U svijetu danas imamo na tisuće sjajnih umjetnika i slikara. Mnogi od njih nikada nisu kročili na akademiju. Sjetite se samo genijalaca iz hrvatske naive koji su iz čistog talenta napravili čuda na staklu i platnu. Svake godine rodi se neko novo ostvarenje, nova sjajna slika ili digitalno djelo koje nas ostavi bez teksta. Pa ipak, unatoč moru novih talenata, samo je jedna Mona Lisa. Ona visi iza neprobojnog stakla u pariškom Louvreu. Zapravo, ako ovih dana pratite vijesti, njezina je nedodirljivost postala još očitija. Francusku potresaju masovni i žestoki ulični prosvjedi zbog troškova života, a gnjevni demonstranti i studenti blokirali su čak i sam ulaz u Louvre. Dok gradom vladaju nemiri, policijski sat i strogo osiguranje koje podsjeća na zaštitu samog pape u Vatikanu, Mona Lisa iza zamračenih i zatvorenih vrata muzeja čeka smirivanje situacije. Kako je moguće da uz svu modernu tehnologiju i nove genijalce jedna slika iz 16. stoljeća i dalje izaziva toliki interes da se oko nje lome koplja u trenucima najvećih državnih kriza?
Sve je počelo kao napredno umijeće Leonarda da Vincija, pretvorilo se u vječni mamac za publiku zbog njezina zagonetna lica, a vrhunac je doživjelo kada je slika preko noći postala prva svjetska medijska senzacija.
Na samom početku slika nije imala klasičnu prodajnu cijenu jer ju je Leonardo radio po narudžbi, ali ju je na kraju zadržao za sebe i donio u Francusku. Nakon njegove smrti, francuski kralj Franjo I. kupio ju je za tada golemu svotu od 4.000 zlatnih dukata, što bi danas vrijedilo nekoliko milijuna eura. Unatoč toj visokoj cijeni, odnos prema njoj stoljećima je bio potpuno opušten i bez današnjeg strahopoštovanja. Kralj Franjo I. držao ju je u svom kupatilu u dvorcu Fontainebleau, gdje je bila izložena vlazi i pari, dok ju je Napoleon Bonaparte kasnije premjestio u svoju spavaću sobu. Sve do početka 20. stoljeća ona je u muzeju Louvre visjela na običnom zidu, potpuno nezaštićena, a posjetitelji su pokraj nje prolazili bez prevelikog zadržavanja.
Za stručnjake je Leonardo da Vinci bio znanstvenik koji je na ovom platnu nadmudrio ljudski vid. Koristio je tehniku magličastih i mekih prijelaza bez oštrih linija – toliko suptilno miješanje slojeva i sjena da njezino lice izgleda trodimenzionalno, a njezin osmijeh djeluje živo jer se oku mijenja ovisno o tome u koji dio slike gledate. To tehničko savršenstvo stvorilo je vrhunsku tajnu koja je privlačila kritičare. Ljudi su bili obuzeti pitanjima tko je ona zapravo, tajna ljubavnica, supruga trgovca ili sam Leonardo u preuređenom ženskom obliku, što je sliku držalo u užem krugu ljubitelja umjetnosti.
Međutim, prekretnica za cijeli svijet dogodila se 1911. godine kada je ukradena iz Louvrea. Ta je pljačka izazvala prvu pravu svjetsku medijsku uzbunu; novine su danima brujale o tome, a ljudi su masovno dolazili u muzej samo kako bi gledali prazno mjesto na zidu. Kada je nakon dvije godine napokon pronađena, njezin povratak pretvorio ju je u prvu općepoznatu zvijezdu među umjetninama na svijetu. Danas je zakonski zaštićena kao javno dobro Francuske, njezina vrijednost u teoriji se mjeri u milijardama eura i ona je postala opći simbol za pojam “umjetnost”.
Novi umjetnici će dolaziti, rušiti rekorde na nadmetanjima i skupljati milijune oznaka sviđanja na društvenim mrežama. Hrvatska naiva i drugi pravci uvijek će imati svoje vjerne poklonike zbog čiste emocije i izvornosti. Ali prijestolje Mona Lise je nedodirljivo. Ne zato što ne postoji ljepša ili tehnički bolja slika, već zato što nitko više ne može ponoviti taj povijesni spoj genijalnosti, kraljevske ležernosti i velikog medijskog odjeka. Ona je prva stvorila nesvakidašnje uzbuđenje koje traje više od 500 godina, i zato ostaje broj jedan. Vječna i nedostižna.
Mladen Pavković
Leave a Comment