By Objavljeno: 09. studenoga 2022.
U HAZU-ovoj Knjižnici predstavljena knjiga „Akademik Kuzma Kovačić“
U srijedu 9. studenoga predstavljena je u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti knjiga „Akademik Kuzma Kovačić“ koju potpisuje kiparev kolega akademik Josip Pečarić.
„Kuzma Kovačić nije samo veliki hrvatski umjetnik, on je i veliki hrvatski domoljub. Ova knjiga je mali doprinos da Kuzmu Kovačića prikaže i u tom svijetlu“, zapisao je u uvodu knjizi akademik Pečarić. U njoj su mjesto, među ostalim, našli istaknuti razgovori s akademikom Kovačićem te njegovi govori i drugi tekstovi koji svjedoče o umjetničkom, ali i o društvenom radu i javnim istupima toga istaknutoga suvremenoga hrvatskoga kipara.
Akademik Neidhardt: Sinergija znanstvenika i umjetnika
Na predstavljanju je sve nazočne uvodno pozdravio predsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt, domaćin predstavljanja, koji je podsjetio na neke istaknute radove akademika Kovačića (Oltar hrvatske domovine na Madvedgradu, spomenici prvomu hrvatskomu predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u Zagrebu, Škabrnji i Slavonskom Brodu, Draženu Petroviću, papi Ivanu Pavlu II., Antunu Mihanoviću i dr., zatim kovanice kuna i lipa, vratnice i oltar hvarske katedrale, oltarni reljef Vječne proslave u crkvi Svete Mati Slobode u Zagrebu, reljef Slava hrvatskih mučenika u crkvi u Udbini…) kojima je obilježio javni prostor, uspješno spojivši tradiciju i suvremenost, a HAZU je to prepoznao i u 2020. godini izabrao ga za svojega redovitoga člana.
„Rijedak je primjer da jedan akademik piše knjigu o drugom akademiku, pogotovo znanstvenik o umjetniku“, osvrnuo se predsjednik HAZU-a na knjigu akademika Pečarića o akademiku Kovačiću, no ocijenio je to kao sretnu okolnost sinergije znanstvenika i umjetnika, koja i jest u temeljima HAZU-a, ali i izvrstan primjer zajedništva kojega treba biti.
„Upravo zahvaljujući toj sinergiji i komplementarnosti znanosti i umjetnosti HAZU opravdava svoje ime i profilirala se kao institucija od najvišega ugleda i povjerenja, koja radom svojih članova te znanstvenih i umjetničkih jedinica obogaćuje intelektualni i duhovni život Hrvatske, ali i Europe i svijeta.“
Hrvoje Hitrec: Kontemplativno kiparstvo
Na predstavljanju je potom govorio književnik Hrvoje Hitrec koji se osvrnuo na Kovačićev umjetnički rad, posebno istaknuvši velebna djela Oltar hrvatske domovine na Medvedgradu i kovanice kuna i lipa kao snažne simbole hrvatskoga suvereniteta.
Stvaralaštvu akademika Kovačića pripisao je sintagmu kontemplativnoga kiparstva, izdvojivši ga tako u prvom redu kao čovjeka duha i snažne imaginacije koja se očituje u njegovim djelima, ali naglasivši kako on kao kipar nipošto nije izoliran, nego je uronjen u hrvatsku društvenu i političku zbilju, o čemu svjedoči i novoobjavljena knjiga akademika Pečarića.
Milan Bešlić: Učvršćenost obaju intelektualaca u domoljublju i nacionalnim vrijednostima
Likovni kritičar Milan Bešlić također se dotaknuo zanimljive činjenice u kojoj jedan akademik (J. Pečarić) piše knjigu o drugom akademiku (K. Kovačiću). Objasnio je to učvršćenošću obaju intelektualaca u istim vrijednostima: u domoljublju i nacionalnim vrjednotama hrvatskoga naroda, čemu su oni – autorski i autoritetom – dali glas u svojim javnim istupima, a to je nešto što bi se trebalo i češće čuti i s drugih mjesta.
Akademik Pečarić: Kovačić u nizu istaknutih Hrvata domoljuba
Akademik Josip Pečarić govorio je o nastanku knjige o akademiku Kovačiću, koju ubraja u svoj niz od gotovo 150 knjiga o istaknutim Hrvatima domoljubima. Ovoga puta ne u ulozi znanstvenika i matematičara svjetskoga glasa, nego u ulozi publicista, akademik Pečarić prionuo je radu oko uređivanja knjige o kolegi akademiku, umjetniku čijim se djelima divi i suradniku u domoljubnom radu i vrijednim inicijativama.
Akademik Kovačić: Umjesto Oltara hrvatske domovine hladni zidovi babilonski, a umjesto hrvatskih kovanica žetoni iz kockarnica
Akademik Kuzma Kovačić zahvalio je akademiku Pečariću na knjizi, predsjedniku HAZU-a na uvodnim riječima, svojoj „kući“ HAZU-u na samom predstavljanju, predstavljačima H. Hitrecu i M. Bešliću i svima nazočnima, a posebno se osvrnuo na – u govorima već spominjana i u knjizi opisana – dva svoja djela: Oltar hrvatske domovine na Medvedgradu i hrvatske kovanice kuna i lipa.
Rekao je kako je glede današnje situacije s tim djelima riječ o dvjema nesrećama koje ga posebno pogađaju i žaloste, i kao umjetnika i kao hrvatskoga čovjeka, jer su to simboli državnosti i suvereniteta kojih se odričemo i koje ukidamo pa ćemo umjesto Oltara hrvatske domovine imati hladne zidove babilonske, a umjesto hrvatskih kovanica hladne strane kovanice kao žetone iz kockarnica.
Spomenuo je i kako mu se spotiče što o tome i drugim temama javno govori jer to, navodno, nije poziv umjetnika, nego on mora svoj svjetonazor svjedočiti umjetničkim radom, no on smatra kako umjetnik mora svjedočiti i svojim djelom, ali i riječju, s tim što o istinitosti umjetničkoga svjedočenja u prvom redu sude drugi, a o istinitosti ljudskoga svjedočenja sudi prvo onaj koji govori.
(hkv)
JOSIP PEČARIĆ
PREDSTAVLJANJE KNJIGE „AKADEMIK KUZMA KOVAČIĆ“
Dopustite mi da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim Hrvatskoj AKADEMIJI Znanosti i Umjetnosti što je organizirala predstavljanje knjige „Akademik Kuzma Kovačić“ kao i Predsjedniku Akademije akademiku Velimiru Neidhardtu na njegovim pozdravnim riječima. Knjigu je uredila Anđela Hodžić, a korice su sjajno djelo Branka Hrkača. Zahvaljujem i predstavljačima knjige likovnom kritičaru Milanu Bešliću i književniku Hrvoju Hitrecu. S Hitrecom smo Kuzma i ja sudjelovali u obilježavanju godišnjice smrti našeg prijatelja prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana. O tome je u knjizi tekst TRIBINA O MIROSLAVU TUĐMANU. A Milan Bešlić se spominje u tekstu Ivana Aralice koji je dio Uvoda knjige:
SPOMENICI U ŠKABRNJI I ZAGREBU SIMBOLI SU LJUBAVI I ŽRTVE ZA DOMOVINU
Knjiga je jedna od mojih knjiga koje govore o mojoj suradnji u domoljubnom radu s nizom istaknutih Hrvata. Taj dio mog rada o kome pišem u svojim knjigama danas neki nazivaju „Pečarićeva Hrvatska“. O toj “Pečarićevoj Hrvatskoj” prvi je pisao hrvatski književnik i kolumnist dr. sc. Damir Pešorda u uvodu moje knjige ‘AKO VOLIŠ HRVATSKU SVOJU’ koju je tako i naslovio. Na to se nadovezao profesor književnosti sa Sveučilišta u Mostaru dr. sc. Marko Tokić predstavljajući tu knjigu na svom sveučilištu 05. 12. 2014.
Tokić je tada naglasio, piše Glas Brotnja, 05. 12. 2014., da svi koji poznaju akademika Pečarića znaju da je Hercegovac iz Boke Kotorske, ali i čovjek kojemu četiri stupa njegove Hrvatske čine: Franjo Tuđman, Dario Kordić, Marko Perković-Thompson i biskup Vlado Košić, dodavši:
O njima je pisao, progovorio o njihovoj ljubavi prema Hrvatskoj, prema Hrvatima, ali pisao je akademik Pečarić i o generalu Praljku, hrvatskom branitelju Veljku Mariću naglašavajući kako neće biti sretan dok i zadnji hrvatski branitelj ne izađe iz zatvora. Akademik Pečarić voli Hrvatsku svoju, no osim što piše o onima koji vole i žive Hrvatsku on piše i o onima koji ne vole Hrvatsku i svoj hrvatski narod, pa upravo zbog toga što jasno i glasno upućuje na aktualno stanje u zemlji Hrvata često je prešućivan od medija u službi aktualne vlasti.
Prve knjige koje su u naslovu imale i ime nekog od onih „koji vole i žive Hrvatsku“ bile su knjige o „Utemeljitelju Republike Hrvatske“ za kojega sam s ponosom isticao da je akademik. Zato sam i ove godine povodom stote obljetnice rođenja Franje Tuđmana u Vukovaru govorio o njemu i HAZU, ali i konstatirao da su zapravo sve moje publicističke knjige – knjige o njemu. Veliki napadi onih koji ne vole Hrvatsku i svoj hrvatski narod od početka ovog stoljeća bile su na Marka Perkovića Thompsona pa su poslije knjiga s Tuđmanovim imenom u naslovu slijedile i knjige o njemu.
Kako smo zajedno prof. Tokić i ja uz Darija Kordića dodali i generala Slobodana Praljka, kad se svojim žrtvovanjem za Hrvatsku uzdignuo do jednog od najznačajnijih Hrvata u povijesti, s dr. Miroslavom Međimorcem objavilo sam i knjige o velikom hrvatskom generalu. Iako je danas i u RH – i ne samo u RH – zabranjeno i samo spominjanje imena generala Praljka ipak se prva naša knjiga o njemu može naći u knjižnicama kao što su npr. The British Library, Queens Public Library, San Francisco Public Library ili na sveučilištima: University College London, Harvard University, Yale University, Cornell University, University of Toronto, University of Pittsburgh, University of Wisconsin – Madison, University of California Berkeley.
Prirodno su slijedile knjige o ostala dva stupa „Pečarićeve Hrvatske“: Dariju Kordiću i Biskupu dr. Vladu Košiću. Ali ne samo o njima. Profesor Tokić je spomenuo kako pišem o onima koji vole i žive Hrvatsku.
Ali mene je zanimalo jesu li Tuđman, Praljak, Kordić, Thompson i Košić jedini o kojima se na osnovu mojih knjiga mogu napisati knjige o njima tj. o mojoj suradnji s njima. Drugim riječima: Koliko ima takvih koje spominjem u svojim knjigama toliko da s takvim tekstovima mogu napraviti knjigu posvećenu i takvim izuzetnim Hrvatima? I doista do sada sam uspio napraviti 66 knjiga o takvima, a među njima su i akademici Dubravko Jelčić, Ivan Aralica, Stanko Popović, Smiljko Ašperger, Andrej Dujella, Slobodan Novak, Slaven Barišić, Nenad Trinajstić, Vladimir Paar, Kuzma Kovačić i Ivo Padovan. Tu je i Zvonimir Janko, dopisni član HAZU, ali i Ivan Gutman – Hrvat koji je redoviti član SANU.
Ali kada je u pitanju Kuzma Kovačić onda bi mogli reći da je ova knjiga mnogo više jer je njegova osnovna djelatnost kao kipara posvećena Hrvatskoj, pa su dani i njegovi tekstovi iz tog dijela njegovog stvaralaštva, kao i njegovi domoljubni tekstovi koji nisu dani u mojim knjigama.
Kao što su Pešorda i Tokić izdvojili moj rad o Predsjedniku Tuđmanu, isto možemo reći i kada govorimo o Kuzmi Kovačiću. Dok sam ja povodom stote obljetnice rođenjqHRVATSKOG predsjednika govorio u Vukovaru tako je on govorio na Svečanoj tribini „100. obljetnica rođenja utemeljitelja hrvatske države Franje Tuđmana“, Zagreb, Dvorana nacionalne i sveučilišne knjižnice, 11. svibnja 2022. Ali tu su najznačajniji njegovi spomenici HRVATSKOM predsjedniku u Škabrnji i Zagrebu i zato sam kao dio Uvoda knjige dao i tekst akademika Ivana Aralice koji sam ranije spomenuo. Ispod naslova tog teksta možete naći slijedeće:
Ostao sam zadivljen, Kuzma je uspio – spomenik ima “ono nešto” što je Tuđman nosio u sebi – ovim riječima Aralica opisuje svoje dojmove kada je prvi put vidio spomenik Tuđmana u Škabrnji
Aralica je još u Škabrnji Kuzmi izrazio želju, u tom trenutku miljama udaljenu od ostvarenja, da se taj kip, u novom odljevku, nađe na nekom od zagrebačkih trgova. Po volji bi mi bilo više njih, a bio bih najzadovoljniji kad bi se našao na Zrinjevcu, ispred ulaznih vrata, s drugu stranu ulice, zgrade HAZU. Pa, pobogu, uz sve ostalo, bio je i akademik!
I Aralica je primijetio ono na što sam ja volio ukazivati kako ne vole spominjati da je Tuđman bio akademik što je i bio razlog zašto sam u Vukovaru govorio o tome.
Prijenos škabrnjskog „Tuđmana“, kao trećeg odljevka, drugi je bio u Slavonskom Brodu, bio je onemogućen novim natječajem. Trebalo je raditi novo djelo.
Pobijedio je Kuzminov novi Tuđman i u tekstu Aralica opisuje kako i taj spomenik ima “ono nešto” što je Tuđman nosio u sebi.
Završit ću s riječima koje je Kuzma izgovorio na Svečanoj tribini:
Franjo Tuđman velikan je hrvatskog naroda, osobnost koja se rijetko rađa. Ali, on je i velikan povijesti čitavoga svijeta, a osobito europske povijesti čiju je pouku možda jedini razumio od svih suvremenih političara i državnika – da je nacionalna država obilježje prave Europe, a ne prisilno jedinstvo – što jasno vidimo i u ovom času, a najjasnije u stvarnosti velike nevolje u Ukrajini. Obnovio je hrvatsku državnu nezavisnost tako da je vlastitim povijesnim spoznajama osvijestio ovaj hrvatski naraštaj, probudio mu nadu i ujedinio ga u nastojanju za ponovnim zadobivanjem nacionalne slobode – vlastite države, neuzaludne nade ostvarene i obranjene nakon mnogih tragičnih pokušaja tek pod njegovim vodstvom i vrhovnim zapovjedništvom. Nije bio samo vješt političar, nego pronicljiv povjesnik, znanstvenik ( hrvatski akademik), mudar strateg i hrabar vojnik – zato i stvarni državnik.
Da bi svoj govor koji je dan u knjizi završio:
Pamtim s radošću srdačne susrete s Predsjednikom u tolikim važnim događajima i prigodama u kojima sam kao kipar sudjelovao, posebno u zajedničkom podizanju Oltara hrvatske domovine na Medvedgradu, sad sramotno isključenom iz državnoga protokola, ali ne i iz srca hrvatskoga čovjeka; u stvaranju kune, hrvatskoga novca, čijem smo se puštanju u optjecaj na Dan državnosti 1994. godine također zajedno radovali, a sad ga nerazumno napuštamo i posramljujemo vlastiti narod, koji toga nije u potpunosti svjestan, predajući drugima svoj monetarni suverenitet. I svjedočim o Tuđmanovoj dubokoj svijesti o najvećoj, presudnoj važnosti nacionalne kulture i umjetnosti u životu naroda, njegovoj zauzetosti za te temeljne vrijednosti, što je pokazao i u svojim pisanim djelima uzornom pomnjom prema hrvatskome jeziku. Da je Tuđman živ, Zakon o hrvatskom jeziku već bi davno bio na snazi. Daje živ … ali, vjerujući u Život vječni, u našim srcima zauvijek su živi naši velikani. I živjet će Franjo Tuđman u hrvatskim naraštajima, riječima Marka Marulića, „dokol budu svitit zvizde, teći vode“!
HVALA!
JOSIP PEČARIĆ
