By U spektakularnoj svečanosti uz vatromet, glazbeni program i nazočnost državnog vrha, u Puli je početkom listopada otvoren Heritage & Resort hotel Monumenti, luksuzni kompleks s pet zvjezdica vrijedan 85 milijuna eura. Na svečanosti su bili predsjednik Republike Zoran Milanović, ministar turizma Tonči Glavina i ministrica zdravstva Irena Hrstić kao izaslanica predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, zajedno s istarskim županom Borisom Miletićem i gradonačelnikom Pule Peđom Grbinom. Događaj je simbolično označio završetak jednog od najdugotrajnijih turističkih projekata u Hrvatskoj.
U govoru je kontroverzni investitor, Danko Končar naglasio kako je završetak projekta rezultat dugogodišnje vizije i upornosti i kako će po isteku koncesije od 50 godina ti objekti biti predani državi Hrvatskoj !?[1]
Istina je da je izgradnja rezultat dugogodišnjeg natezanja, prijepora i pogodovanja. Naime koncesiju na 50 godina, Vlada RH dala je tvrtki Kermas kontroverznog poduzetnika Danka Končara za Svetu Katarinu-Monumenti još davne 2012. godine. 343 tisuće kvadrata pomorskog dobra namijenjena su za izgradnju dvije marine i hotela u sklopu projekta Brijuni Rivijera. 2017, izdana je građevinska dozvola za Marinu koja je trebala biti gotova do 2020. Iako sam projekt izgradnje marine financiraju većim dijelom proizvodači jahti, koji u trenutku prodaje novo izgrađene jahte trebaju imati osigurani vez u nekoj od marina, koje otkupljuju čak i 15 godina unaprijed, otvorena je tek početkom travnja 2022., 21. godinu od osnivanja tvrtke Brijuni-rivijera i deset godina od dobivanja koncesije.
Inicijativu za osnivanje Brijuni-rivijera pokrenuo je 2001. Ivan Jakovčić, tadašnji ministar za europske integracije i bivši župan Istarske županije, najmoćniji čovjek IDS-a, stranke koja Istrom vlada od 1993. godine. To je projekt po kojem bi obalni pojas koji je obuhvaćao čak 14 bivših vojnih zona koje su se prostirale duž priobalja od Rovinja i Bala, preko Vodnjana, Peroja, Fažane i Brijuna, do Pule, Medulina, Ližnjana pa i samog rta Kamenjaka i samo otočje Brijuni postalo elitna turistička destinacija, sa 250 luksuznih vila, pet luksuznih hotela, dvije marine za mega jahte u pulskoj luci i dva golf terena, sve podređeno turizmu. Ivan Jakovčić je tada izjavio da je “Uljanik šaka u oko pulskom zaljevu i da ga skupa sa Cementarom treba preseliti na alternativne lokacije” IDS nije preselio Uljanik, nego ga je uništio., da ne smeta Jakovčićevoj turističkoj viziji pulskog zaljeva!
Da bi se mogla realizirati ta Jakovčićeva vizija, 2003. godine osnovana je tvrtka Brijuni Rivijera sa udjelom od 67 % kapitala Vlade RH i 33 % Istarske županije.
Međutim kako se IDS ponaša kao da je Istra njihovo privatno vlasništvo, taj je projekt postao izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške! Prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001.godine do danas pretvorio se u nevjerojatnu pljačku državne imovine.
Prenamjenom, odnosno urbanizacijom i prodajom najatraktivnijh parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun kvadratnih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni, napravljena je velika šteta lokalnoj zajednici koju nitko nije ništa pitao. Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije priobalja osuđena je samo bivša načelnica Općine Vodnjan Lidia Delton, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere i nenamjenski ga potrošili. Kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i uredni Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubistvo. Od tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri. Od pompozno najavljivanja projekta Brijuni Rivijera, sveo se na oronuli kamp Pineta blizu Peroja. [2]
Zanimljiva je povezanost Ivana Jakovčića i Danka Končara, gdje je kao zastupnik u EU Parlamentu, Ivan Jakovčić bio debelo u sukobu interesa, jer je istovremeno bio predsjednik NO tvrtke Arafak, Danka Končara i za tu funkciju mu je u 2016. isplaćeno 68.000 eura, a u 2017. godini 63.000 eura naknade. Koliko je Jakovčić dobio naknade od 2013-2018, kada je bio prisiljen odstupiti, možemo samo nagađati!
Danko Končar ima kriminalnu prošlost za gospodarski kriminal.[3] Okružni sud u Zagrebu ga je 1977. godine osudio na 12 godina strogog zatvora. U presudi je navedeno da je uzimao proviziju od izvoza drvne građe koju je preko Jugoturbine Šumsko gospodarstvo Delnice izvozilo u Italiju. Optužen je i za uzimanje provizije od robe koja se uvozila za potrebe poduzeća Topola iz Bačke Topole.
Vrhovni sud je tri godine kasnije u manjoj mjeri promijenio prvostupanjsku presudu ali je potvrdio izrečenu kaznu od 12 godina. Končar je u Okružnom zatvoru u Zagrebu i kaznionici u Lepoglavi proveo osam godina, a nakon što mu je kazna smanjena na devet godina zatvora, pušten je na uvjetnu slobodu.
Nakon odsluženja kazne zaposlio se u poduzeću Tehničar iz Zagreba, a nakon toga je poslan u inozemstvo na specijalizaciju. Krajem osamdesetih se zaposlio u novoosnovanoj južnokorejskoj tvrtki Lucky Goldstar koja je nedugo nakon toga podružnicu preselila u Beč i ponudila mu da se preseli u Austriju ili da raskine ugovor uz otpremninu. Prihvatio je raskid ugovora i s otpremninom otišao u Njemačku, gdje je proveo kratko vrijeme prije odlaska u Rusiju gdje počinje javnosti nepoznatih 15 godina njegove karijere.
- godine je njegova tvrtka Kermas, registrirana na Djevičanskim otocima, stekla udjele u nekoliko ruskih rudnika i tvornica za obradu ruda nakon čega je privukao pažnju ruskih medija. Još veću pažnju je privukao sukobom sa Sergejem Gilvargom, čelnim čovjekom jedne od ruskih tvornica željeznih legura, kada je unatoč dugogodišnjem ugovoru povećao cijene rude koju je prodavao Gilvargovoj tvornici.
U posao u Južnoafričkoj Republici je, prema vlastitoj izjavi, ušao sasvim slučajno. Kad su se na tržištu 2004. godine pojavile dionice tvrtke Samancor Chrome, koja je u svom vlasništvu imala 12 rudnika kroma, učinilo mu se kao zanimljiva prilika da proširi posao. S obzirom na to da je za taj posao bilo potrebno 469 milijuna dolara mnogi su se pitali otkud Končarevoj tvrtki toliki novac, što ni danas nije poznato, ali se spominje da su mu pri tome pomogli tajni partneri iz Rusije, Švicarske i Japana.
Otkad se vratio u Hrvatsku, od 2006. godine, kroz razne projekte je uložio oko 55 milijuna eura. Planirao je kupiti brodogradilišta 3. maj, Brodosplit, Kraljevicu i Brodotrogir. Na kraju je odustao od 3. maja, Brodosplita i Kraljevice, a 2013. je postao vlasnik Brodotrogira.
Ivan Jakovčić doveo je Danka Končara kao strateškog partnera Uljanika, iako je znao da nema besprijekorno čistu prošlost, svjestan da nema dovoljno znanja, ni sredstava za saniranje dugova Uljanika. I taj je poslovni potez Ivana Jakovčića doživio fijasko, jer Danko Končar nije postao strateški partner Uljanika. A kako i može biti strateški partner bilo kojeg poduzeća osoba osuđivana za gospodarski kriminal?
Međutim poslovi Danka Končara u Hrvatskoj su s razgranali, tako da je pored brodogradnje i turizma bio uključen i izgradnju vjetroelektrana. [4]Tvrtka Oštra stina iz Zagreba, koja je u vlasništvu društva Kermas energija Danka Končara, i Iljka Ćurića, investirala je u taj vjetropark oko 65 milijuna eura što je kako je rečeno najveća investicija u obnovljive izvore energije na jednome mjestu u Republici Hrvatskoj.
Društvo koje se okupilo na otvaranju jasno ukazuje tko vlada u Hrvatskoj. Kada se pogleda video gdje Rade Šerbedžija, Danko Končar i Anto Nobilo pjevaju Po šumama i gorama, nije čudno što politička elita ne postavlja pitanja o kriminalnoj prošlosti Danka Končara, ni što je Rade Šerbedžija uzurpirao Brijune!
https://youtube.com/shorts/Tx-b-Zkvo-8?si=M5-sWLQOdXUhfPhA
Danko Končar ponovno je osuđen i to u Finskoj za neispunjavanje zakona o tržištu kapitala, gdje je presudu u travnju 2020. potvrdio i Vrhovni upravni sud! Ukupan iznos kazne koji je ovaj poduzetnik nakupio u Finskoj dosegao je nevjerojatnih 270 milijuna eura. Jakovčić je morao zbog sukoba interesa izaći iz uprave Arafaka.[5]
Končaru je ponovno potvrđena kazna osudom na 10 mjeseci zatvora, uvjetno, ali novčanu kaznu nije platio, jer je tipičnom kriminalnom snalažljivošću svu svoju imovinu raspodijelio na članove uže i šire obitelji.
Danko Končar rado tuži za klevetu svakog koji postavljaju pitanja o njegovoj kriminalnoj prošlosti i porijeklu njegova bogatstva. Tako je tužio i pokojnog Nina Mogorovića u više navrata, izgubio i platio odštetu. Tužio je i Vinku Cetinski i izgubio. Tužio je i Damira Kajina za klevetu, ali se nije pojavio na ročištu, što je značilo da je odustao od tužbe.[6]
Nino Mogorović se borio protiv takvog načina poslovanja, ali ga je bolest i smrt omela da tu borbu uspješno privede kraju;
„Danko Končar i Ivo Sanader samo su paradigma za jedan kriminalni i promašeni pretvorbeno – privatizacijski model koji je Hrvatsku doveo na rub gospodarske i političke propasti. Bez lustracije nema izlaska. Prije svega zbog toga jer, bez nje, Hrvatska nije ni p od pravne države. A bez tog preduvjeta nema investicija. Spremnost na investiranje se temelji prije svega na povjerenju u sustav, a do sada su samo perači novca i pojedini trgovački centri investirali u ovakvu, još u mnogočemu, pred tranzicijsku Lijepu našu“[7]
Ni to nije sve. Pipci Končareve hobotnice rašireni su po cijelom svijetu. Danko Končar, poželjan partner hrvatske političke elite “najbogatiji Hrvat” ima ozbiljnih problema u Južnoafričkoj Republici: ondje je protiv njega i niza suradnika pokrenut sudski postupak zbog pronevjere najmanje 500 milijuna dolara, prijevare više od pet tisuća malih dioničara i radnika te isisavanja novca i oštećivanja mirovinskih fondova preko tvrtke Samancor. Radi se o malverzacijama koje, prema prijavi Udruženja rudarskih i građevinskih sindikata AMCU i svjedočenju niza osoba, potencijalno dosežu i iznose u milijardama dolara. Među svjedocima stiče se svjedočenje Miodraga Kona, Končareva rođaka i nekadašnjeg direktora u Končarovoj tvrtki Samancor. On je u statusu zviždača opisao zamršene transakcije i tijek novca u ovom slučaju.
Direktori iz Samancora osnovali su offshore tvrtku na Malti. Istraživao ju je i Dewald Van Rensburg, novinar južnoafričke istraživačke redakcije AmaBhungane. “Osnovali su privatnu marketinšku kompaniju na Malti i dali su joj ekskluzivno pravo da prodaje krom. Ta se tvrtka zvala Samchrome. Nije bila u vlasništvu Samancora, već Končara. To je velik sukob interesa. On zarađuje od provizije za marketing, tvrtke koju zastupa”[8]
Danko Končar vlasnik je stotina nekretnina u Istri – kupnjom zemljišta iz Hypo afere u Barbarigi i Dragoneri za 80-tak milijuna eura zaustavljena je istraga velike korupcijske afere. Uz ostalo već godinama ima koncesiju na atraktivnoj Sv.Katarini i Monumentima u Puli, zemljištu u Vodnjanu, kupio je Brodotrogir i Hotel Medenu a oko je bacio na Uljanikovu koncesiju na zemljište pa i na Muzil.
U svom tom pogodovanju i netransparentnom poslovanju, bez uvida u porijeklo kapitala, poklonjenoj koncesiji na 50 godina, Danko Končar još ima obraza tužiti Hrvatsku za više od 300 milijuna eura odštete, zbog zemljišta u Barbarigi i Dragoneri, jer su na navedenim nekretninama pronađena arheološka nalazišta zbog čega su investitorove građevinske opcije ograničene.[9] Sve se dodatno zakompliciralo kada je Grad Vodnjan promijenio prostorni plan i zonu turističke namjene prenamijenio u javni arheološki park. Pravomoćne presude još nema, U svojoj djelomičnoj presudi sutkinja Andrea Jelenić Pitoski procijenila je da osnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tužiteljevo potraživanje naknade za ograničenje prava vlasništva. koliki će biti iznos odštete ne zna se, dok je je iznos od 300 milijuna eura procijenila neosnovanim!
Lili Benčik/hrvatskepravice
[1] https://www.glasistre.hr/pula/2025/10/03/foto-u-puli-svecano-otvoren-prvi-hotel-s-pet-zvjezdica-u-prisustvu-drzavnog-vrha-1025915
[2] https://arhiva.h-alter.org/vijesti/brijuni-rivijera-i-svi-zupanovi-ljudi-
[3] https://www.rijekadanas.com/tko-je-danko-koncar-milijarder-s-12-godina-robije-koji-zeli-preuzeti-uljanik-i-3-maj/
[4] https://www.tportal.hr/biznis/clanak/vjetropark-danka-koncara-otvorio-josipovic-20130715/print
[5] https://www.istra24.hr/crna-kronika/nova-zatvorska-kazna-finski-sud-osudio-danka-koncara-na-deset-mjeseci-zatvora
[6] https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/vinka-cetinski-otvoreno-o-sudskim-procesima-koji-su-joj-promijenili-zivot-koncar-nas-je-trebao-samo-za-javnu-promociju/
[7] https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/dnevnik/23840-n-mogorovic-dnevnik-srijeda-4-svibnja-utorak-10-svibnja-2016.html
[8] https://ipress.hr/vijesti/62232-d-koncar-izvlacio-milijarde-iz-rudarske-tvrtke-u-juznoafrickoj-republici
[9] https://www.istra24.hr/politika-i-drustvo/danko-koncar-tuzi-drzavu-zbog-barbarige-i-trazi-300.000.000-eura-odstete
