By Poštovani,
Obraćam Vam se s molbom/zahtjevom da mi odgovorite na pitanje je li nad premijerom Republike Hrvatske Andrejom Plenkovićem obavljena sigurnosna provjera i da li se ista provjerava i evidentira eventualnim novim činjenicama, sumnjama, stavovima u javnosti, događajima u javnom političkom životu koji mogu utjecati na opće sigurnosnu situaciju naše zemlje. Naime, predmet interesa stranih obavještajnih službi, kako velikih i utjecajnih sila, tako i država u našem okruženju (popularno rečeno regionu) svakako su sve okolnosti vezane uz njegov obiteljski krug, osobna prijateljstva, politička i ina partnerstva, utjecaj na postavljanje ključnih dužnosnika u državnim tijelima, diplomaciji, političkim i sličnim javnim ustanovama, gospodarstvu, provođenje ili opstruiranje reformi, međunarodne veze i postupci koji se tiču pozicioniranja Republike Hrvatske u okruženju i međunarodnoj zajednici, odnosno imaju li ti postupci utjecaj, i kakav, (napose ako imaju negativan) po nacionalne interese. Pri tomu radi se i o eventualnom nepostupanju, nepravovremenom postupanju, zanemarivanju ili nebrizi za legitimne interese Hrvatske, hrvatskoga naroda i svih njenih državljana. Sadašnja politička, gospodarska, međunarodna pozicija Hrvatske, pokazuje u svim svojim područjima stanje nereda-kaosa, sve dubljeg potonuća, tendencije nerješavanja problema, (zbog neznanja, nesposobnih kadrova, svjesnog ili nesvjesnog postupanja?!). Pitanje je kome odgovara takvo stanje, u Hrvatskoj, regionu, Europskoj zajednici, među moćnim silama?! Kome je sve stalo da tako neodrživo stanje, koje inklinira totalnom urušavanju teško stečene države, opstane i dalje se produbljuje? Kome odgovara da Hrvatska trajno ostane na samom začelju Europske Unije? I je li to slučajno? Ja osobno na temelju svih poznatih činjenica ne mogu se oteti dojmu da to ne može biti slučajno, kao što nije slučajno da se o tako kritičnom stanju države i naroda šire hvalospjevi na ovdašnjim, sve više antihrvatskim medijima. Ne samo u svjetonazorskom već i u vlasničkom smislu! A svjetla se na kraju mračnoga tunela nigdje ne vide. Možda će te, poštovani, već na samom početku reći: To se nas ne tiče! To je stvar političkih stranaka, parlamenta, vlastite stranke, Vlade, javnosti! No, je li to baš tako. Naravno, da je stvar svih nas i navedenih institucija. Pa u specifičnom i osjetljivom pogledu i za vas. Pokušajmo stoga, makar taksativno, upozoriti na neke činjenice:
Uža i šira obiteljska situacija i pojedini detalji mogu biti predmet interesa, ali i ucjena, pojedinih službi, država, organizacija, udruga… primjerice, više su se puta u javnosti, bez demantiranja, isticale neke pojave vezane uz lik i djelo oca hrvatskoga premijera Plenkovića – dr. Maria Plenkovića. Primjerice, nepriličan odnos prema studenticama i studentima na Fakultetu političkih znanosti i Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Takva nedjela ako su istinita, a vijesti o njima ničim nisu demantirane, i danas se u civiliziranom i demokratskom svijetu istražuju, provjeravaju, procesuiraju i kažnjavaju i nakon nekoliko desetljeća od počinjenja. Nerazjašnjene su okolnosti djelovanja dr. Maria Plenkovića, nakon sloma Hrvatskog proljeća, kao savjetnika direktora na Radio televiziji Zagreb u vremenu slamanja tzv. mas pokreta na televiziji i šire uspostavi hrvatske šutnje – napose narkotiziranju mas medija. U javnosti su se često spominjali iznimno prijateljski odnosi obitelji Plenković (oca i sina Andreja) s obitelji Knežević. Obiteljska druženja! Naša javnost dobro znade da je dotični bio direktor RTZ-a, a po uspostavi RH Miloševićev ambasador u našoj zemlji. Vjerojatno vam je poznato da je dr. Mario Plenković bio zamjenik predsjednika Izdavačkog savjeta Slobodnog tjednika. Predsjednik i financijer bio je nedavno preminuli istaknuti član UDBE Marko Roglić. Slobodni tjednik bio je novinsko-informativni Labrador, koji je utemeljen sa zadaćom da prikaže Hrvatsku fašističkom zemljom, ili nastavkom NDH, kao što je to radio tzv. vojni Labrador rušenjem židovskih spomenika i židovskih znamenja na Mirogoju i Zagrebu. Dakako, optužujući za to hrvatski narod, hrvatsku državu i dr. Franju Tuđmana. Bilo je to svega dva mjeseca prije utemeljenja Hrvatske kao demokratske zemlje. U javnosti se često spominje da je dr. Mario bio istaknuti član UDBE/KOS-a. Takve javno objavljene informacije, veoma optužujućega karaktera, nisu naišle na nikakav odgovor mjerodavnih, pa ni onih na koga su se odnosile.
Zanimaju li vas razlozi zbog kojih je premijer Plenković, ujedno i predsjednik nekadašnjeg Tuđmanova HDZ-a za svojega koalicijskoga partnera uzeo velikosrbina Milorada Pupovca i njegovu stranku SDSS koju je utemeljio ratni zločinac Goran Hadžić? Znate li kakva je narav veza Pupovca i aktualnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, SANU i predstavnika imperijalne velikosrpske Pravoslavne crkve u Hrvatskoj i Srbiji? Sigurno znate da je djelovanje g. Pupovca i nabrojenih sudrugova i ustanova krajnje neprijateljsko prema Hrvatskoj, koje g. Pupovac ničim ne prikriva. Potražite brojne primjere. Kako u Hrvatskoj, regionu i međunarodnoj zajednici. O tomu bi se mogla objaviti obimna knjiga. Nije li čudno da u tome g. Plenković ne vidi ništa sporno, već čvrsto stoji iza svojega koalicijskog partnera. Zar samo zbog tri sigurna glasa potpore u Saboru. Zar samo?! Je li vas interesira u koje su ustanove hrvatske države progurani Pupovčevi kadrovi? Prijeti li s tih pozicija bilo kakve prijetnje za sigurnosni sustav Hrvatske?
Kao što znate premijer Plenković bitno je utjecao na izbor Marije Burić Pejčinović na mjesto predsjednice Vijeća Europe. Ista je ne tako davno radila za interese Republike Srbije u svojstvu savjetnice ili nekom sličnom statusu. U tomu se toliko izvještila da je preko noći progovorila srpskim jezikom. Djelovanje dotične Plenkovićeve pouzdanice u tom tijelu izrazito je antihrvatsko, što su pojedini saborski zastupnici ocijenili sramotom i promašajem hrvatske Vlade i hrvatske diplomacije. (Primjer aktualna situacija s pravima Hrvata u BiH). Je li nakon rada za srpske interese prijedlog i izbor Marije Burić Pejčinović na to važno mjesto bio opravdan za hrvatske nacionalne interese? I je li slučajan?! Znam da to nije u vašoj nadležnosti, no posljedice njena djelovanja (već do sada) mogu i trebaju biti i vaš interes. Kao i za one koji su sudjelovali u njenom pozicioniranju i s kojim nakanama?! Ne daj Bože da su u tome sudjelovali i bivši poslodavci! Ili se to bez njih nije moglo ostvariti!
Prošlu Plenkovićevu vladu napustilo je, zbog ovih ili onih razloga 17 ministara: navođena je nesposobnost, sumnje na nedopuštene radnje, veoma loši rezultati i sl. Moguće je da će glasaći na izborima znati valorizirati takvu nedjelotvornost?! No, odlazak tako velikog broja važnih državnih dužnosnika mora ostaviti traga, ne samo na učinkovitost rada Vlade, nego i na poljuljan ugled u domaćoj i inozemnoj javnosti – napose na zainteresirane investitore i poslovne partnere. (Jeste li pogledali tzv. Bijelu knjigu u kojoj strani investitori navode razloge slabog ili nikakvom ozbiljnijeg ulaganja u hrvatsko gospodarstvo?!) Izravne štete za nacionalno gospodarstvo. Jesu li to problemi koji su važni i sa stajališta nacionalne sigurnosti?! Pitanje je tko predlaže, postavlja, a ne tko u konačnici amenuje (Sabor) te dužnosnike. S kojim razlogom se predlažu nesposobni dužnosnici?! Kako objasniti da se na neka iznimno važna mjesta predlažu i postavljaju osobe koje se izabranim poslovima nikada nisu bavile! Primjerice, gospođaNadaMurganić za jedno od strateških nacionalnih pitanja i problema: demografiju.Još i gore. Danas je to mjesto i ministarstvo ukinuto. Odlučujući utjecaj na formiranje Vlade ima Andrej Plenković. Jesu li njeni rezultati, uspjesi ili promašaji, od utjecaja na nacionalnu sigurnost?! Je li to pitanje samo za saborske zastupnike i manje ili više izmanipulirane, potkupljene ili naivne glasače?! Što je s kadrovima u diplomatskoj službi?! I tu bi se mogla napisati obimna studija.
Nadam se da pratite sve veću ulogu koju na prostoru Republike Hrvatske ostvaruju i razvijaju velikosrpske imperijalističke snage, od Pupovćeva Srpskog nacionalnog vijeća, njegove stranke, Srpske pravoslavne crkve, srpskih udruga, srpske države preko stvaranja razgranate mreže ostvarivanja Memoranduma broj dva, SANU, djelovanjem novina, filmova, televizija, pojedinaca, djelovanjem protiv hrvatskih interesa na međunarodnoj sceni, sve većega udjele u vlasništvu hrvatskih glasila. Ali i dio trajnih neprijatelja suverene Hrvatske, od orjunaških do titoističkih svjetonazora i njihovih protagonista. Ministarstvo kulture RH obimno pomaže takvim nastojanjima, od snimanja antihrvatskih filmova, financiranja srpskih Novosti, obilježavanja lažnog tzv. antifašističkog ustanka u Srbu i sl. Je li financiranje i propagiranje antihrvatskih filmova, u suradnji s vlastima Srbije, od interesa za nacionalnu sigurnost?! Je li propagiranje četničkog patrijarha Porfirija, vrsnog pjevača četničkih pjesama posvećenih popu MomčiluĐujića, na Hrvatskoj televiziji, (nadam se da posjedujete snimku?) pitanje od nacionalne sigurnosti? (Da li bi vas zanimalo kada bi zagrebački nadbiskup Bozanić zapjevao pjesmu o Juri i Bobanu?!) Ili će sutra bez problema na HRT nastupati vojvoda Šešelj, Šljivančanin i slični tipovi?!). Sa stajališta nacionalne sigurnosti vas bi trebalo interesirati uz čiju potporu i nalog je provedena ta emisija koja se sjajno uklapa u zadaće Memoranduma broj dva. Varate se ako mislite da to nije u djelokrugu vašega posla. Vas bi trebalo zanimati i zašto Plenkovićeva vlast financira srbo-četnički ustanak u Srbu, kada Hrvatska ima svoj antifašistički blagdan! Tko sve stoji iza tog projekta Srpske akademije nauka, Srpske pravoslavne crkve i Milorada Pupovca? Pitanje od nacionalne sigurnosti je: Zašto se hrvatski premijer Andrej Plenković nikada nije suprotstavio velikosrpskom divljanju protiv Hrvatske, ni u kojem povodu, da bi s druge strane napadao svaki tzv. radikalniji istup hrvatskih domoljubnih i suverenističkih aktera političke scene, u svrhu njene obrane i zaštite. Zbog čega? Je li i to spada u njegov nedemokratski slogan, poruku i djelo: Mogu što hoću! I za čije interese?!
Hrvatsko gospodarstvo je dugo vremena na samom začelju Europske Unije. I prije potresa i pandemije korona virusa. Vas ne treba uvjeravati kako od stanja gospodarstva u velikoj mjeri ovisi i nacionalna sigurnost. Da li su predmet vašega interesa, među inim: 1. razlozi neprovođenja strateških reformi u svim društvenim područjima; 2. brojne afere koje također utječu na nacionalnu sigurnost, poput: Agrokora – zakonitost Lex Agrokor, grupa Borg – Martina Dalić i suradnici; uloga Fonda Knighthead i guvernera HNB Borisa Vujčića; rasprodaja Agrokorove imovine od koje se dio svakako može podvrgnuti (npr. vode) pod nacionalne interese; štete za brojne manje dioničare koncerna Agrokor, 4. posljedice urušavanja hrvatske brodogradnje – opravdanost ulaganja milijarda kuna u brodogradnju bez ikakvih procjena rizika i pozitivnih učinaka, strateških planova, ulaganja u danas gotovo propalo Končarevo Brodogradilište u Trogiru i vladina potpora Končarovim projektima s katastrofalnim rezultatima; 5. nepostojanje strateških planova za veći priljev stranih investicija u hrvatsko gospodarstvo; 6. propadanje poljoprivrede kao jedne od ključnih grana hrvatskog gospodarstva; 7. afere s vjetroelektranama; 8. obmanjivane javnosti s povratkom INE u hrvatske ruke i brojne druge. Za primjer samo nekoliko čimbenika koji u području gospodarstva i politici odnosa prema gospodarstvu utječu i na nacionalnu sigurnost. Spada li u opis vašega posla identificiranje uzročnika i odgovornih dužnosnika s aspekta nacionalne sigurnosti. Spada li među njih Vlada i njen prvi čovjek?
Među ključnim zadaćama Plenkovićeve vlade je i ostvarivanje zacrtanih vanjskopolitičkih ciljeva, među kojima su spomenuti: Ulazak u OECD, pristupanje Schengenu, promjena nepravednog izbornog zakonodavstva za interese Hrvata u BiH, istovjetnost statusa Hrvata u Srbiji onom Srba u Hrvatskoj, rješavanje problema glede nestalih hrvatskih branitelja i civila iz Domovinskog rata, bolje pozicioniranje Hrvatske u projektu triju mora, ravnopravni status Hrvatske u članstvu EU itd. Ništa od toga nije ostvareno. Je li i to utječe na nacionalnu sigurnost zemlje?!
Potpuno nesnalaženje Plenkovićeve Vlade i državnih ustanova nakon potresa u Zagrebu i okolici te na Banovini, neorganiziranost, zakašnjelo postupanje, loše stanje u robnim rezervama, nepostojanje i neprovođenje planova u kriznim situacijama, improvizacije i sl. zadire u nacionalnu sigurnost i pretpostavlja pitanje odgovornosti u horizontali i vertikali, od najnižih do najviših instanci vlasti. Takvo stanje dovelo je do toga da je od prvoga potresa u Zagrebu i okolici prošlo godinu dana a da nije ništa vidljivo učinjeno. Već suprotno grad se i dalje urušava. Sličnu situaciju Hrvatska doživljava i na primjeru suočavanja s pandemijom korona virusa: politiziranost nacionalnost stožera zaduženog za vođenje zdravstvenog sustava u korona krizi, nabavci cjepiva, lošoj pripremljenosti zdravstvenog sustava na teške izazove, kontradiktorne mjere i postupke od vrha vlasti do zdravstvenog osoblja, nedostatak lijekova i nerješavanje dugogodišnje krize odnosa s veledrogerijamate enormne dugove zdravstvenog sustava… Nije li simptomatično da se o pravednosti nabavke cjepiva u Europskoj Uniji, za hrvatske interese više brine austrijski predsjednik nego hrvatski premijer! Sve u svemu Vlada nema nikakva rješenja za alarmantno stanje u zdravstvenom sustavu tako da se izbjegava svaki pokušaj njegove cjelovite reforme. Ima li takvo stanje bilo kakav utjecaj na nacionalnu sigurnost zemlje? Kakve su posljedice izjave Plenkovića o pobjedi Vlade nad korona virusom?!
Je li neuspjeh u nabavci ratnih zrakoplova, koja je u potpunoj nadležnosti Vlade, kao i brojne nejasnoće i kontradikcije oko nabavke u odnosima sa Izraelom i SAD-om pitanje od nacionalne sigurnosti zemlje. Tko je odgovoran za propast i prolongiranje ovoga iznimno značajnog projekta za hrvatsku obranu i nacionalnu sigurnost? Kome je stalo da Hrvatsko nebo i hrvatsku zemlju „brane“ neke druge susjedne zemlje dok se susjedna Srbija stalno naoružava moćnim i sofisticiranim naoružanjem?! Da li se odgovori na ta tako važna pitanja prepuštaju glasačima na izborima?! Ma, krasno! Ima li nedodirljivih a koji svojim djelovanjem pričinjavaju izravnu štetu hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti? Iz neznanja, nesposobnosti ili ne daj Bože nekih drugih nakana i interesa?! Do tih spoznaja ne možemo doći, mi, koji dobronamjerno i iz domoljubnih razloga tražimo odgovore. Mi svoj opstanak vidimo jedino u ovoj zemlji. Ne u Bruxellesu, ne kod Soroša – tate ili juniora, gospodarskih, pravnih, diplomatskih klijenata ili sličnih moćnika! Zašto su moja pitanja upućena glede sigurnosne provjere prvoga čovjeka Vlade, u čijoj su nadležnosti ključne odluke za razvoj naše zemlje. Ili njen nazadak ili propast! Nadam se da dobro znate da se bez njegova znanja i uloge u zemlji ne može ništa poduzeti. I to u svim područjima društvenoga života. Doista je bio u pravu kada je rekao da može što hoće. Tako nešto nisu nikada izgovorili ni Staljin, Mao, Castro, Ceausescu, Tito, Pol Pot, Kim JongUn … bez obzira na posljedice njihove vladavine. U povijesti najbliži je bio veliki francuski kralj Louis XIV. (Država to sam ja!) No to ipak nije 17 i 18 već 21 stoljeće. Dolaskom Andreja Plenkovića na čelo političke stranke HDZ i Vlade dolazi sve brže do urušavanja Republike Hrvatske. Uz unutarnje sve izraženije probleme Hrvatska postaje državom koju u širokom luku zaobilaze gospodarski, napose investicijski i politički faktori. Hrvatska ostaje na samom dnu, po većini kriterija, zemalja Europske Unije a u vrat nam već pušu zemlje koji se približavaju članstvu. Napose je važan izbor kadrova na najviše dužnosti u zemlji. Veliki dio njih veoma brzo pokazuje neznanje, nestručnost i sve vrste nesposobnosti za obnašanje odgovornih dužnosti. Uz te osobine zamjetno je da znatan dio njih svjetonazorski pripada Plenkovićevim neoliberalnim, antisuverenističkim i projugoslavenskim pozicijama. Uz njih za potrebe izbora i glasačku mašineriju i potvrdu tzv. hrvatskih pozicija Plenković postavlja kadrove koji su za glumljenje hrvatske opcije spremni ukaljati svoju savjest i moral. Svaki dan vidimo na što su sve ljudi spremni. Ukratko – na sve. Naravno, to ne ide bez unosnih funkcija njih samih, ali i najbližih. Teško se odreći naviknutih privilegija.I dakako zadržavanja u nekoliko izbornih ciklusa. Oni koji ne bi pristali na takve nemoralne uvjete i ponižavanja bivaju brzo odstranjeni i prepušteni zaboravu, kako se to kaže stavljeni u ropotarnicu povijesti. Osvetoljubivost, svevlast, arogancija i nemilosrdnost čovjeka koji može što hoće tada dolazi do punoga izražaja. U borbi za vlastite interese i izdašne benefitemalo tko ne podlegne. Upućeniji bi o tome mogli napisati obimnu knjigu.
Poštovani, ovo pismo vam upućujem u najboljoj vjeri da ćete u cjelini sagledati sve aspekte hrvatske nacionalne sigurnosti s pozicija odgovornosti prvoga čovjeka hrvatske vlade Andreja Plenkovića. Prije svega njegova djelovanja. Njegov antihrvatski stav u brojnim područjima i nezainteresiranost za hrvatske probleme i njihovo rješavanja valja stručno ocijeniti i dati odgovor na njih. Istovremeno njegovo svjetonazorsko pozicioniranje u korist propalog jugosrpskotitoistočkog sustava i tzv. antifašizma, kojega neke silnice u našem okružju i šire kane obnoviti pod srpskom dominacijom, trebaju nas zabrinuti. Prije svega jer se o njima nikada nije želio izjasniti ali se, poput nedjela Pupovca i njemu sličnih, nikada nije kritički izjasnio. Zašto?
Znam dobro što vi možete i smijete, temeljem ovoga pisma, poduzeti. Znam tko je odlučivao i o vašem pozicioniranju. No, znajte da ću ovo pismo objaviti u javnosti jer mi je stalo, da sutra, kada ovdašnji Louis XIV napusti Lijepu našu, ostavljajući za sobom (već sada) jad i čemer, kažete kako ništa niste znali. Ali i oni koji su bili njegove, po uvjerenju sluge, i oni koji su glumeći hrvatsko domoljublje i brigu za hr.
Mijo Ivurek
