:
Današnji istup Ivana Penave u Splitu nije bio samo spontana reakcija na policijsko postupanje ili novinarska prepirka.
Bio je to politički performans čovjeka čija se stranka suočava s ozbiljnim problemom političke relevantnosti.
Suočen s gubitkom gradonačelničke pozicije u Vukovaru, raskolom unutar Domovinskog pokreta i slabim rezultatima stranke u nacionalnim anketama, Penava je u događajima oko Poljuda i policijske potrage za izgrednicima prepoznao priliku za vlastiti medijski elektrošok.
Stajući pred kamere u Parku hrvatskih branitelja s novinskim člancima, Penava je kritizirao medije i policiju, govoreći o „hajci i harangi” te „pumpanju teme do besvijesti”.
Pritom je, međutim, važno navesti i ono što se ne smije prešutjeti:
Penava je osudio nacističke povike na utakmici Hajduka i Ajaxa.
Njegova politički sporna poruka nije bila u tome da ih je otvoreno podržao, nego u tome što je nakon osude fokus prebacio na postupanje medija i policije te raspravu proširio na komunističke zločine i Josipa Broza Tita.
U samom komentaru njegova istupa jasno se vidi kako ljudi bez kalibra i bez ideje ufuravaju nam istine crno bijele.
Dok Penava javnosti pokušava nametnuti sliku sukoba između „zlih medija i MUP-a” i navijača koji su navodno izloženi političkom progonu, u pozadini se otvorilo i pitanje mogućeg sukoba političkih i poslovnih interesa.
Uz njega je stajao Marko Žaja, predsjednik splitsko-dalmatinske organizacije DP-a i suvlasnik zaštitarske tvrtke Pit Bull.
Mediji su objavili da je ta tvrtka sudjelovala u osiguranju utakmica Hajduka.
Kada je novinar pokušao postaviti pitanje Žaji, Penava je poručio da on neće davati izjave.
Taj prizor bio je politički znakovit, ali i tu treba biti precizan: dostupne informacije same po sebi ne dokazuju da je Penava intervenirao radi zaštite poslovnih interesa stranačkog kolege, niti dokazuju da je Pit Bull bio odgovoran za svaki konkretan sigurnosni propust na utakmici.
Upravo je to srž problema: političar koji zahtijeva da javnost vjeruje njegovu tumačenju događaja mora biti spreman prihvatiti ista pitanja i za sebe, svoje suradnike i vlastite političke odluke.
. ̌ -: ̌́
Da bi se razumjela današnja Penavina pozicija, valja se vratiti na početke.
Ivan Penava nije u politiku ušao kao nepoznati autsajder koji je izvan sustava izgradio političku karijeru.
Njegov politički uspon započeo je u HDZ-u.
Kao prosvjetni djelatnik i ravnatelj škole, pod okriljem te stranke 2014. godine osvaja gradonačelničku poziciju u Vukovaru.
Godinama je unutar HDZ-a gradio profil predvodnika takozvane „vukovarske struje”, koristeći vukovarsku tragediju i nesporne rane iz Domovinskog rata kao važan dio vlastitog političkog identiteta.
No, tu se pojavio prvi veliki politički paradoks.
Dok je s govornica napadao zagrebačku centralu i gradio imidž čvrste desnice, Vukovar je koristio javne i europske izvore financiranja za velike infrastrukturne projekte.
• Financirani su projekti poput obnove i uređenja Vodotornja te drugi infrastrukturni zahvati.
• Grad je provodio projekte povezane s gospodarskim razvojem i obnovom javne infrastrukture.
• Državna i europska sredstva ulagala su se u Vukovar, čime su se stvarali vidljivi rezultati koje je lokalna vlast mogla politički predstavljati kao vlastiti uspjeh.
To ne znači da je svaki projekt bio osobna zasluga Andreja Plenkovića, niti da je dokazano kako je Vlada financiranjem Vukovara „kupovala” Penavinu lojalnost.
Znači, međutim, da se njegov politički uspon odvijao unutar sustava koji je kasnije predstavljao kao neprijatelja.
Tek nakon što je 2020. izgubio unutarstranačku bitku u HDZ-u, u kojoj je sudjelovao kao dio oporbene struje povezane s Mirom Kovačem, Penava napušta stranku.
Taj je odlazak predstavljen kao čin političkog principa.
No njegov politički mentalni sklop ostao je oblikovan u sustavu iz kojeg je potekao: stranačka infrastruktura, kontrola političkih funkcija i mobilizacija birača oko nacionalnih tema nastavili su biti ključni elementi njegove strategije.
. „ ”: ̌
Nakon izlaska iz HDZ-a, Penava ne gradi potpuno novu političku infrastrukturu. U jesen 2021. preuzima vodstvo Domovinskog pokreta, stranke koju je osnovao Miroslav Škoro, a čiji je razvoj bio obilježen i unutarnjim sukobima oko utjecaja i vodstva.
U tim je sukobima važnu ulogu imao Mario Radić, koji je kasnije s dijelom članstva napustio DP i sudjelovao u osnivanju stranke DOMiNO.
Penava je stranci donio prepoznatljivo lice, vukovarski legitimitet i politički profil koji je mogao mobilizirati dio desnog biračkog tijela.
No ideološka retorika o „čuvanju domovine” ubrzo je došla na kušnju pred vrlo praktičnim pitanjem: što se događa kada se stranka koja je godinama napadala HDZ nađe u prilici s njim podijeliti vlast?
Odgovor je stigao nakon parlamentarnih izbora 2024. godine. Domovinski pokret ulazi u koaliciju s HDZ-om, a Penava i njegovi suradnici postaju dio vladajuće većine.
Stranka koja je godinama kritizirala Plenkovićevu politiku sada preuzima odgovornost za vlast.
Upravo tu počinje njezina prva velika politička transformacija — ̌ .
Pri raspodjeli vlasti posebno su važni bili resori gospodarstva i poljoprivrede, odnosno područja povezana s energetikom, državnim poduzećima, poljoprivredom, šumarstvom, vodama i europskim fondovima.
To su resori koji raspolažu znatnim javnim sredstvima i imaju velik utjecaj na gospodarske tokove.
Je li jedini motiv ulaska u Vladu bila kontrola novca i resursa?
To se ne može dokazati samom raspodjelom ministarstava.
Ali politički je opravdano pitati kako se stranka koja je svoj identitet gradila na borbi protiv HDZ-a opravdava biračima kada s tim istim HDZ-om dijeli vlast i preuzima odgovornost za njegovu politiku.
Tada pompozno najavljivani Domovinski pokret doživljava svoju veliku transformaciju: od pokreta prosvjeda postaje sudionik sustava koji je nekoć prozivao.
. „ ”:
Ipak, jedan od najosjetljivijih dijelova Penavine političke priče odnosi se na imovinska pitanja i nekretnine povezane s njegovom obitelji.
Tu je nužno razlikovati javno dokumentirane podatke od političkih interpretacija i optužbi koje nisu dokazane.
Iza političke fasade i visokih fraza ostale su samo lutke od krvi bez trunke ideje. Slinavi kurvari, bijedni genitalci nezgodno potežu ukrućenu vrijednost.
Taj brutalan pjesnički opis savršeno razgolićuje politički sloj koji, umjesto jasne vizije razvoja društva, svoju energiju usmjerava na grčevito hvatanje resursa, nekretnina i funkcija.
Duboki jaz između onoga što se komunicira javnosti radi sakupljanja političkih bodova i onoga što se događa u pozadini najbolje se vidi kroz nekoliko pitanja:
• Gospodarski položaj građana nasuprot obiteljskom imovinskom pitanju: Dok se javnosti nudi slika borbe za osiromašeni i zaboravljeni narod Slavonije i Hrvatske, novinarske objave otvarale su pitanja o nekretninama i imovini članova Penavine obitelji.
• Vukovarska baština nasuprot obiteljskim parcelama: Posebnu pozornost izazvala je kupnja poljoprivrednog zemljišta u Borovu Naselju od strane Penavina oca Ante.
• Napadi na sustav nasuprot sudjelovanju u vlasti: Politička retorika protiv navodne korumpirane hobotnice nije spriječila DP da uđe u koaliciju s HDZ-om i preuzme upravljačke odgovornosti u državnim resorima.
Prema novinarskim izvještajima, Ante Penava je u svibnju 2019. kupio dvije poljoprivredne čestice u Borovu Naselju ukupne površine 15.023 četvorna metra za 50.000 kuna.
Jedna od njih, površine 9.410 četvornih metara, nalazila se na trasi planirane vukovarske obilaznice.
Upravo je ta okolnost otvorila pitanje mogućeg budućeg otkupa zemljišta i naknade iz javnih sredstava.
No tu je granica koju ozbiljna analiza ne smije prijeći bez dokaza: nije potvrđeno da je za tu parcelu isplaćena naknada iz državnog proračuna.
Nacional je u travnju 2025., pozivajući se na provjeru zemljišnih knjiga, izvijestio da je relevantna parcela još bila u vlasništvu Ante Penave.
Nije pronađena pouzdana novija potvrda da je zemljište poslije prodano, izvlašteno ili da je za njega isplaćena naknada.
U medijima su se pojavljivala i pitanja o radovima na pristupnim putovima u okolici obiteljskih parcela u Čvorkovcu.
Međutim, sama činjenica da su radovi izvedeni u blizini ne dokazuje da su bili namijenjeni privatnoj koristi Penavine obitelji.
Za takvu tvrdnju trebalo bi imati dokumentaciju o naručitelju, svrsi i financiranju konkretnih radova.
Političko pitanje ipak ostaje legitimno: jesu li imovinski interesi dužnosnika i njihovih obitelji dovoljno transparentni, jesu li moguće koristi od javnih infrastrukturnih projekata jasno objašnjene i postoji li razlog za sumnju u pogodovanje?
Odgovor se ne može zamijeniti insinuacijom, ali se ne smije ni izbjeći samo zato što je neugodan.
U politici nije dovoljno da nešto nije dokazano kao kazneno djelo.
Potrebno je i javnosti objasniti okolnosti koje stvaraju opravdanu sumnju ili barem dojam mogućeg sukoba interesa.
. ̌ : ̌
Vrhunac Penavina političkog kameleonizma dogodio se neposredno pred parlamentarne izbore u proljeće 2024. godine.
Domovinski pokret podnio je 13. ožujka kaznenu prijavu protiv premijera Andreja Plenkovića, povezujući svoje optužbe s politikom prema nezakonitim migracijama i postupanjem prema strancima. DP je potom objavio da je predmet preuzeo USKOK.
U javnosti se time dodatno zaoštrio sukob između Penave i Plenkovića.
DP je premijera politički prikazivao kao odgovornog za ozbiljne propuste u zaštiti granica i nacionalne sigurnosti.
A onda je uslijedio politički obrat: isti DP koji je podnio prijavu protiv Plenkovića ušao je s HDZ-om u koaliciju i sudjelovao u formiranju nove Vlade.
Važno je, međutim, ispraviti jednu pojedinost: kaznena prijava nije jednostavno „nestala bez traga i glasa”, niti je dokazano da ju je Penava povukao. Penava je 8. svibnja 2024. izjavio da prijavu nije povukao.
USKOK ju je 25. lipnja 2024. odbacio, obrazlažući da u prijavljenim radnjama nema elemenata kaznenih djela na koja se prijava odnosila niti drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.
Činjenice su, dakle, jasne:
• DP je podnio kaznenu prijavu protiv Plenkovića.
• Penava je izjavio da prijavu nije povukao.
• DP je ušao u koaliciju s HDZ-om.
• USKOK je prijavu naknadno odbacio.
To ne dokazuje da je prijava bila lažna ili podnesena isključivo radi predizbornog marketinga.
Ali politički paradoks ostaje: premijer kojeg se prije izbora optuživalo za teške propuste postao je partner s kojim se dijeli vlast.
Je li kaznena prijava bila izraz čvrstog uvjerenja ili politički instrument za mobilizaciju birača?
Odgovor se može tražiti u kronologiji i političkim posljedicama, ali ga ne treba predstavljati kao pravomoćno utvrđenu činjenicu.
Ono što je neosporno jest da su predizborna retorika i postizborna koalicija bile u oštrom međusobnom kontrastu.
Taj potez ozbiljno je narušio vjerodostojnost DP-a među biračima koji su ga podržavali upravo zato što su vjerovali da predstavlja alternativu HDZ-u.
. ̌ ̌ : ̌
Poraz na lokalnim izborima u Vukovaru i raskol unutar Domovinskog pokreta, nakon kojeg je dio Radićeve struje otišao u DOMiNO, oslabili su Penavinu političku poziciju.
Nekadašnja stranka koja je pokušavala predstavljati snažnu alternativu HDZ-u danas se suočava s pitanjem vlastitog izbornog opstanka.
Objavljene ankete iz rujna 2026. pokazuju koliko je taj problem ozbiljan.
Prema podacima agregatora anketa, DP je u Crobarometru za rujan imao potporu od 2,8 posto, a u CRO Demoskopu 1,6 posto.
To su rezultati koji upućuju na izrazito slabu nacionalnu potporu. Ipak, ankete nisu izborni rezultati, a stvarni ulazak u Sabor ovisi i o raspodjeli glasova po izbornim jedinicama.
Zato je preciznije govoriti o ozbiljnom riziku za samostalan izborni opstanak nego tvrditi da je sudbina stranke već zapečaćena.
U takvim okolnostima Penavina funkcija na čelu Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata postaje važan dio njegove političke vidljivosti.
̌ : ̌
Apsurd je tim veći ako tijelo koje bi trebalo rasvjetljavati sudbine žrtava i utvrđivati povijesne činjenice postane prije svega instrument političke interpretacije prošlosti.
Ako mu je na čelu
, a ne stručnjak za povijest, arhivistiku ili istraživanje poslijeratnih zločina, nameće se pitanje kriterija prema kojima je izabran i stručnih kapaciteta kojima raspolaže.
Naravno, diploma povjesničara sama po sebi nije jamstvo objektivnosti, kao što ni diploma iz drugog područja ne znači automatsku nesposobnost za vođenje institucije.
Ali kada se od Povjerenstva očekuje ozbiljno utvrđivanje sudbina žrtava, onda su stručnost, metodologija, transparentnost i politička neovisnost minimum, a ne luksuz.
Jer povijesne činjenice ne utvrđuju se stranačkim priopćenjima, a žrtvama se ne odaje počast političkim kadroviranjem.
Kosturi, naime, ne glasaju. Ali političari vrlo dobro znaju kako ih postaviti u prvi red pred izbore.
Povijesna istraživanja i utvrđivanje sudbina žrtava legitimni su i potrebni poslovi.
Kritika se ne odnosi na samo istraživanje zločina, nego na mogućnost da se takva funkcija koristi kao politički zaklon i sredstvo održavanja javne prepoznatljivosti u trenutku kada stranka gubi biračku potporu.
Tako je nekadašnji „vođa desnice” postao ono što satirično možemo nazvati — Službeni brojač kostiju.
̌ ̌ :
1. – :
Početak karijere pod okriljem stranke koja mu je omogućila ulazak u lokalnu politiku i osvajanje vlasti u Vukovaru.
2. : Građenje prepoznatljivog političkog profila na osjetljivim nacionalnim i ratnim temama radi stvaranja vlastite biračke baze.
3. : Korištenje oštrih optužbi i kaznene prijave protiv Plenkovića za političko pozicioniranje pred izbore.
4. : Ulazak u vlast s HDZ-om, unatoč
prethodnom sukobu i javnim optužbama.
5. : Raskol u stranci, poraz u Vukovaru i slabljenje potpore u nacionalnim anketama.
6. ̌̌ : Održavanje javne vidljivosti kroz funkciju povezanu s istraživanjem poslijeratnih zločina i sudbinama žrtava.
7. ̌ : Mogućnost da, ako DP ne uspije obnoviti potporu i samostalno osigurati saborske mandate, Penava bude prisiljen tražiti predizborni dogovor s HDZ-om pod znatno slabijim pregovaračkim uvjetima.
: ̌ ,
Kada se dogodi izgred poput onoga na utakmici Hajduka i Ajaxa, Penava osudi nacističke povike, ali potom kritizira način na koji mediji i policija obrađuju slučaj te raspravu preusmjerava na komunističke zločine i Tita.
Takav politički postupak zaslužuje kritiku jer može zamagliti konkretno pitanje odgovornosti za ono što se dogodilo na stadionu.
Policija je nakon utakmice 15. listopada izvijestila o 28 osoba privedenih tijekom sigurnosnih postupanja zbog različitih prekršaja i preventivnih razloga.
Prema policijskom priopćenju, tijekom same utakmice nisu zabilježeni događaji s nasilnim ponašanjem, dok su prije utakmice, tijekom kortea domaćih navijača, zabilježena skandiranja potencijalno kažnjivog sadržaja.
U trenutku objave priopćenja tri su osobe bile uhićene zbog sumnje na kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju, a daljnje postupanje se nastavljalo.
To su konkretne činjenice koje zahtijevaju odgovore nadležnih institucija.
No iz njih se ne može automatski zaključiti tko je odgovoran za svaki propust u organizaciji utakmice.
Isto vrijedi za zaštitarsku tvrtku Pit Bull. Mediji su izvijestili da je tvrtka sudjelovala u osiguranju Hajdukovih utakmica, a njezin suvlasnik Marko Žaja bio je uz Penavu na splitskoj konferenciji za novinare.
Međutim, bez ugovora, rasporeda konkretnih zadaća i rezultata službene istrage nije moguće tvrditi da je Pit Bull bio odgovoran za unos pirotehnike ili za sve sigurnosne propuste na utakmici.
Politički problem nije u tome što se o tome postavljaju pitanja, nego u tome što bi javni dužnosnik trebao biti spreman na transparentne odgovore.
Ako se političar poziva na odgovornost institucija, mora prihvatiti i odgovornost za vlastite političke postupke, vlastite suradnike i pitanja koja mu postavljaju novinari.
̌:
Ako bismo saželi politički opus Ivana Penave u nekoliko pojmova, to bi bili politički kameleonizam, ideološka nedosljednost, borba za očuvanje političke pozicije i sve veći raskorak između predizborne retorike i postizbornih odluka.
Njegova politička sudbina još nije završena, ali je smjer razvoja jasan: DP mora odgovoriti na pitanje može li se ponovno profilirati kao samostalna politička opcija ili će postati tek manji partner koji vlastitu relevantnost održava pregovorima s HDZ-om.
Penava je prošao put od HDZ-ova gradonačelničkog kandidata do vođe stranke koja je HDZ optuživala za izdaju, a zatim s njim podijelila vlast. Sada se suočava s posljedicama tog izbora: oslabljenom strankom, raskolom, slabim anketnim rezultatima i potrebom da objasni biračima zašto bi mu ponovno trebali vjerovati.
Ako se trend slabe potpore nastavi, jedna od mogućih budućnosti jest predizborni dogovor s Plenkovićem, uz borbu za nekoliko mjesta na listama koja bi omogućila nastavak saborske karijere.
To nije unaprijed utvrđen ishod, ali je politički scenarij koji proizlazi iz slabljenja samostalne pregovaračke moći DP-a.
Iza svih pompoznih predstava, izjava i patosa ostaje pitanje: što je od prvotnih obećanja ostalo kada su ideološki sukobi ustupili mjesto koalicijskim dogovorima, a politička načela se našla pred vratima vlasti?
Loše prikrivena želja, daleki cilj, rutinsko svođenje računa za majmunska lica, provincijski bal s pjesmom na kraju.
Cijeli ovaj put — od vatrenih vukovarskih govora do mogućeg pregovaranja za politički opstanak — završava kao priča o trgovačkoj prirodi politike koja je vlastitu ideologiju stavila na kušnju zbog funkcija, resursa i ureda s pečatom „Službenog brojača kostiju”.
A najveći paradoks?
Čovjek koji je političku karijeru gradio na tvrdnji da se bori protiv sustava danas svoju budućnost mora tražiti unutar istog tog sustava.
Leave a Comment