By Minu još jedna godina na ovom prahu astralnom, na ovoj našoj majci Zemlji. Što reći na kraju ove 2021. godine. Dabogda se nikad više ponovila. Dabogda joj nijedna godina nebila slična. Ovo je grozna godina. Svi narodi zbrajaju svoje mrtve od smrtnosne korone i silno se trude pronaći lijek ovoj strašnoj boli nepreboli.
U ovoj godini dogodile se neke stvari, neki dogođaji, koji u čovjeku izazivaju nelagodu i nemoć, a bogme neki strah i bijes. Bogati su postali još bogatiji, siromasi još siromašniji. Sve ovisi u kojoj i kakvoj državi živiš. Negdje je dobro, a nigdje nije.
Kineski demonski virus zašao je u svaki zakutak ovoga planeta. Od kad se Zemlja vrti i obilazi oko sunca i na njoj živu ljudi, ništa nije bila tako planetarno kao ova korona, kao ova pandemija, koja je došla iz najmnogoljudnije, ateističke zemlje Kine. I čudno je da se taj virus tako drastično i tragično očitovao, najprije u kršćanskijoj zemlji Italiji i najmuslimanskoj zemlji Iranu. Imali smo informacije o strahotama u Italiji, a nismo imali iz Irana . U masonskom „katekizmu“ piše da treba smanjiti ljudski rod barem za dvije milijarde. A to po toj mračnoj sili znači da nas od 8 milijarde spadne na 6. Ta masonka knjiga završava rečenicom: Ako Bog ima problema neka nam se obrati.
Sklon sam povjerovati da je ovaj virus, ova kineska korona nešto demonsko; nešto tako opako kao nikad ništa prije što se događalo ljudima u ovoj suznoj dolini, kako bi to rekao pisac svetih knjiga. Ljudi svašta nagađaju o tom virusu. Jedni tvrde da je pobjegao iz laboratorija, drugi da su ga namjerno pustili u svijet, treći da je riječ o neobjašnjivu fenomenu, četvrti da su ga proizveli masoni kako bi smanjili brojano stanje ljudi u ljudinjaku, na ovom našemu planetu; peti, pak tvrde, da je ovaj virus nešto đavolsko, da nije ljudsko i da je otac tame, Lucifer zaratio sa svima koji su na božanskoj strani, na Isusovoj, nas strani božanstva, šesti kažu da sa to neki zli ljudi pustili u svijet kako bi zaradili preko cjepljenja, sedmi govore da se radi o biloškom svjetskom ratu, kojega ljudi još nisu svjesni, osmi tvrde kategorički, da je virus čovječiji izum, plod ljudskog zla, deveti pak kukaju kako će posljedice biti katastrofalne po sve one koje je virus zakačio i namučio, deseti kažu, naravno, ako svi skupa ne lažu, da se radi o bojnom oltrovu i tako u nedogled svašta se nagađa i nikad kraja nesporazumu glede cjepljena i zakona koje bi trebalo donijeti o tom virusu o toj strašnoj pandemiji koja hara ovim ljudinjakom na planetu.
Kineski virus nije zašao u osinjak, mravinjak, pčelinja, biljnjak, životinjak. Hara samo ljudinjakom. Napada i ubija samo ljude. Još nijedam mrav, nijedna ptica, nijedna krava, nijedna drovo, nijedana riba nije stradala od kineskog virusa!
Toliko o tom kineskom virusu, o tom zlu i nesreći koja je zadesila ljudskik rod. Neki govore da je ovo Božja opomena grešnom ljudskom rodu, neki pak, da je kazna…
Ostavimo kineskik virus postrani. Ajmo malo o nama Hrvatima i ovoj godini zlogodini. Kao prvo, nismo obnovili gotovo ništa što je zemljetres porušio, a virus potamanio, kao drugo iz ove lijepe zemlje ljudi bježe u lijepu našu tuđinu. Statistika popisa stanovništva je neumoljiva i ona kazuje da nas je 400 tisuća manje od onoga popisa stanovništva.To znači, da smo se za desetak godia smanjili 400 tisuća. Ova me brojka boli kao živa i otvorena rana! Iz Lijepe naše otišlo je i odbjeglo silno mnoštvo u Njemački, Irsku, Norvešku, Švedsku, Francusku, Kanadu, Australiju… pa nas je, pod ovim krvavim pdnebesjem, sve manje; kao drugo više nas umire nego se rađa i, kako stvari naopako stoje, ako se ovako nastavi, zadesit će nas sudbina Asteka, Maja, Etruščana i još nekih izmurlih naroda. Zamislite da se ovaj trend nataliteta i iseljavanja nastavi ovim tempo narednih 50 godinan. Nemojte mi zamjeriti i misaliti da se umišljam kako sam pamteniji od drugih, od tebe koji ovo čitaš; ali ja gledam unaprijed stotine godina i često se upitam oćemo li opstat kao narod na ovoj Zemlji i, onako pomalo egistično i mistično, zateknem sebe u dvojbi hoće li itko čitat moje knjige nakon stotinu godina i hoće li uopće biti Hrvata i hrvatskog jezika. Isuse, hoće li opstat ovaj narod u vremenu i prostoru, koji si mu darovao. Ljudi moji, ovaj dio planeta na kojem živimo mi odmilja zovemo Lipa naša. Kako je moguće da iz nje ljudi bježe u neku „lijepu“ našu tuđinu!
Neću vas više opterećivati mojim mislima i snoviđenjima, ovim teški riječima o našoj zloj sudbini. Pada mi na pamet molitva jednog malog Rusa, kojeg opisuje jedan ruski nobelovac; koji, između inoga napominje da su Rusu najbroniji narod poslije Kineza i Indijaca, pa kazuje da taj mali Rus ovako moli:
„Dragi Isuse, čuvaj moga tatu, moju dragu mamu, moju dobru baku, moga dida, mene, moga bracu, moju seku i moga ćuku, a najviše čuvaj sebe, jer ako se tebi nešto dogodi – gotovi smo…“
Znamo što se Božjem Sinu dogodfilo kad se utjelovio, kad je postao čovjekom eda bi nas spasio od nas, kao što znamo što se sve događalo u ljudinjaku od kad je uskrsnuo od mrtvih. Mene, a nadam se i tebe tješi beskrajna nada u milosrđe Boga svemogućega i nada u Isusove obećanje. Obećao je da će doći u onaj strašni dan i stvoriti novo nebo i novu Zemlju i da će nas spasit od nas i Demona, kojem smo robovali.
U ovoj zimi punoj hladnoće, samoće i poniženja, ljudske boli nepreboli i stradanja, ja vam želim ono što nam je Isus obećao i oni što sami i sebi želite, a to je, po svoj porilici, zdravlje, mir, blagostanje, sreća, ljubav…
Ante Matić
