mirovina, to je milostinja. To je sitniš kojim pokušavate kupiti socijalni mir dok sustavno mrvite dostojanstvo treće životne dobi. Ljudi koji su preživjeli ratove, promjene režima i izgradili gradove u kojima danas paradirate, dočekali su da ih vlastita država tretira kao „nepotreban trošak“ a mediji, kao materijal za podizanje rejtinga i zaradu.
Sramotna je ta sprega politike i pojedinih medija koja nas pokušava uvjeriti u nemoguće. Prestanite umirovljenike raditi budalama. Oni nisu vaš poligon za testiranje ljudske izdržljivosti. Oni su živi ljudi, nečiji roditelji, koji danas žive u „zoni sumraka“, dok se vi hvalite postotcima koji ne znače ništa onome tko bira između lijeka i večere.
Osudili ste narod koji vas hrani na polagano umiranje u oskudici, a ti mediji mu pri tom broje kalorije i savjetuju kako da ih još smanji. Sramota neka bude i jedne i druge.
Branko Knežević
Leave a Comment