By Izbor predsjednika Vrhovnog suda izazvao je oštru polemiku između predsjednika Republike Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i Predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića s neprimjerenim vokabularom koja danima puni portale, novinske stupce i emisije na televizijskim ekranima. Hrvatska je u talačkoj krizi zbog dva ovna na brvnu je naslov koji odgovara stanju u kojem smo se našli kao društvo. Deset udruga s kojima volonterski surađujem kao analitičar izbora i izbornog zakonodavstva podupiralo je kandidata dr. sc. Šimu Savića i poslali su otvoreno pismo predsjedniku republike Zoranu Milanoviću. Predsjednik Republike Zoran Milanović ignorirao je volju većine hrvatskih građana da se poštuje Zakon o izmjeni Zakona o sudstvu i time je kršio Ustav republike Hrvatske. Kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske je spriječio referendumsko odlučivanje o izbornim pravilima 2014., a predsjednik Vlade Andrej Plenković 2018. godine grubom manipulacijom brojem birača s prebivalištem u Hrvatskoj, a u tome je pomogao „upišani“ general Vladimir Šeks Sova i Ustavni sud prihvativši lažni podatak o 4.042.522 birača s prebivalištem u Hrvatskoj. Sve što je rekao Zoran Milanović o svojim sadašnjim protivnicima je istinito, ali istinito je i ono što su njegovi protivnici: Pupovac, Plenković i Gordan Jandroković rekli o njemu. Vlast izvire iz naroda i pripada narodu prema prvom članku Ustava Republike Hrvatske to su trebali shvatiti svi sudionici u polemici i sada. Svi su oni prisegli da će poštivati Zakone i Ustav Republike Hrvatske. Zlata Hrvoj Šipek je mogla obaviti posao lustracije. Primjer je imala u Italiji kako je istražni sudac Antonio di Pietro počistio spregu političara i mafije 1992. godine. Čiste ruke ( Mani pulite na talijanskom ) bila je masovna nacionalna sudska istraga političke korupcije koja je započela 17. veljače 1992. godine. Nestale su Talijanska socijalistička stranka i Demokršćanska stranka, koje su se od 1945. godine izmjenjivale na vlasti, a vođa Socijalističke stranke i bivši talijanski premijer Bettino Craxi je pobjegao u Tunis. Zlata Hrvoj Šipek je svjedokom pokajnikom Zdravkom Mamićem mogla započeti temeljitu istragu sprege političara, sudaca i mafije kod nas? Predsjednik Zoran Milanović se trebao odreći zbog sukoba interesa od ustavnog prava na predlaganje Predsjednika Vrhovnog suda. Hrvatski sabor je trebao dvotrećinskom većinom tajnim glasovanjem zastupnika izabrati između kandidata koji su se javili na prvi javni poziv Državnog sudbenog vijeća, a ukoliko niti jedan kandidat ne dobije dvotrećinsku većinu glasovanjem svih birača 16. svibnja 2021. godine za vrijeme održavanja lokalnih izbora. Kandidat koji bi dobio većinu važećih glasova postao bi predsjednik Vrhovnog suda.
Apel deset udruga koje su podržavale za predsjednika Vrhovnog suda odvjetnika dr. sc.Šimu Savića prenosim opet u cijelosti:
“Poštovani gospodine predsjedniče Milanović,
Obraćamo Vam se ovom peticijom, kako bi se aktivno uključili u javnu raspravu i otvorenu kampanju kandidature za izbor novog predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske.
Smatramo da prilikom izbora ovako važne pravosudne funkcije i građani Hrvatske okupljeni i ujedinjeni u udruge i inicijative imaju pravo, dužnost i obavezu iznijeti svoje mišljenja i stavove vezane uz izbor predsjednika Vrhovnog suda. Posebno stoga što potpisnici ove peticije, kroz svoj dugogodišnji, u javnosti potvrđen aktivizam, dobro znaju kako funkcionira hrvatska pravna država, kako se zakoni primjenjuju u praksi i kako se donose presude na hrvatskim sudovima.
Građanske udruge i aktivisti – potpisnici ove peticije – već duže vrijeme obavljaju svojevrsnu funkciju civilnog nadzora nad funkcioniranjem i anomalijama pravosudnih institucija kao i drugih državnih tijela, ali nažalost, njihova upozorenja koja se vrlo često ignoriraju, s vremenom, u najvećem broju slučajeva pokazuju se kao ispravna, dobronamjerna i pravovremena.
Ignorirati takva upozorenja, praksa je pokazala, najviše će štetiti hrvatskom društvu, državi i građanima koji gube povjerenje u državne institucije uz eroziju kvalitete života i životnog standarda. Prateći neslužbenu kampanju, koja protječe uz otvoreno političko lobiranje i agitaciju vezanu uz izbor predsjednika Vrhovnog suda, udruge građana smatraju se pozvanim da i one izraze svoje mišljenje i stavove o ovoj temi.
Analizirajući programe, profesionalne i stručne profile kandidata, građanske udruge odlučile su podržati u kandidaturi kandidata za suca Vrhovnog suda dr.sc. Šimu Savića, a njegovu kandidaturu javno podupire i jedini preživjeli kornatski vatrogasac Frane Lucić.
U usporedbi s ostala dva protukandidata (Đuro Sessa i Zlata Đurđević) smatramo da je dr.sc. Šime Savić u nemaloj prednosti jer ga ne prate afere kroz njegov profesionalni rad, kao npr. Đuru Sessu koji je pokušao zaštititi kolegu suca iz Rijeke Veljka Miškulina zbog vožnje u pijanom stanju; a na pravosudnom području dr. Savić ima mnogo više iskustva i praktičnog znanja od sveučilišne kandidatkinje dr.sc. Zlate Đurđević, koja stanje u hrvatskom pravosuđu prati isključivo ex catedra i čija je kandidatura u krajnjoj liniji, najblaže rečeno, suspektna, s obzirom na njezinu kandidaturu nakon okončanog javnog poziva.
Pored najkvalitetnijeg i najcjelovitijeg programa vezanog uz poziciju suca Vrhovnog suda, dr.sc. Šime Savić raspolaže značajnim komparativnim prednostima u odnosu na svoje protukandidate, od kojih izdvajamo: Šime Savić je dragovoljac i sudionik Domovinskog rata od 1990. do 1994. godine, bez korištenja bilo kakvih beneficija i privilegija koje iz ovoga proizlaze. Odlikovan je od strane predsjednika RH Franje Tuđmana Redom Hrvatskog pletera.
Nadalje, ima bogato iskustvo na hrvatskim sudovima na kojima je rješavao preko 15 tisuća parnica; u 25 godina njegovog profesionalne karijere protiv njega i njegovog rada nije podnesena nikakva prijava, žalba niti pritužba. Usto, nestranačka je osoba bez privatnih i političkih afera, profesionalan je u svojem radu i u odnosu s klijentima.
Diplomirani je pravnik s titulom doktora znanosti i ima položen pravosudni ispit od 1992. godine, danas radi kao odvjetnik u Zagrebu. Osposobio je preko 30 odvjetničkih vježbenika i od strane Odvjetničke komore podržan je u kandidaturi za suca Ustavnog suda.
Autor je brojnih stručnih i znanstvenih radova objavljenih u domaćim i stranim publikacijama i aktivni sudionik na brojnim stručnim seminarima i konferencijama. U odnosu na druge kandidate za suca Vrhovnog suda, ponudio je najkvalitetniji program kojim najavljuje neophodne pravosudne reforme.
Poštovani gospodine predsjedniče, molimo Vas da podržite njegovu kandidaturu za predsjednika Vrhovnog suda. Time ćete pokazati da respektirate stavove i mišljenja građana Hrvatske koji su najveće žrtve hrvatskog pravosuđa i koji su sve manje tolerantni na zlouporabu i
privatizaciju državnih institucija kao i na nepoštivanje zakona i njihovu selektivnu primjenu prema direktivama financijskih, interesnih i političkih lobija kao i centara moći”, stajalo je u otvorenom pismu predsjedniku Milanoviću.
Peticiju su potpisale: Udruga ovršenih i blokiranih građana – Ovršni, Udruga za zaštitu ljudskih prava – Korektiv, Udruga za zaštitu žrtava u pravosuđu – Veronika Vere, Pokret otpora – Rijeka, Udruga za zaštitu građanskih i političkih prava – Equilibrium, Udruga Vratite opljačkano, Udruga Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Hrvatsko društvo logoraša SKL, Udruga veterana 145. brigade HV i Udruga Zviždač.
Procedura izbora Vrhovnog suda
Tada su različite procedure izbora predsjednika Vrhovnog suda izazvale žestoke polemike u javnosti.
Naime, po prvi puta predsjednika Vrhovnog suda biralo se prema članku 44.a Zakona o izmijeni Zakona o sudovima koji glasi:
(1) Postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokreće Državno sudbeno vijeće objavom javnog poziva, najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog drugih zakonom određenih razloga.
(2) Javni poziv iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama« i na mrežnoj stranici Državnog sudbenog vijeća, a sadrži poziv kandidatima da u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana, a niti dulji od 30 dana, podnesu prijavu.
(3) Uz prijavu kandidati podnose životopis i program rada predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji se objavljuju na mrežnoj stranici Državnog sudbenog vijeća.
(4) Zaprimljene prijave kandidata Državno sudbeno vijeće dostavlja Uredu predsjednika Republike Hrvatske koji će o kandidatima zatražiti mišljenje od Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadležnog odbora Hrvatskog sabora.
Po spomenutom Zakonu, javni poziv raspisuje Državno sudbeno vijeće, koje zatim pristigle kandidature šalje u Ured predsjednika. Predsjednik države potom izabire jednog kandidata i predlaže ga Saboru, koji u konačnici imenuje predsjednika Vrhovnog suda RH.
Predsjednik Zoran Milanović, međutim, odlučio je da će Saboru predložiti svog kandidata, koji se nije javio na javni poziv DSV-a.
Milanović je kazao da, prema Ustavu, na to ima pravo.
Iz Vlade su predsjedniku odgovorili da ne poštuje proceduru iz Zakona o izmjeni Zakona o sudovima. Ustavni sud je donio pravorijek da se mora poštovati procedura sukladno važećem Zakonu.
Profesorica kaznenog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu Zlata Đurđević kao kandidat predsjednika Republike željela je protuzakonito kao “padobranka” prema zastupniku Miloradu Pupovcu postati predsjednica Vrhovnog suda. Saborska vladajuća većina prema izjavi Gordana Jandrokovića se protivila izboru kandidatkinje koju je nametao Zoran Milanović. Na javni poziv su se javila tri kandidata s priloženim životopisima i programima. Jedna je kandidatkinja odustala, a ostali su tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa i dr. sc. Šime Savić. Procedura koju je spomenuo uvaženi profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku Mato Palić da se ponovi natječaj se pokazala loša i štetna za pravni sustav u Hrvatskoj, jer brinuti o onome koji je prespavao javni poziv, podleći njegovoj indolentnosti, a onda na inzistiranje predsjednika Republike Zorana Milanovića javiti se na ponovljeni javni poziv niti po čemu ne zaslužuje mjesto u Vrhovnom sudu. To znači potpuno ignoriranje Ustava i Zakona, kao i izvrgavanje i bacanje u blato jednakosti pred Zakonom i Ustavom, na način da netko sa pozicije “moći” inzistira na svom odabiru dok se ne ostvari njegova volja. Tada smo izbjegli pokrenuti peticiju za opoziv predsjednika republike Hrvatske Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića zbog višekratnog kršenja Ustava , a “uvaženoj” profesorici kaznenog prava Zlati Đurđević poručuti da svojim postupkom nije podobna ni za rad u odgoju i obrazovanju, a nikako za obavljanje funkcije predsjednice Vrhovnog suda. Kakva je to osoba koja se protivila izručenju udbaških zločinaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na suđenje Njemačkoj? Nas koji smo radili u odgoju i obrazovanju 1971. godine su zbog podrške Savki Dabčević Kučar i Miki Tripalu Šuvarove komisije za ispitivanje moralno političke podobnosti proglasile nepodobnim za rad u odgoju i obrazovanju. Nakon toga nismo mogli dobiti posao u obrazovanju i napredovati u poslu. Živjeli smo pod stalnim psihičkim stresom nadzirani doušnicima Udbe i Kosa. Savku Dabčević Kučar i Antu Miku Tripala podoficiri i oficiri JNA nazivali su ustašama. To sam morao slušati 1976. godine u Kerestincu tri dana tijekom boravka u kasarni za vrijeme bolesti diktatora Josipa Broza Tita. Andrej Plenković i Zoran Milanović su nas vratili pedeset godina unatrag. Naše su supruge i/ili muževi i djeca ispaštali zbog našeg navodnog nacionalizma. Slali su naše sinove na “prevaspitavanje” na služenje vojnog roka ratnom zločincu Ratku Mladiću, tada pukovniku zločinačke i okupatorske JNA, a sinove crvene buržoazije u Titovu gardu ili su oslobađani potvrdama kao sin “vojne lekarke” Andrej Plenković = “Anemija”. U zločinačkoj i okupatorskoj JNA primitivni razvodnici, desetari, podoficiri pretežno srpske etničke pripadnosti zlostavljali su i ponižavali naše sinove, a neki od njih danas pate od posttraumatskog stresnog poremećaja. Iskusio sam to i poručujem profesorici kaznenog i procesnog prava Zlati Đurđević, Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću. Dosta je diktature potomaka crvene buržoazije, gojenaca Mate granića = “pola meni, pola tebi i pola Bagi” i tipova s kodnim imenima poput Sove, Kolege i Gavuna. Nema demokracije bez lustracije. Nismo ovce kako misle dva ovna na brvnu. Pobunimo se ovog ljeta i zatražimo implementaciju Rezolucije Europskog parlamenta “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“ usvojenoj 19. rujna 2019., kojom je Europski parlament osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima, kao što smo se pobunili proljeća 1971. godine. Sadašnji Državni odvjetnik Ivan Turudić ima priliku da postane naš Antonio di Pietro i počisti spregu političara i mafije. Opet smo na izborima imali oko četiristo tisuća birača s fiktivnim prebivalištem u Hrvatskoj. Analizu sam dostavio Državnom odvjetniku Ivanu Turudiću i USKOK-u.
mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. inž. elektr.
