By Na mrežnoj stranici Vlade Republike Hrvatske postavljena je 23. travnja vijest naslovljena „Mjere za pokretanje gospodarskih i drugih djelatnosti odvijat će se u tri faze“. Iz popisa mjera vidi se da među njima nema ni spomena o proizvodnim i mnogim drugim primarnim gospodarskim djelatnostima. One govore: u prvoj fazi o radu u trgovini, uslužnim djelatnostima, javnom prijevozu, o otvaranju knjižnica, muzeja, galerija, antikvarijata i knjižara, o treninzima sportaša, o provedbi državnog stručnog ispita; u drugoj fazi o radu javnog zdravstva, privatnog zdravstvenog sustava i uslužnim djelatnostima u kojima se ostvaruje bliski kontakt s klijentima; u trećoj fazi o okupljanjima, o radu trgovačkih centara, predškolskih ustanova i razredne nastave, o laboratorijskim, umjetničkim i kliničkim vježbama, o praktičnom radu u malim grupama u visokom obrazovanju i o radu ugostiteljskih objekata. Zatim se daju određene medicinsko-sanitarne upute i najavljuju neke druge odluke i preporuke.
Među mjerama za „pokretanje gospodarskih i drugih djelatnosti“ ne iznose se zapravo nikakve mjere za „pokretanje“ takvih djelatnosti. Vlada ništa ne pokreće, ona samo najavljuje „omogućavanje“ obavljanja određenih djelatnosti ili pukog kretanja. Uopće ne spominje proizvodnju i industriju, obrtništvo i zanatstvo, pogotovu ne proizvodnju hrane, pića, lijekova i medicinski potrepština. Izraditi preporuke i upute „za obavljanje poljoprivrednih aktivnosti“ prepušta Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i Stožeru civilne zaštite, što je već tragikomično. Osim toga, ne spominju se financijske, osiguravajuće, fondovske, burzovne ni druge bitne uslužne i uslužno-kreativne djelatnosti. Uglavnom je riječ samo o trgovini robama i uslugama pod vidom radnog vremena.
Kada bi stranac doslovno čitao ove odluke i preporuke, s pravom bi zaključio da je Hrvatska posve deindustrijalizirana i neproduktivna država, te da se vlada zbog toga i ne bavi onim čega u toj državi nema. Zaključiti može i to da je, nakon što je tjednima glavnu izvršnu vlast držao u svojim rukama tzv. Stožer civilne zaštite, sada Vlada preuzima određene ovlasti Stožera civilne zaštite. Samo takve ovlasti! Izostalo je sve ono što svaka nacionalna vlada u ovakvim izvanrednim okolnostima mora prvo imati pred očima i na umu: sveukupno gospodarstvo, financije, unutarnju, socijalnu, prometnu, energetsku, trgovinsku, vanjsku i sigurnosnu politiku. I dok ugledni stručnjaci po svijetu i pojedini u Hrvatskoj upozoravaju na razorne gospodarske i financijske i druge posljedice ove pandemije, pa i na opasnost od nestašica hrane i drugih životno važnih potrepština, te pozivaju na žurne i krupne protumjere, za Vladu s Markova trga takvo što ne ulazi u njezin obzor „pokretanja gospodarskih i drugih djelatnosti“. Ona vrši planiranje na razini tijela kojem je najviši domet medicinsko-policijsko-inspekcijsko-civilna regulacija.
U okolnostima kada će ove godine izostati i više od stotinu milijarda samo u sferi planiranih domaćih prihoda, i kada propadaju brojne djelatnosti, Vlada se pompozno bavi planiranjem mjera za kretanje stanovnika. Nevjerojatno, ali istinito! Točnije, bavi se ona u svojim resorima i raznim drugim pitanjima, ali o tome pred javnošću šuti: recimo dotacijama gospodarstvu i nezaposlenima, gubitašima i gubitnicima, raspolaganjem sredstava iz EU-ovih fondova i smišljanjem novih golemih zaduživanja. No o tome ne vodi nikakvu javnu raspravu. Dapače, uopće ju ne zanima sadržajan program izlaska iz ove teške krize niti se vidi da išta strateški promišlja o neposrednoj, a kamoli srednjoročnoj i dugoročnoj budućnosti.
Poticajna skupina PHB mora ponoviti poziv iznesen u svom prethodnom priopćaju od 6. travnja: „Za ’rat’ protiv biološkog neprijatelja, koji pogađa sve aspekte i segmente nacionalnog života, nužno je formirati sveobuhvatan nacionalni stožer u kojem bi svoje mjesto našli ravnopravno svi članovi Vlade, drugi mjerodavni dužnosnici državnih ustanova s punim demokratskim legitimitetom i legalitetom i pozvani stručnjaci. Jedino se tako mogu usklađivati, koordinirati, balansirati te razborito donositi odluke i učinkovito provoditi mjere koje je nužno poduzimati u ’ratu’ takvih razmjera, kojem nije izložena samo zdravstvena, nego i ekonomska i socijalna i politička i druga osnova hrvatskog naroda i budućnost njegove nacionalne države u RH i BiH, gdje je konstitutivan.“ Tome sada PHB dodaje sljedeće:
Namjesto da u ovoj krizi vidi dubinski izazov i poticaj za neminovno mijenjanje modela ukupnih društvenih i gospodarskih odnosa te strukture javnih financija, Vlada u prvi plan stavlja pitanja koja su daleko od razine najviše odgovornosti za narod i državu. U to čime se bavi ulazi i nastavak neosocijalističkih i postsocijalističkih metoda traženja pomoći izvana, zaduživanja, prelijevanja iz privatnog sektora u javni i obrnuto, potpomaganja gubitaša i „podmićivanja“ socijalnih skupina koje vladajuća klasa smatra ključnima za zadržavanje vlasti i moći odnosno za „kupovanje socijalnog mira“. Vlada kao da nije svjesna kako to ovaj put na dosadašnji način ne će više biti moguće, zato što dovoljno sredstava za takvu inertnu gospodarsko-financijsku politiku – nema niti će ih na ovakav načina ikada više biti. Pritom, ništa kvalitativno ne čini u svrhu jačanja domaće proizvodnje i unutarnje dinamike hrvatskog tržišta. Dakako da ne dira ni u monopolne i povlaštene djelatnosti iz kojih enormne iznose profita iznose van ili ih trpaju u domaće privatne ili klanske džepove oni koji su se, najčešće na netransparentne ili nepoštene načine, domogli hrvatskih „koka koje nose zlatna jaja“. U te povlaštene djelatnosti ni u „zlatna jaja“ ova vlada i dalje ne dira, dok stotine tisuća državljana naglo pada ispod praga siromaštva, održivosti, pa i opstanka. Vladina nebriga i ignorancija posebice se vidi po nemilosrdnu odnosu prema domaćoj poljoprivredi, industriji, obrtu i mnogim drugim sektorima u kojima se stvaraju ili bi se tek mogle stvarati tržišno i financijski mjerljive vrijednosti – na dobrobit samih poduzetnika i radnika, ali i proračuna hrvatske države.
Poticajna skupina PHB upozorava javnost, ustanove, stranke, udruge i inicijative, ali i hrvatski narod kao „kolektivnu osobu“, da se naša domovina, i ne samo ona, upravo pred našim očima pretvara u zemlju koju nužno čeka ekonomsko-socijalna i financijska havarija, ako se i zanemare opasnosti od epidemija, potresa i drugih nepogoda. U tako dramatičnoj, sutra možda i tragičnoj, situaciji očekivalo bi se od svake odgovorne vlade da poduzme sve kako bi havariju bilo spriječila, bilo umanjila njezine razmjere. A to bi značilo otprilike sljedeće:
- Proglasiti „stanje opće nacionalne nepogode“ i time omogućiti hitno pokretanje i žurno provođenje nužnih procesa i reformi kojima će se toj nepogodi na optimalan način parirati.
- Izraditi „Katalog potrebā“ Hrvatske i njezinih državljana u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju, počevši od potreba za hranom pa do onih za medicinskim pomagalima i medikamentima. Izvršiti planiranja financijskih potreba za potrebe održavanja sustava kao što su prehrambeni, zdravstveni, poduzetničko-zaposlenički, mirovinski, socijalni, upravni, znanstveno-obrazovni, informativni, informatički, energetski, prometni, komunalni i drugi.
- Izraditi „Katalog raspoloživoga“ – popis kapitala kojima se domaći subjekti mogu poslužiti u kapitalizaciji, tj. u stvaranju „opipljivih“ vrijednosti za domaće potrebe i izvoz.
- Imenovati „Nacionalni stožer“ i za nj pridobiti široku potporu, s ciljem hitne izrade i daljnjeg ažuriranja sveobuhvatnog „Programa spasa“. To znači: okupiti oko vlade i čelnika državnih, područnih i lokalnih tijela sve relevantne znanstvenike, stručnjake, institute, menadžere, konzultante i druge mjerodavne ljude sa znanjima, iskustvima i idejama, s hrabrošću, inovativnošću i kreativnošću.
- „Nacionalni stožer“ koordinirao bi temeljito snimanje („skeniranje“) stanja, zatim bi polazeći od „Kataloga potrebā“ i „Kataloga raspoloživoga“ izradio kratkoročni „Katalog ostvarivoga“ te ga uz pomoć državnih tijela pretvorio u opće i resorne programe i akcijske planove („roadmaps“). Njih bi svi subjekti i državljani bili pozvani pretakati u djelo, uz zakonodavnu, savjetodavnu, operativnu i financijsku potporu opće države. Sa sviješću da je Hrvatska u Ustavu definirana i kao „socijalna država“.
Ako ikada dosad od Domovinskog rata naovamo, sada je svakako trenutak da Vlada mobilizira narod za kreativnost i maksimalno svrsishodan rad, da izvrši temeljitu reformu i smanjenje javnog sektora u korist privatnoga, da učini sve kako bi ojačao nacionalni proizvodni sektor od najvećih do najmanjih poslovnih subjekata. Umjesto da se bavi „otpravničkim“ poslovima ili da naciju i dalje zavarava neutemeljenim obećanjima kako će joj stavljati na raspolaganje onoliko novaca koliko kome bude nedostajalo, Vlada je dužna iz temelja promijeniti odnose između sebe i naroda, između prihoda i rashoda, između zarađivanja, otuđivanja zarađenoga i trošenja. Dužna je „staviti u pogon“ sve čime se raspolaže kako bi se u sinergiji inventivnosti, inovativnosti i kreativnosti s radnom, proizvodnom i moralnom snagom ljudi činilo sve što je moguće činiti da se hrvatski narod što prije osovi na vlastite noge. A ne da tone sve dublje u dužničko ropstvo, u ovisnost o stranim financijama i lancima opskrbe, o subvencijama i dotacijama, koje će ovaj put ionako uvelike izostati.
Hrvatska mora ostvariti maksimalnu proizvodnju artikala nužnih ne samo za vlastite potrebe, nego koliko je god moguće i za izvoz, a kad je riječ o hrani i za priskakanje u pomoć i drugim zemljama bilo u smislu izvoza, bilo u smislu pomaganja onim zemljama u kojima postoje nestašice hrane ili zavlada glad, kao što se upravo događa najdrastičnije u sjeveroistočnoj i u dijelovima srednje i južne Afrike. Takva pomoć ima osim humanitarne i preventivnu dimenziju u pogledu prijetećih novih valova neželjenih migracija.
Prije svega, Vlada mora proglasiti stečaj dosadašnjega što parazitskog socijalističkog, što predatorskog kapitalističkog mentaliteta, a javne rashode za „gubitaše“, za javnu upravu i osobito za parazitske slojeve svesti za minimum. Mentalitet očekivanja da „država“ sanira sve poslovne dubioze mora se, pogotovu s obzirom na izostale prihode od turizma, zamijeniti mentalitetom podupiranja uspješnih proizvođača i izvoznika u svim okolnostima te oslanjanja na vlastite snage na vlastitom terenu. Dosta je bilo vatrogasnih mjera!
Ako ova Vlada nije u stanju ili ne želi po hitnom postupku mobilizirati ukupne energije i svakog umno i djelatno vrijednog čovjeka kojim hrvatski narod raspolaže, dužna je za svoja postupanja ili nepostupanja dati uvjerljiva objašnjenja. Ako ih ne želi dati, ili ako ona nisu transparentna, argumentirana i uvjerljiva, dužna je odstupiti!
Takvo postupanje očekuje se i od svake buduće vlade.
Poticajna skupina
Priopćaj br. 34
U Zagrebu, 27. travnja 2020.
