By Svi se sjećamo zgode kada je jednom prilikom premijer Plenković bahato odbrusio kako on „može što god hoće“ i bogme se tko ponašao sve do ovog posljednjeg pokušaja da po istom modelu instalira predsjednika HNS-a Stjepana Čuraja za nasljednika pritvorenog i sada već bivšeg ministra Horvata. Sve do sada su HDZ-ove koalicijske „pudlice“ veselo mahale repićem i bespogovorno potvrđivale sve što im se serviralo da bi sada odjednom dva partera iskazala neposluh. Ipak kako stvari stoje po svemu sudeći iznenadni neposluh nije posljedica moralnih ili etičkih dilema nekih koalicijskih partnera zbog korupcijskih afera brojnih ministar i drugih dužnosnika iz vladajuće većine već onih prizemnih odnosno međusobnih netrpeljivosti koje su očito svedene i na sobnu razinu. Njima je kažu potpuno svejedno tko će biti novi ministar, važno im je samo da to ne bude Čuraj…
Da stvari po Plenkovića budu još gore u smislu narušavanja njegova autoriteta pobrinuli su se sami njegovi suradnici koji su po izjavi Penave ((DP), već pokušali od njih zatražiti podršku u slučaju da SDSS daljnjim nepovoljnim razvojem situacije oko potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića ili nekog drugog iz redova SDSS-a napusti Vladu odnosno njihovu parlamentarnu većinu. Ovaj potez nekih članova HDZ-a, bez obzira radi li se o nalogu samog Plenkovića ili nečijoj inicijativi bez njegova znanja, zapravo pokazuje koliki se strah od pada Vlade uvukao Plenkovićevu HDZ-u pod kožu.
Ova ozbiljna pukotina, bez obzira na to hoće li je Plenković uspjeti zakrpati, je zapravo ozbiljna najava skorašnjeg neminovnog urušavanja Vlade odnosno parlamentarne većine pa ma koliko se oni trudili naglašavati da je većina stabilna. Istrage koje su u tijeku će sasvim sigurno dovesti i do novih uhićenja, a onda više naprosto neće biti moguće nikakvo daljnje krpanje ili traženje novih žetončića. To će zapravo biti i prijelomna točka kada će već i dio samih HDZ-ovih zastupnika i drugih dužnosnika koji su do tada davali bezrezervnu podršku Plekoviću shvatiti da je igri došao kraj pa će Plenković brzo postati dio prošlosti, na žalost po njega, HDZ i Hrvatsku, one lošije po građane. Ono što je znakovito u ovom trenutku je šutnju građana što je detalj koji bi u narednim mjesecima mogao biti jedan od ključnih faktora.
Bez obzira kojim su se motivima vodili Radimir Čaćić (HR) i Dario Hrebak (HSLS) protiveći se prijedlogu Plenkovića da Stjepan Čuraj (HNS) umjesto Darka Horvata zasjedne u ministarsku fotelju, treba im javno postaviti pitanje o razlozima radi kojih uopće podržavaju Plenkovićevu Vladu koja se doslovno guši sada već u svakodnevnim korupcijskim aferama. Koji su to uopće razlozi da predstavnici manjina Vladimir Bilek, Robert Jankovics, Veljko Kajtazi, Ermina Lekaj Prljaskaj, Furio Radin, potom Goran Dodig HDS), Silvano Hrelja (HSU), i moguće je neki drugi koji se za sada skrivaju, daju bezrezervno potporu Plenkoviću i njegovoj Vladi ako za sebe kažu da su ljudi visokog morala, poštenja i etike.
Kakvo je uopće njihovo poštenje, moral i etika ako su spremni bespogovorno podržati Vladu i biti dio parlamentarne većine koja je već odavno izgubila svaki legitimitet. U demokratskim društvima čak je i samo jedan jednini ministar ili visoki vladin dužnosnik uhvaćen sa prstima u pekmezu previše, i razlog za ozbiljno ljuljanje koje nerijetko dovodi i do pada Vlade uključujući često i nove izbore. Kada se broj uhvaćenih sa rukama u pekmezu, smijenjenih ili pritvorenih visokih dužnosnika odnosno bivših ili sadašnjih ministara i državnih tajnika, poveća u samo nekoliko godina na dvoznamenkasti broj kao što je to slučaj u Hrvatskoj sa Plenkovićem Vladom onda je to znak da sa državom nešto ozbiljno nije u redu, ali isto tako ni sa onim koji ih je birao za svoje suradnike.
Po svemu sudeći ono vrijeme Andrea Plenkovića kada je mogao kazati „Mogu što god hoću“ uskoro odlazi u povijest zajedno sa njim…..
U Zagrebu, 23.02.2022.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
