By - Dio: Svi su oni ubijeni uz Titov “blagoslov”
- Dio: Svi su oni ubijeni uz Titov “blagoslov”
Listajući po arhivi naiđem na jedan tekst od prije dvadesetak godina i danas vrlo aktualan. Malo ću se poslužiti dijelovima toga teksta, a dijelom osvrnuti na govor mladog predsjednika Antifašista Korčule Ivana Botice Škafa. te zbivanja vezana za „festivale“ lijevih pomahnitalih samozvanih umjetnika, koji prisvajaju pravo na povijest što smo je mi stvarali obranivši i oslobodivši Hrvatsku.
Spomenuti tekst od prije 20 godina bio je reakcija povodom objave na stranicama Korčula-net pod naslovom „Dan pobjede nad fašizmom“ kojega u ime Antifašističkih boraca i antifašista potpisuje njihov tadašnji predsjednik Ivo Milat.S vremenskim odmakom govori starog i novog predsjednika organizacije Antifa gotovo da se nisu mijenjali.
Da budemo jasni i sam se smatram antifašistom, ali novih pogleda istine o vremenima mračnim i krvavim, zbog kojih je naša mladost morala bježati u tuđe zemlje zbog stigme „klasnih neprijatelja“.
Imam Antifa „odličnicima“ pravo reći da je i iz moje obitelji poginulo 5 članova aktivnih sudionika NOR-a. ali nitko od njih nije bio komunist, niti su počinili zločine. Nije antifašizam ničija, a pogotovo ne Milatova i Botičina prćija pa da se može ekskluzivno busati u prsa izjavama. U nekim drugim, vremenima koja priželjkuju, nikad preboljenim bi se završavalo na Golom otok, ali u Hrvatskoj državi borbom i krvlju hrvatskih branitelja, stvorena je demokracija pa Milat može iskazati svoje mišljenje za što ga nitko neće proganjati ili zatvarati makar se brojni s njim ni u čemu ne bi složili.
Povijest je rekla svoje, ali drug Milat brzo zaboravlja, a slabo uči ono što mu ne ide u prilog. Poziva na to da se danas povijest revidira i lažira. Činjenice ga opovrgavaju. Svaki rat nosi žrtve i stradanja, treba vidjeti tko ih je u ime ideologije počinio na štetu nevinih, i broje li se žrtve stotinama tisuća.
Svima je poznato kako je daleko više u svijetu, poglavito u Hrvatskoj ljudi stradalo od komunizma, a tzv. antifašisti su počinili najveće zločine. Za stotine tisuća ubijenih još nitko nije odgovarao. Ratni zločini ne zastarijevaju. Upravo na HRT-U kroz emisija o Josipu Brozu Titu vidjelo se u više navrata da je kao vrhovni zapovjednik znao i naredio likvidaciju razoružanih zarobljenika i brojnih civila. Normalnu osobu hvata jeza na spomen načina izvršenja likvidacija, bešćutnosti zločina iz mržnje i osvete.
Kočevska jama, Huda jama, Maceljska šuma, Bleiburg, Križni put, i ostala stratišta skrivaju stotine tisuća mučki ubijenih nedužnih ljudi, Hrvata. Svi su oni ubijeni uz Titov “blagoslov”.
Paradoksalno da se u Hrvatskoj još u 28 gradova nalaze ulice s imenima tog zločinca. Nije im bilo dosta ubiti, već su ljude vezane žicom žive u jame bacali i po tom u njih bombe bacali tako završavali krvavi vampirski pir, ali ih i zazidati da umiru u najstrašnijim mukama. Djevojačke pletenice ostale su kao dokaze da ni žene nisu bile pošteđene. Ti monstrumi su bili partizanski komunisti. Krvava povijest, prepuna počinjenim zločinima se ne da prešutjeti. Ma koliko ih sakrivali jame su progovorile, i po Hrvatskoj i po našem otoku. Samo u Hrvatskoj postoji 940 jama, registriranih masovnih grobnica i nije se do sada otkopalo i ekshumiralo ni 1 % žrtava partizanskih komunista. Nedavno je nakon ekshumirano 814 posmrtnih ostataka iz jame Jazovke. Također nedavno ekshumirana grobnica kod Novog Marofa, gdje su pronađeni do sada 36 žrtava, žicom vezanih ruku na leđima, a u lubanjama ubijenih vidljive su prostrelne rane i ozljede loma lubanje tupim predmetima.
Žrtve zaslužuju pijetet, dostojanstvene pokope i ispriku zločinaca koji su ih u ime ideologije počinili, a tzv. antifašisti ih slave.
Nakon likvidacije dubrovačkih intelektualaca i svećenika na otočiću Daksi je ubijeno 45 civila bez suda i presude, bili su nevini ljudi. Zločin likvidacije počinili su i korčulanski partizani antifašisti. Stari Milat otac potpisnika teksta o antifašistima i njihovoj pobjedi pozvao je Viskovića u svoju kancelariju u Dubrovniku. Na stolu pred njim bio je satova, nakita, dragocjenosti i prstenja ubijenih. Spomenuti otac ponudio ga je da slobodno uzme za sebe jedan sat od ubijenih. Do dana današnjega „antifašisti“ se nisu poklonili žrtvama likvidiranih na Daksi, niti na Orsuli, gdje su u jednom danu ubili 11 mladića od 19-21 godinu, mahom braće ili rođaka, i drugih masovnih stratišta, kojima se broja ne zna, jer se svake godine nova otkrivaju.
Obraz tih i takvih antifašista oprali smo mi branitelji i častan narod Korčule u Domovinskom ratu.
Fašizam je zlo, ali čudno je i nakon toliko godina tragati za fašistima kojih nema.
Partizanske ubojice, ostavljaju u nasljeđe svojim sljedbenicima, da okrivljuju i prebacuju svoju krivnju na druge.
Spomenuti „antifašist“ kažu oni koji znaju, obilato se okoristio poticajima iz EU fondova.
Hrvatska ga nije diskreditirala. Nisu njemu i takvima kune, marke ili lire mirisale na ustaštvo prije uvođenja eura, nisu, a imaju još u pričuvi zlatnog nakita kojeg su njihovi očevi pokupili u ime antifašizma. Netko još uvijek pamti priču antifašistkinje partizanskog imena Čuta, koja je „dobila i uzela“ nakon Drugog rata stan u Zagrebu, toliko prostran da bi samo njegov dnevni boravak površinski mogao biti dovoljan za cijelu jednu obitelj. Pripadao je onima koje su „oslobodioci“ Zagreba natjerali u progon a kasnije mučki poubijali. Hvalila se vrijednostima, antiknim namještajem, slikama, pa čak i klavirom kojeg je „uzela“ na revers iz opljačkanih stanova i kuća koju su dijelili. Hrabro se znala pohvaliti kako je pod Biokovom od zarobljenog ustaše, otela šaku zlatnih Napoleona. Jednog je za uspomenu nosila na lancu oko vrata. Samo jednog? A ostali zlatnici.
Što je bilo s ustašom, nije teško zaključiti. Bolje je prošao njemački vojnik kojeg su mlade partizanke zavrbovale pa je dezertirao bijegom, a za odmazda Nijemci su popalili zaselak Brdo u Žrnovu. Iako nacist izgleda ostao je živ, za razliku od ustaše iz Podbiokovlja, koji nije jer je bio Hrvat.
Kroz ovu malu sličicu želio sam pokazati urbane antifašiste, koji su iz šuma izišli i uselili u velike gradove, uglavnom Zagreb. Drugovi tzv. antifašisti naše branitelje, koji bi nakon što su im porušene kuće u velikosrpskoj agresiji jugo vojske ako bi privremeno do obnove svojih kuća uselili u neke napuštene prozivali otimači tuđe imovine, dok oni (antifašisti) i dan danas žive u otetim stanovima i kućama iz kojih se rađa Nova ljevica, Možemo i slične lijeve stranke, nevladine udruge i organizacije, kojima Hrvatska niti je pri srcu i niti su se za nju borili. Zločinci i ubojice hrvatskog naroda, njihovi nasljednici i politički sljedbenici dobro su uhljebljeni, zbrinuti, stambeno osigurani, s brojnim privilegijama i bonusima. Njima ni ptičjeg mlijeka nije falilo. Istina, brojni su i zločinci počinili samoubojstva, čak i čitave svoje obitelji znali pobiti, jer bi skrenuli s pameti prisjećajući se počinjenih zločina koji su ih progonili.
…nastavlja se…
Sinac Korčulin
