By Gradonačelnik Grada Pule Filip Zoričić (NZ) nema milosti za gostovanja pojedinih srpskih turbo folk pjevača, koji se očito u velikom stilu vraćaju na hrvatske pozornice. Naime, Dragan Kojić, Ana Bekuta i Zorana Mićanović trebali su biti gosti na koncertu Duška Kuliša.
Tek kad je ugledao njihove plakate, prvi čovjek ovoga grada rekao je – ne može u Sportsku dvoranu, tj. u gradski prostor, bez obzira što je navodno većina ulaznica bila rasprodana.
Istina da nam je već dosta uvoznog turbo folka (zahodskog glazbenog smeća, kojeg najviše propagiraju Pupuvčeve Novosti), plesanja užičkih kola, mahanja jugoslavenskim zastavama i „zavijanja“ određenih srpskih narodnjaka, tim prije što i mi u Hrvatskoj imamo sve više onih koji na njih (s)liče!
Ali, prije svega, ni jedna zabrana nije dobra, pa tako ni ova, koja je uzburkala cijelu „regiju“. Nu, kad u Puli, u njihovoj Areni, nisu dozvolili nastup jednom od najboljih hrvatskih pjevača, sudioniku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata Marku Perkoviću Thompsonu, ni izdaleka se nije digla ovakva galama, kao u svezi ovo troje „pomozbog“ zabavljača.
U Zagrebu, svaki mjesec, kao od šale, gotovo s minimalnom propagandom, svaki malo jači turbo folk pjevač napuni Arenu, i to čak i po dva-tri puta, što pojedini priznati i cijenjeni hrvatski pjevači i glazbene skupine mogu samo sanjati!
Jedan dobar dio Hrvata očito voli Hrvatsku, ali nažalost još uvijek sa zvijezdom u srcu, i nije ih uopće briga iz koje države dolaze zabavljači, od kojih su neki i u vrijeme srpske i crnogorske agresije zabavljali i pjevali okupatorima, koji su inače diljem Hrvatske, iza sebe ostavili (zasad) i oko 150 masovnih grobnica!
U cijeloj ovoj priči, čudno je i to da prvom čovjeku Grada Pule smeta nastup tri-četiri prosječna narodnjaka, a ne smeta mu primjerice što već 22 godine notorni jugoslavenski umjetnik Rade Šerbedžija, koji je dezertirao iz Hrvatske, zajedno sa svojom obitelji, (sve po zakonu!), ima na raspolaganju za uistinu male novce, Male Brijune, jedan od najljepših otoka na Jadranu, koji je čitave godine zatvoren za javnost, a koji se otvara samo „kada Rade kaže“, i koji je ovaj otok pretvorio u “mali Kumrovec“! U dovođenju (financiranju) pojedinih srpskih „umetnika“, njemu navodno svestrano pomaže i Grad Pula!
Dalje. Hrvati iznimno cijene pok. Olivera Dragojevića. Kad je bio njegov veličanstveni pogreb, većina poznatih hrvatskih, odnosno splitskih i inih glazbenika „plakala“ je iza njegova lijesa. Međutim, on nikada, ni za kakve novce nije želio otići u Beograd, Niš ili Novi Sad i tamo zabavljati one koji su u vrijeme Domovinskoga rata bili agresori. A ti isti koji su toliko „plakali“ (za medije) za Oliverom, svaki čas odlaze „Tamo daleko“ i poput jedne pjevačice otvaraju koncerte s pjesmom „Prijatelji stari, gdje ste“!
Stoga, uvaženi gradonačelniče Pule, nemojte zabranjivati one koji doslovce “tule“ i uz harmonikaše i trubače (s opankama) prave “lom“ na nastupima, kad im to ne zabranjuje 99 posto ostalih vaših kolega.
Dobro ćete učiniti ako u pulsku Arenu dovedete hrvatske domoljube, pjevače ili filmadžije, ili pak omogućite i drugim hrvatskim umjetnicima, a poglavito hrvatskim braniteljima i stradalnicima, da i oni, poput ratnog dezertera Šerbedžije, mogu doći na Male Brijune i tamo se ako ništa drugo – okupati.
Zabranama se ništa ne postiže. Ovim ekstremno lijevima, sklonima bivšim srpskim agresorima, najveća pljuska će biti, ako danas-sutra u tamošnjoj Areni ili na „Šerbedžijinim Brijunima“ „moraju“ slušati Thompsona ili neke druge hrvatske glazbene domoljube, kojima je očito i dalje „zabranjen“ nastup u ovom gradu i šire, gdje je bila i gdje će nažalost i dalje „srpska dugmetarka“ biti „zakon“!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91).
