By U četvrtak je EU sud donijeo jednu Odluku ili Presudu (jer donose jedno i drugo, ovisno o vrsti predmeta što nije jasno naglašeno) po tužbi protiv obveznog cijepljenja djece od dječjih bolesti (radi se o Zahtjevu na obrascu koji „skinete“ sa stranica EU suda, nikako sa stranica Vladinog Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava jer morate biti spremni na neviđene manipulacije samim obrascem zbog kojeg vam sud potom isti zahtjev odbije kao nedopušten.
Iz osobnog iskustva svima koje čeka ovaj postupak savjetujem dobro razmisliti da li ga uopće i pokretati jer ishod je – prema statistici samog suda (odbijeni zahtjevi u 97,3 %, a prihvaćeni u svega 1,7%) – očekivano i dogovorno s tuženim državama negativan.
O troškovima za one koji to ne mogu sami pripremiti nema potrebe ni govoriti, preveliki su.
„To je prva presuda (ili Odluka) Europskog suda za ljudska prava donesena i na nju se nije moguće žaliti.
Ovo nije točno, postoji mogućnost Žalbe u roku godine dana Ujedinjenim narodima u Genevi.
No, ne treba se nadati ničemu.
Odluka EU suda za ljudska prava donesena je po tužbama podnesenima prije pLandemije covida -19, u razdoblju od 2013. do 2015. Prema češkom zakonu, djeca moraju biti cijepljena protiv devet opće poznatih bolesti, kao što su poliomijelitis (dječja paraliza), hepatitis B, tetanus, ospice, hripavac, osim u slučaju medicinski opravdanih razloga.
Zanimljivo, samo mediji sa tajnog sastanka u Dvorani bana Jelačića održanog 17. 01. 2020. s Vladom, dobiše informaciju o ovoj odluci EU suda za ljudska prava.
I onda krenuše namještanja te informacije. Nije im bilo teško, već je sam sud, tj. njegov predstavnik, učinio i previše. Postavlja se pitanje, kako baš sada, u vrijeme ove pLandemije? Što je radilo do sada?
Tako piše T-portal: „DALEKOSEŽNA ODLUKA“
I zaista će biti, u ovom ludilu pLandemije, dalekosežna. A što su to „isplanirali“ u tom tzv.
EU sudu za ljudska prava?
Tako je Nicolas Hervieu, pravni stručnjak, odvjetnik, specijalist za EU sud kazao za agenciju AFP kako Presuda “jača mogućnost obveznog cijepljenja u uvjetima sadašnje pandemije covida-19”.
Potom je rekao kako Presuda podupire “načelo društvene solidarnosti koja može opravdati obvezno cijepljenje za svakoga, čak i za one koji su manje ugroženi bolešću, kako bi se zaštitili najranjiviji”.
I najzanimljivije od svega, našli su oni model kako sve pokušati uspavanim i hipnotiziranim narodima preko poslušnika i slugana u izvršnoj vlasti s pridruženom joj zakonodavnom vlasti, sve upotrijebiti u ovoj pLandemiji. Hoćemo li im to dozvoliti?
Kaže tako ovaj prepametni službenik EU suda, koji se usudi zvati ZA LJUDSKA PRAVA, kako je
potreba za stjecanjem kolektivnog imuniteta kako bi se suzbila pandemija covida -19 potaknula raspravu o potrebi obveznog cijepljenja u vrijeme kada bujaju sumnje u cjepivo.
Čak i Deutsche Welle piše, kao i naši podobni mediji, kako je EU sud za ljudska prava, kojem su se obratili roditelji djece iz Češke koja nisu primljena u vrtić zbog neprimanja cjepiva, ocijenio da je obvezno cijepljenje “neophodno u demokratskom društvu”.
I France Presse je objavio izjavu Nicolas Hervieu : “Ova presuda povećava mogućnost obveznog cijepljenja u uvjetima trenutne epidemije Covida-19”. Međutim, on ističe “slobodu procjene koju je sud prepustio državama po pitanju politike cijepljenja”.
Ali, ispustio je glavni dio, s namjerom.
Nicolas Hervieu također ukazuje da odluka suda (sad je odluka) konstantira : “generalni konsenzus o pozitivnim efektima cijepljenja koja se ne dovodi u pitanje zbog neizbježnih neželjenih efekata, jer postoji striktna znanstvena kontrola.”
Striktna znanstvena kontrola!? Koga? Gdje su dokazi?
Sud, kako dodaje Hervieu, podržava “princip socijalne solidarnosti koji može opravdati nametanje cijepljenja svima, čak i onima koji se osjećaju manje ugroženima bolešću, kada je riječ o zaštiti najugroženijih osoba”.
EU sud ocjenjuje da obvezno cijepljenje djece u Češkoj protiv devet bolesti (difterija, tetanus, dječja paraliza…) ne predstavlja kršenje odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima kad je riječ o “pravu na poštovanje privatnog života”.
“Politika cijepljenja slijedi legitimne ciljeve zaštite zdravlja, kao i prava drugih, jer štiti i one koji prime cjepivo i one koji ne mogu biti cijepljeni iz medicinskih razloga”, ističe sud i dodaje da osobe koje ne mogu primiti cjepivo onda “zavise od kolektivnog imuniteta da bi se zaštitile od teških zaraznih bolesti”.
Na žalost, nije sve tako sjajno kako se na prvu čini. Ovo su opet jezične i normativne bravure, isto kao i one iz Direktive EU o tzv. Potvrdama o cijepljenima za koju nitko nije htio prihvatiti činjenicu da je riječ zapravo o onome što je bio plan, covid putovnicama. I, evo ih, već ih i naši EU parlamentarci, svi osim Ivana Vilibora Sinčića i Mislava Kolakušića – izglasaše u EU parlamentu.
A što radi i koja mu je zadaća, Vladin Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava?
Na svojoj stranici objavljuje i ovo:
Sve države potpisnice Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda moraju poštivati prava i slobode zajamčene Konvencijom te moraju djelotvorno rješavati povrede tih prava na nacionalnoj razini. Europski sud za ljudska prava predstavlja supsidijarni mehanizam zaštite ljudskih prava, što znači da djeluje kao zaštitnik od povreda koje nisu ispravljene na nacionalnoj razini.
Presude i odluke Europskog suda za ljudska prava imaju obvezujući učinak samo za onu državu koja je tužena u postupku pred Sudom (članak 46. stavak 1. Konvencije).
Međutim, države članice su pozvane uzimati u obzir sudsku praksu Suda, između ostalog i razmatranjem zaključaka koji se mogu izvući iz presuda u kojima je utvrđena povreda Konvencije od strane neke druge države, ako isti načelan problem postoji i u njihovim pravnim sustavima.
O čemu nam to govore članci Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
Članak 4. – Zabrana ropstva i prisilnog rada
Članak 5. – Pravo na slobodu i sigurnost
Članak 6. – Pravo na pošteno suđenje
Članak 7. – Nema kazne bez zakona
Članak 8. – Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života
Članak 9. – Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi
Članak 10. – Sloboda izražavanja
Članak 11. – Sloboda okupljanja i udruživanja
Članak 13. – Pravo na djelotvoran pravni lijek
Članak 14. – Zabrana diskriminacije
Zar nije licemjerno od vladinog Ureda držati ovo na svojim stranicama, regulirano Konvencijom koja nam to jamči, a živjeti u ovom ludilu projekta pLandemije koji nam
sve ovo oduzima uz pomoć slugana bjelosvjetskih bitangi?
Van snage su svi propisi, od Ustava Republike Hrvatske, svih zakona, podzakonskih akata, čak i ona odluka kojom je pLandemija nezakonito proglašena.
Dokle ovako?
Do izlaska iz EU! CROEXIT-a!
Mr. sc. Arna Šebalj
Izvor: logicno.com
