By Vjekoslav Krsnik je tekstom Milanovića i Plenkovića raskrinkava odnos prema Bleiburgu pokazao da se i odnosom prema Bleiburgu može jednostavno pokazati kako su ciljevi dva predsjednika isti:
https://bezcenzure.hr/vlad/milanovica-i-plenkovica-raskrinkava-odnos-prema-bleiburgu/
Ali zar se oni razlikuju i kada govorimo o Jasenovcu. Tko je od njih pokazao dobru volju da se raskrinka laž njihovih roditelja pa i u trenutku kada je javnosti poznato da su dr. sc. Nikola Banić i prof. dr. sc. Neven Elezović objavili u prestižnom međunarodnom Q1 časopisu znanstvenu metodu kojom je pokazano da je popis u Jasenovcu lažan.
Međutim ipak mislim da njihovu slugansku politiku prema svjetskim moćnicima najviše odaje odnos prema ZDS. Iz jednostavnog razloga što su i Bleiburg i Jasenovac vezani isključivo za Domovinski rat, a ZDS je nastao u prvoj Jugoslaviji kao znak otpora tadašnjem srpskom fašizmu i korišten je uvijek kada su se Hrvati borili za neovisnost – pa tako i u Domovinskom ratu.
Naravno, s obzirom da su bili na čelu dvije u Tuđmanovo vrijeme suprostavljene stranke oni se za zajednički cilj moraju boriti na različite načine. Istina, vjerujem da se sukobljavaju i u međusobnoj borbi za vodećeg hrvatskog slugu svjetskim moćnicima. U taoj borbi sudjelovala je i Grabar Kitarović dok je bila predsjednica, a upravo je preko svok napada na ZDS iskazala kako ju je Plenković pobjedio u tom nadmetanju.
I tada sam upozoravao kako je Plenkovićev kandidat bio Milanović. To se pokazalo ispravnim na parlamentarnim izborima kada su, kako je pokazao Stjepan Tuđman, i HDZ i SDP dobili zajedno onoliko mjesta koliko su im ankete i predviđale, ali su mnogi SDP-ovci glasovali za HDZ. Tako u nekim mjestima u kojima su na vlasti Milanovićevi ljudi, a HDZ je bila stranka u nestajanju, pobjedu na tim izborima ostvario je HDZ.
Je li i to razlog zašto Milanović smatra da treba imati prednost nad Plenkovićem.
Ono što je zanimljivo jeste i činjenica da su odavno razni hrvatski komentatori govorili kako su direktive svjetskih moćnika približavanje ove dvije stranke i stvaranje Velike koalicije, što je odavno neformalno ostvareno.
Ali to nije bilo dovoljno gazdama.
Stvarni cilj je bio uništavanje tih stranaka. I zato su ulagani ogromni novci u MOŽEMO.
Višnja Starešina konstatira za izbore u Zagrebu:
Zato najveći gubitnik te uvjerljive pobjede Možemo! u Zagrebu zapravo nije SDP, već HDZ. Koketiranjem s progresističkim politikama Andrej Plenković gledao je u Možemo! budućega maloga zelenoga koalicijskog partnera. Dobio je protivnika koji će ga, s ovakvim HDZ-om, potući na izborima.
Da, Milanović i Plenković su zajedno uništili SDP, a sada je na redu HDZ.
Domovinskom pokretu u državi gdje su svi glavni mediji uključeni u projekt nestanka državotvorne svijesti u Hrvatsa, ostalo je jedino igrati na ono što kod Hrvata najbolje (na žalost) prolazi – ukazivanje na ogromne novce koji su uloženi u ljude okupljene u Možemo. Novce koji su oni dobili bez bilo kakvog rada.
Na žalost ono najbore nije previše važno našim ljudima. I Vidović Krišto se sjetila bivšeg predsjednika:
I sam sam u nizu nastupa govorio kako su Englezi ukinuli smrtnu kaznu osim za zločin veleizdaje, a Hrvati veleizdajnike biraju i za predsjednike države (HNES je Mesića etički i osudio kao veleizdajnika).
Tako i danas oni koji simpatiziraju DP spominju kako „nema besplatnog ručka“ s nadom da će ljudi shvatiti da kada ih debelo plać aju iz inozemstva oni to debelo moraju platiti. A kako vide iz dana u dan – Prvi čovjek u državi je Pupovac koji svojim djelovanjem stalno pokazuje zagovornik politike fašističkih agresora na Hrvatsku. HDZ-u je i dalje glavni neprijatelj DP, a Milanović otvoreno agitira za Možemo:
A Hodak i Hitrec nam pišu:
Dok Pešorda ispravno konstatira cilj udruženog pokreta Milanović- Plenković;
NA KRAJU ĆE, AKO SE STVARI OVAKO NASTAVE, HRVATSKA OSTATI SAMO IME
https://kamenjar.com/na-kraju-ce-ako-se-stvari-ovako-nastave-hrvatska-ostati-samo-ime/
Josip Pečarić
