By „Kaj je, bre, ovo, majku mu!“, vrisnu Izbavitelj. „Zašto mi nitko nije rekao da je današnji Predsjednik u doba dok je bio na mojem mjestu ukinuo sigurnosnu provjeru dužnosnika. Boga mu, svako malo smo bili na kavi u „Metvici“ i „Ketaču“ i nije mi se udostojio to spomenuti. To je nedopustivo, Zrcalo moje! Ne-do-pus-ti-vo!!!“
„Tako je, naš Ljubljeni Veliki Vođo, Caudillo naš, Izbavitelju i jedina nado i Svjetlo Našeg Puta! Nedopustivo! I od mene su to tajili. Mogao se među nas, u vlast dotepsti kojekakav ološ!“
„Pa to se i dogodilo, Zrcalo moje, eto upravo su mi javili da su se među nas uvukli neki sumnjivci protiv kojih se ne vodi nikakav kazneni postupak. Dapače ne postoje ni najmanje sumnje ni osnovane ni neosnovane ili pokazatelji da su bilo što učinili što bi podlijegalo kaznenom progonu. Što više, navodno jedan nema niti prekršajne prijave. Niti jednu jedinu! Ni za krivo parkiranje! Da su se sigurnosne provjere provodile kako treba to se ne bi ni u snu moglo dogoditi! Jednostavno: ako prođe provjeru jednostavno ga ni ne predložimo za bilo kakvu dužnost. A ovako…!“
„No, dragi naš Ljubljeni Odabrani vođo, ipak nije sve propalo u potpunosti, eto, sad će se sliti velika materijalna sredstva u Domovinu d.d. zahvaljujući ovome potresu, a mi ih samo moramo pametno rasporediti i to je to. Mora se voditi računa o tome da pomoć ne dođe u krive ruke i da se održi razdor među podanicima po svim crtama. Od lokalpatriotskih, preko stranačkih do etničkih. A na ključnim mjestima imamo svoje ljude, kojima, osim toga trebaju veliki novci za odvjetnike jer će ih sudovi i odvjetnici ostaviti bez gaća, pa je to ujedno i humanitarna stvar jer smo pomogli ljudima. Eto, kolegicu koja mlogo voli da sluša Cecu i Draganu, Bog je poživio, smo jedva izvukli iz istražnog zatvora da se može na vrijeme uhvatiti posla u Crvenom polumjesecu/crvenom lavu i suncu. Srećom ona njezina skupa torbica je ostala neoštećena. Ona je tamo druga po rangu, a naš stari ratnik, vrlo stručan za razminiravanje, pa time i za druga krizna stanja, vodi aktivnosti na licu mjesta, a tamo je kao u košnici kad se radilice rastrče i izbace trutove van… Samo smetaju neki divljaci, nogometni huligani koji se tamo motaju i izvode gluposti: nose nekakve cigle, izvlače ljude, brane konvoje od pljačkaša koje onda istuku, dostavljaju humanitarnu pomoć izvan svakog nadzora… Zlo i naopako, stoka pijana. I usudili su se doći prije naših ljudi. Zamislite, zatekli su naši ljudi nekoliko njih u našem praznom kontejneru i pitaju ih koga vraga tamo rade, a oni kažu htjeli smo se malo maknuti s hladnoće i ugrijati… Naravno, izbacili su stoku van. Tko ih je zvao. Naš ministar policije je isto tako mudro i s gnušanjem odbio poslati dostatni broj policajaca da bi mogli osiguravati ruševine i pratiti konvoje kao zaštita i sve je bilo dobro dok ti huligani nisu počeli pratiti te konvoje. Poštenim razbojnicima oteli su kruh iz ruku. Da ne kažemo da su neki od tih razbojnika zatražili liječničku pomoć nakon što ih je natukla ta huliganska banda. Sramota. S druge strane, imamo naše kvalitetne ljude i u javnim i državnim poduzećima. HEP je i dalje u rukama naših pouzdanih ljudi koje ćemo beskompromisno štititi tako da ostanu na svojim mjestima. Neki idiot je poručio ljudima da na svoj robi koju šalju unište bar-kodove kako se te stvari ne bi mogle prodavati u trgovinama, a naši ljudi čekaju. Pa kako će očitati bar-kodove na blagajnama svojih skromnih dućančića. To je nehumano. Uništava se malo poduzetništvo, a mi malo poduzetništvo želimo poduprijeti jer je to jedan od stupova našeg društva.“
„Ima još i gorih stvari!“ rikne Izbavitelj. „ Eto moj najdraži svjetonazorski i politički istomišljenik Žalosna Sova mi je malo prije plakao preko telefona, a znaš kako on zna plakati, kamen bi se rastopio. Kaže da je na terenu sve krenulo po zlu. Samoorganizirane bande dijele pomoć po selima i gradovima i ne pitaju tko pripada kojoj etničkoj skupini. Užas. Sve je pošlo naopako, kaže on. Traži, među ostalim, da se svim poginulim napravi DNK ispitivanje kako bi se vidjelo koliko je poginulih imalo koliki postotak gena etničke skupine kojoj on pripada. Odmah da si pozvao dr. Pomorca, našeg genetičara, da se to organizira, pa koliko košta da košta. Nije dobro da se zaboravlja da su to međusobno zavađene skupine, kaže Žalosna Sova jer to nam kvari poslove i ima pravo. Dakle, put pod noge i obavi što treba da se to što prije pokrene!“
„Iz ovih stopa, moj najdraži šefe.“ Na to će Zrcalo.
Anđelko Jeličić
