Kosa mi se dizala na glavi od nelagode i spodadala me neka čudna jeza kad sam čitao što je prožio od kineskog virusa pisac priče Moja korona i ja.
Kineski virus ukroćen među koricama jedne knjige, koja je ovih dana ugledala svjetlo dana. Knjiga sadrži tri novele, a jedna je o kineskom zlokobnom virusu.
Kad se pronikne dublje u naslov, onda je ja bitno, a korona nešto dodatno, maleno i opasno po život. Kad sam isčitao Krainovićeve novele, vratio sam se i po drugi put čitao novelu Moja korona i ja. Kad sam je po drugi put pročitao, shvatio sam da je istinsko, proživljeno, stvaralačko djelo pjesnika i prozaika Joze Krainovića; djelo koje je dobro napisano i nosi u sebi pečat udesa pisca, koji opisuje vrijeme u kojem živi i sebe sama u tom zadanu prostoru i vremenu nevremenu, kako je ovo pendemijsko u kojem živi i bitiše Jozo Krainović. Novela Moja krona i ja je nešto najbolje što je Krainović do sada napisao. Korona je jedna od najuspješnih novela u novijoj hrvatskoj književnosti. Kad se pažljivo čita rečena novela, spozna se mračno doba u kojem je pisac živio i kob onoga što je proživio od kineskog virusa, kojeg su nazvali – korona. Službeno ima virusa je umjetno i nametnuto od onih koji su ga proizveli i pustili u svijet. Tim virusom počeo je svjetski biološki rat, jer je taj virus zašao u svaki zakutak našega planeta.
Druga, pak, novela Mama ja sam ti ukrao novčanik, nosi u sebi moralnu dilemu i poruku o ljudskoj zajednici koja se naziva – brak. Treća novela Svijet kroz Božje oči je fantastika utkana u zbilju i vrijeme, koje u sebi izaziva podjednako udivljenje i sažaljenje.
Nikakva se fantazija ni sanjarija ne može mjeriti s ljudskom sudbinom. Nikad se ništa nije dogodilo u mašti i u snu što se nije zbilo i nestalo u zbilji i preselilo se s vremenom iz jave u ništavilo.
Gledano okom nekog suca, koji pokušava proniknuti u čudo pisanja, ova Krainovićeva knjiga je u desegu vrsnih hrvatskih prozaika. Može se uporediti sa novelom Zagrljaj velikog stiliste Ranka Marinkovića.Rijetke su suvišne riječi u rečenici i suvišne rečenice u priči ili noveli. To je po mom sudi jako važno u izričaju i stilu Joze Krainovića.
Ljudske i neljudske odnose Krainović je najbolje opisao u autobiografskoj noveli Moja korona i ja. O čemu se zapravo radi? Taj relativno mlad čovjek, zdrav i jak, naglo mu pozlije i završi u bolnici.Put od stana do bolnice je strašan i oslikava stanje u našemu društvu i zdravstvu, a još bolje predočuje to stanje i djelovanje u bolnici koju Krainović opisuje i, katkad mi se pričinja, da neke bitne događaje prešućuje. Mene je posebno zagolicalo ono što je prešutio što mu je uradila jedna liječnica kad joj je priznao da se nije cijepio. Zamislite, pljuinula ga.To je Krainović prešutio u svojoj priči, što ja, da se meni dogodilo, moram priznati, ne bih prešutio. Ova nemila scena u bolnici i još neke zorno govore o Krainoviću kao vjerniku, katoliku i visoko moralnu čovjeku, koji živi svoju vjeru i u nekim pričama direktno se obraća Bogu puput starozavjetnih patrijarha i proroka.
Ono što je Krainović doživio i preživio u bolnici i izvan nje i to umješno i iskreno opisao, čini ovu knjigu literarno relevatnom i takvom, da sam ja,koji sam cjepljen od jala i zavisti, poželio što nisam autor novele Moja korona i ja, jer je ta novela majstorski napisana, uvjerljiva, dirljiva i puna neke čudesne nježnosti i blagosti; nu, ja i moja korona, kao da mu je krona sestra, majka ili draga, ljubljena žena. Ono što je Krainović proživio kao čovjek zaista je tegobno i dramatično, ali dobro došlo mu je kao piscu, koji je svoju muku, svoju životnu tragediju ispričao tako da će svaki onaj tko bude čitao uživati u ljepoti hrvatskog jezika i načnu izričaja. Toliko od mene o Jozi Krainoviću i njegovoj Koroni. Čitajte Krainovića, ja sam ga pročitao i postao bogatiji za još jednu plemenitu ljudsku sudbinu, koja je dostojna udivljenja i pamćenja.
Tko želi imati knjigu Moja korona i ja može je potražit u knjižarama ili se obratiti na ovaj imel:
Piše: Ante Matić