Pojedini mediji javljaju da se u Gradu Varaždinu ne mogu tek samo tako postavljati spomen ploče nevinim žrtvama komunističkog režima.
Tako primjerice D. Pavičić piše (Večernji list, 21.6. 2023.) da varaždinska gradska vlast (SDP) ne dozvoljava da Družba sestara milosrdnica u Varaždinu postavi spomen ploču za njihovu redovnicu s. Liphardu (Josipu) Horvat, koja je „u noći 15. svibnja 1945. nasilno odvedena s radnog mjesta iz bolnice u Vrapču i po nalogu komunističke vlasti bačena u jamu Jazovka“.
Naime, na ploči je trebalo pisati da su to učinile „komunističke vlasti“, ali „crvena“ varaždinska vlast im je sugerirala da izbrišu riječi „komunistička vlast“ i da će potom „sve biti u redu“, jer je dovoljno da na spomen ploči stoji da je „bačena u jamu Jazovka“, odnosno da je „općepoznato“ koja je vlast bila 15. svibnja 1945.! (Sic!)
Stoga, po „receptu“ bivših varaždinskih komunista koji su nedavno premoćno ponovno osvojili vlast u ovome gradu, kad bi se postavljala spomen ploča poginulim, nestalim i umrlim u velikosrpskoj agresiji tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata nigdje ne treba pisati ni govoriti protiv koga su se borili i tko su ubojice tj. ratni zločinci, kad je i to „općepoznato“!
Kad se dogodi ovakav sramni i zastrašujući slučaj, od nekih navodnih i možebitnih pripadnika, „dezerterske i izdajničke bojne“, hrvatskim braniteljima i stradalnicima ne preostaje da se pitaju: Što će nam razne rezolucije, poput one Vijeća europskog parlamenta od 19. rujna 2019., kad se traži da se marginaliziraju i prešućuju brojni komunističko-partizanski zločini i zločinci, koji su ubijali nevine Hrvate, pa i časne sestre, bez suda i suđenja, i to i nakon završetka II. svjetskog rata?
Ova vijest, koju je prvi prenio Večernji list, nikako ne bi smjela završiti pod tepihom, već bi se na to otvoreno, jasno i glasno trebali javiti i to osuditi i predsjednik države, Vlade, Sabora, ministarstva branitelja, pa do svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Zar nije dovoljno što smo već odavno stradale u vrijeme komunizma proglasili „brojevima“, što se još uvijek otkopava tek manji broj masovnih grobnica (kao na primjer u Maceljskoj šumi, ali i drugdje), zar više ni obitelji stradalih neće smjeti javno reći od čije su ruke pali svi oni (bez suda i suđenja) i nakon 1945. godine?
A vi branitelji i dalje glasujte za SDP (svaka čast iznimkama), koja je bila i ostala – „stranka opasnih namjera“!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)