By “Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze …”
(Mt 7,6)
Telefonski razgovor koji se nije dogodio (a možda i jest!).
Ivica Todorić: Dragi predsjedniče, ne mogu više. Previše me stoje lovišta, otok Smokvica, dvorci, jahta, helikopteri, moram svaki dan kod frizera, pa kćerkica, troši, troši… Ne mogu ti više slati te milijunčiće – Agrokor mi propada, u milijardskim sam dugovima.
Predsjednik: Ivice, Ivice, ne zajebavaj, nego šalji. Moramo nabaviti novi vozni park. To je 60 milijuna. Bozanić hoće još jednu zgradu za pomoćnike Biskupske konferencije, a to ti je još 80 milijuna.
Ivica: Ne mogu! Ne daju mi više kredite.
Predsjednik: Dat ćemo ti državne garancije.
Ivica: Ma, nisu oni ludi. Znaju sve, znaju da smo dužni kao Grčka. Pardon, Grčka je u mnogo boljem stanju. Ne daju nam ništa. Nula!…
Predsjednik: Daj, ne mogu te vječno izvlačiti. Ako sutra ne kapneš ovih 140 milijuna ideš u Remetinec.
Duga stanka. U mobitelima čuje se samo duboko disanje.
Ivica: Znaš li odakle zovem?
Predsjednik: Ne znam, i baš me briga.
Ivica: Zovem iz Londona.
Tišina, veza se prekida.
Ante Ramljak, dobro potkožen aferom Agrokor & Hotmai smijenjen je. Ministrica Martina Dalić dala je ostavku i povlači se “puna kao brod”. Nikom ništa, nitko ne traži da vrate debeli dio od preko 500 milijuna koliko su “zaradili” zajedno sa svojim sudradnicima, konspirativnom grupom “Borg”. Doduše, premijer Plenković je napomenuo da bi bilo lijepo i humano da vrate tih jadnih pola milijarde kuna, ali to nije ozbiljno mislio. Valjda nije tako naivan.
Da ipak narod bude zadovoljan i da sve koze budu na broju, premijer i njegova marketinška agencija gurnuli su spin u tisak i TV– da se građani zabavljaju i zaborave Antu, Daličku, 160 borgovaca, Ruse i američku mafiju – strvinarske fondove Knighthead Capital Management LLC. I da konačno zaborave aferu Agrokor & Hotmail, jedan od monstruoznih uradaka svih garnitura vlasti Republike Hrvatske. Da zaborave milijardske dugove Agrokora prema državi – što znači prema svima nama. Gurnuli su u javnost pitanje – “jako zanimljivo” pitanje: “Tko će zamijeniti simpatičnu ministricu Martinu – i tko će biti novi potpredsjednik vlade RH”?
I uspjelo je! Hrvatsku zaglupljenu i zatucanu javnost lako je prevariti. Svu su jedva čekali da saznaju tko će biti novi ministar i novi potpredsjednik vlade RH. To se i dogodilo, premijer Plenković predložit će Hrvatskom saboru Darka Horvata za ministra gospodarstva, a Tomislava Tolušića za novog potpredsjednika Vlade. I evo, javnost puca od sreće, imamo novog ministra, još jednog potpredsjednika vlade, možda bi bilo dobro da bude još koji ministar sa svojim novim savjetnicima i pomoćnicima. Znamo da ćemo imati i pregršt novih ministrovih prijatelja, rođaka i prateće bulumente uhljeba. Vjerojatno se ide u preuređenje Martininog ureda, možda nabava nove dugačke i skupocjene, službene limuzine. S grijanim kožnim sjedištima i s novim vozačem, dakako! Onaj kordon pomoćnika, savjetnika i ostale birokracije bivše ministrice Martine Dalić bit će raseljen na dobra ili još bolja radna mjesta, vjerojatno u kakvoj novostvorenoj agenciji, komori ili povjerenstvu.
Da nije sarkastično i tragično – bilo bi lijepo. No, crni oblaci nikako da otvore plavo nebo. Polako, ali sigurno hrvatski puk kreće ka siromaštvu afričkih plemena, ali kad je riječ o hrvatskoj političkoj eliti – idemo ka silnom hedonizmu crnoputih diktatora (Bokasa, Idi Amin Dada i drugi…). Uz goleme plaćetine naših dužnosnika i druge izvore masnih primanja, te niza privilegija (na primjer; ljetovanje na Brijunima, za puni pansion moraju platiti 7 kuna – slovima; sedam kuna) – elita živi u “američkom snu”. Glamurozna, stalna službena putovanja u inozemstvo uvijek su grupna, lideri vode kordone suradnika, savjetnike, supruge, malodobnu djecu, punice…Ta elita vrlo je “rasplodna” pa je i natalitet fenomenalan. Malo, vrlo malo ili ni malo ima političkih smjena ili ostavka, ali se istovremeno rađa zaprepašćujući broj novih i novih ministara, zamjenika, pomoćnika, birokrata, uhljeba i parazita koji baš ništa ne rade, ali imaju vrlo solidna mjesečna primanja. Bujaju i novi uredi, agencije, nadzorni i ini odbori i slične institucije koje moraju zaposliti ili bolje reći uhljebiti politički višak pri promjenama u vladajućim strukturama.
12 NEPOTREBNIH APOSTOLA VLASTI
Dobili smo novog ministra s pripadajućom novom svitom i novog potpredsjedika vlade RH, pa se okrenimo logici i racionalnom razmišljanju. Treba li nam ta nova i pregolema grupa uhljeba? Zašto naša najsiromašnija država u EU (Bugarska nam upravo ustupa posljednje mjesto!) ima nepotrebnih 20 ministarstava i ministara, plus premijera te šest također nepotrebnih Ureda. Razvijena Njemačka s 82 milijuna stanovnika ima 14 ministarstava, Švicarska, duplo veća od Hrvatske ima sedam ministara i od toga je jedan ministar ujedno i premijer. Austrija, također ima dvostruko više stanovnika i ima 12 ministarstava.
Dakle, treba li maloj Hrvatskoj koja svakim danom ima manje stanovnika (navodno, sad nas ima oko 3,7 milijuna stanovnika) 20 glomaznih ministarstava i još k tomu premijera? Osim toga najsiromašniji smo, svaki četvrti stanovnik je gladan, svako peto dijete je gladno. Mnogima je kontejner za smeće jedina nada u bespućima hrvatske zbiljnosti. Da nađe staru koricu kruha ili do pola pojedenu bananu!
Umjesto da je premijer iskoristio ostavku Martine Dalić za realnu i logičnu reformu smanjenja pregolemog balasta birokracije i uhljebništva – on uhljebljuje nove parazite. Kao što je otjerao ona dva Mostova ministra mogao je sada ukinuti barem 12 svojih ministara. Sasvim bi dovoljno bilo da se ugledamo na spomenute, neusporedivo bogatije zemlje od našeg siromašnog stada sitne stoke (po Ocu domovine!) i da svedemo broj ministarstava na devet! I da od tih devet, bude jedan (ili jedna) premijer. Ako za to treba mijenjati Ustav – moguće je, nema problema!
Premijer Plenković sasvim sigurno nema osjećaj za narodnu i demokratsku vlast, a ponajmanje za empatiju prema svome narodu. Njemu je jedino i isključivo važno da održi stabilnost – što u prijevodu znači; vlast, novac i privilegije do kraja mandata. Sve ostalo je u drugom planu. Ni u snu ne spominje da bi trebalo apsurdnu, uhljebničku državu Hrvatsku – spasiti od uhljeba: ukinuti potpuno nepotrebnu 21 županiju, te suludi broj od 428 općina i 127 gradova – svesti u racionalne okvire. Premijer panično brani i smiješni, nelogični spomenuti broj od 20 totalno nesposbnih ministara. Dovoljno je spomenuti ministricu Nadu Murganić koja poene za zagrobni život u raju skuplja poklonima dječici u katoličkim vrtićima. Našim, a ne svojim poklonima koji su bili namijenjeni siromašnoj djeci! Ili, ministar Kujundžić … ali, nabrajati dalje nema smisla.
Što će sada naša simpatična gospođa Dalić, nema više ni ministarstva niti će joj stizati novac za golu egzistenciju? Doduše, iako je dala otkaz u firmi zvanoj Republika Hrvatska, dobivat će neke sitne nadoknade još čitavu godinu dana. No, što će onda? Još k tomu – zlokobno i strašno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa možda će je kazniti teškom kaznom od 2000 ili 5000 kuna! Ako predsjednica Povjerenstva, stručna za istragu, optužbu i presudu – presudi da je naša Martina “u sukobu interesa”.
No, u svakoj šali o “sukobu interesa” ima dosta zbilje. A, ta zbilja je zaista bezobrazna, jer bezobrazno podcjenjuje mozak svakog stanovnika Hrvatske. Samo mentalno retardirana osoba ne shvaća da je to Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa bezobrazna prijevara, da je to obrana bande lopovske. Za nekoliko tisuća kuna Povjerenstvo abolira zločince koji pljačkaju svoj narod i amnestira ih. Umjesto u Remetinec, članovi bande lopovske “napunujeni kao brodovi” povlače se mercedesima u svoje dvorce – rehabilitirani, bezgrješni!
Dokle će nas bahati, arogantni i prebogati “izabranici naroda” vući za nos?
Anno Domini MMXVIII. Saša Radović
