By Dok su hrvatske nacionaliste, u vrijeme komunizma, svako malo proganjali, pa čak i za pjevanje pjesama ala Vilo Velebita, ili pak Vice Vukovu nisu dozvolili da se vrati u Hrvatsku i otpjeva Zemljo moja, a pisci poput Zlatka Tomičića ni na jednoj tribini nisu smjeli recitirati ili čitati pjesme poput „Hrvatska, ljubavi moja“, četnički vojvoda i vođa rock banda Riblja Čorba Bora Đorđević, u Beogradu je bez problema mogao pljuvati po komunizmu, partizanima, Titu i partiji, a da ga nisu zatvorili ni „za gablec“.
Tako je 1987. u vlastitoj nakladi u 5000 primjeraka objavio svoju knjigu pjesama „Hej Sloveni!“ za koju mu je predgovor u obliku pjesme napisao Arsen Dedić, koji također ni zbog toga nije imao nikakvih (političkih i inih) problema.
U to vrijeme djelovala je i tzv. komisija za šund. Koliki su Hrvati, od pjevača do književnika, na svojim proizvodima dobivali etiketu – „šund“, ali ne i četnički vojvoda!
Možete li zamisliti da je netko 1987., kad su komunisti mislili i bili uvjereni da će vladati još najmanje sto godina, objavio neke od ovakvih stihova, kao što ih je jasno, čitko i bez cenzure objavio Bora Čorba:
„Od Vardara pa do Triglava
Veliko se sranje odigrava.
Doviđenja draga Jugo
Radije bi nešto drugo“.
Ili:
„U slučaju građanskog rata
Bežite avionima JAT-a“.
U pjesmi „Zarez“ kaže. „Izgleda da je među borcima/većina pucala ćorcima.“ Ili „Ko to kaže/ko to laže/Srbija je mala?/Taj se, kume,/ ne razume/obična budala./. A u pjesmi o Srbiji veli: „Igrale se delije/na sred zemlje Srbije/a onda su delije/strpali u ćelije.“ Zatim u jednoj drugoj ističe: „Rat je, nema šta da brineš/sigurno ćeš da pogineš.“. A u „Kineskoj pjesmi“ pjeva ovako: „Mi smo Bogovi mi ljudi nismo/crvena knjižica je Sveto pismo./. Nu, ima i ovakvih: „Vežite se, slećemo/a možda i nećemo.“. Pisao je on i ljubavne: „Jednoga dana odveli Maricu/da vidi razarač i krstaricu/ Pošto je upoznala ostale rodove/hoće da vidi more i brodove./Izređala se cela mornarica/sve je to hrabro izdržala Marica/Na Lastovu, u vojnoj bazi/komandni kadar u ekstazi.“
Posvetio je on kolegama piscima također jednu pjesmu:
„Da li još pišete stihove
Ili samo krčmite njihove
Režimske baljezgarije
O pesničke ništarije?!
Pišete kako vas nauče,
Pišete kada vam naruče
Za praznike i sahrane,
kada vas napoje i nahrane.
Ližete ruke cvileći
Pesnički mozgovi pileći.“
Nu, ima četnički vojvoda i ovakve:
„Po gradovima i selima
Gadovi u sivim odelima.
Čude se sela i gradovi
Otkud toliki gadovi?
Budi se istok i zapad,
Širi se opojan smrad,
Koraci tutnje u napad,
Napred, uz gada je gad.
Ubit ću te gade
Na kraju balade.“
A o partizanima, 1987.pisao je i ovako:
„Slobodan sam ko ptica na grani/slobodu mi dali partizani./Ne pitaj me na čijoj sam strani/ja sam tamo gdje su partizani./Od dušmana ko će da nas brani/braniće nas hrabri partizani./Da mi glupo ne prolaze dani/poso će mi dati partizani./Moju decu ima ko da hrani/ne brinem se-tu su partizani./
Na kraju, spomenut ćemo još Čorbinu pjesmu koju je posvetio „najdražem vođi“:
„S konja gazda maše/svi bacaju cveće/video sam krajputaše/umiru od sreće./Ja na konju/oni dole/Bog te jebo/što me vole./Iza njega su ubice/to konj konja jaše//sve gazdine ulizice/plaše krajputaše./Ja na konju/oni dole/Bog te jebo/što me vole“, itd. i tako redom.
Osim po Srbiji, Bora Čorba i Riblja čorba najviše nastupaju u Sloveniji, a oni su mu oprostili što ih je 1991. nazivao „bečkim slugama i konjušarima“ ili dok je na tamošnjim nastupima govorio: „Dok će Vukovar i Škabrnja tugovati, Ljubljana će uz četničku vojvodu- slaviti“!
Nu, kako bilo da bilo, ovaj muzikant mogao je pisati i govoriti, zapravo „sprdavati“ se s tadašnjim režimom i njihovim vođama bez ikakvih sankcija za to što je bio istinski četnik i – Srbin.
Njegove hrvatske „kolege“ samo i zbog isticanja hrvatstva najčešće su u to doba završavali „onkraj brave“ ili nije im dopušteno javno djelovanje.
Srbi, poput ovoga, i tada su mogli što su htjeli!(bez cenzure).
Mladen Pavković
