Ako je vjerovati najnovijim informacijama iz afere Hrvatskog skijaškog saveza (HSS), hrvatski sport upravo je dobio novu olimpijsku disciplinu koju možemo nazvati, nestajanje milijuna eura bez vidljivih tragova odgovornosti i džepova u kojima su završili.
Već dugo se govori o 30 milijuna koji su se smuljali Pavlek & kompanija u HSS. Sada se uvidom u zaplijenjeni laptop spominje čak 50 milijuna eura koji su, prema neslužbenim informacijama iz istrage, tijekom više desetljeća izvučeni iz Saveza. USKOK je dosad obuhvatio onih prvih 30 milijuna, dok bi se istraga navodno sada trebala proširiti na sve ono što još nije u zastari. Za nadati se je da novo „istraživanje“ neće trajati do nove zatare!?
A onda, onako kao fusnota, javlja se i novi predsjednik HOO-a koji otkriva da je u krovnoj sportskoj organizaciji pronađen minus od gotovo pet milijuna eura, uz 1,8 milijuna eura duga Sportske televizije. Dug HOO-a je, prema njegovim riječima, 2021. bio oko 300 tisuća eura, danas skoro pet milijuna. Kako je revizija u tijeku ne treba isključiti pojavljivanje novih milijuna duga…
I sada se nameće uistinu ozbiljno pitanje. Kako je moguće da milijuni nestaju, dugovi rastu, a odgovornost uglavnom nestane zajedno s novcem? Jer 50 milijuna eura nestalih u HSS nije sitniš koji je nekome ispao iz džepa na Sljemenu. To je već prava planina novca, a planina valjda ne može nestati bez da je netko vidi.
I upravo tu dolazimo do hrvatskog sportskog Yetija. Svi znaju da postoji, svi pričaju o njemu, s vremena na vrijeme netko ga čak i snimi, ali kada treba pokazati tko je znao, tko je potpisivao, tko je kontrolirao, tko je šutio i tko je imao koristi, odjednom nastane tišina. U svemu tome što se događa u Hrvatskom sportu posebno je porazno što često više problema ima onaj koji prijavi nepravilnost nego onaj protiv kojega je prijava podnesena. To znam i iz osobnog iskustva, a bolesna logika koja vlada u „sportu“ je šuti, gledaj svoja posla i bit ćeš „dobar“, progovoriš li, postaješ problem.
Sport bi trebao odgajati poštenje, disciplinu i odgovornost, ali ako se milijuni mogu izvlačiti godinama, a odgovornost se uvijek zaustavlja na jednom ili nekoliko imena, onda problem više nije samo u pojedincima. Gdje su u svemu tome nadzorna tijela? Gdje su uprave? Nadzorni odbori? Skupštine? Revizije? Ministarstvo? HOO? Gdje su svi oni koji se redovito pojave svaki puta kada se treba slikati uz medalje i time sa sportašima dijeliti zasluge?
Javni novac nije ničiji privatni „bankomat“, a lopovluk nije olimpijska disciplina. Ako se utvrdi da je novac nezakonito izvlačen, onda odgovorni moraju odgovarati bez obzira na funkciju, poznanstva, medalje, političke veze ili sportski status. Sport bez poštenja više nije sport, a država koja godinama ne vidi gdje nestaju milijuni ima ozbiljniji problem od Yetija.
Ima problem sa vlastitim očima i disfunkcionalnim institucijama.
U Zagrebu, 07. 11. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment