By Osobno, kao i u ime vodstva, članstva i simpatizera Bloka umirovljenici zajedno (BUZ), izražavam najdublju sućut obitelji ubijenog djeteta, a svima ozlijeđenima želimo što brži i potpun oporavak.
Tragedija koja se dogodila u osnovnoj školi Prečko, gdje je očito psihički bolesna osoba usred bijela dana neometano ušla u školu, ubila jedno dijete i ozlijedila nekoliko učenika te učiteljicu, duboko nas je potresla. Ovo je samo još jedan tragičan dokaz zapostavljenosti sustava obrazovanja i nebrige društva za sigurnost u školama.
Nažalost, obzirom na stanje u našem obrazovnom sustavu ovaj događaj ozbiljno prijeti da ne bude izoliran slučaj, već odraz sustavnih problema na koje se godinama upozorava. Mada se navedena tragedija dogodila u osnovnoj školi, treba jasno kazati da je stanje u srednjim školama u mnogim aspektima i trendovima daleko izazovnije. Ignoriranje problema i uporno zatvaranje očiju pred ovakvim događajima značiti će samo čekanje sljedeće tragedije.
Javni obrazovni sustav temelji se na povjerenju građana da su ustanove, kojima svakodnevno roditelji povjeravaju svoju djecu, posvećene njihovoj sigurnosti i dobrobiti. Događaj u Prečkom nam kao veliki šamar u oba obraza jasno pokazuje da smo svi kao društvo zakazali. Ako ne možemo zaštititi najslabije među nama, a djeca to svakako jesu, onda se moramo i te kako ozbiljno zapitati o budućnosti društva koje nije u stanju brinuti se za svoju djecu.
Posebno zabrinjava informacija da je majka počinitelja zločina već tražila njegovo zadržavanje na liječenju, vjerojatno i sama duboko svjesna opasnosti koju predstavlja za okolinu, ali njezinu zahtjevu iz nekog razloga nije udovoljeno. Ako je navedeno točno onda ova tragična situacija otvara ozbiljna pitanja i o odgovornosti nadležnih institucija i stručnjaka koji su svojim možebitnim propustom zapravo omogućili da se tragedija dogodi. Nije li logično upitati koliko još osoba sličnog psihičkog stanja slobodno hoda među nama, čekajući trenutak da poput tempirane bombe izazove sličnu tragediju?
Hoćemo li doista čekati neku novu tragediju ili ćemo kao društvo konačno nešto poduzeti? Poznato je da se osobu, po nalogu psihijatra, može prisilno zadržati na liječenju, no postavlja se pitanje treba li se dogoditi tragedija da bi se nešto učinilo. Zašto sud ima posljednju riječ u slučajevima gdje je netko očita opasnost za okolinu?
Pozivamo nadležne da ozbiljno razmotre potrebu za sustavnom reformom koja će omogućiti učinkovite preventivne mjere i zaštitu građana, posebno djece. Također, smatramo da bi u trenutnim okolnostima odgovorni iz vrha vlasti trebali preuzeti u najmanju ruku moralnu i političku odgovornost, ne samo za ovaj već i slične propuste.
Također apeliramo na vlast da se ovaj slučaj ne zaboravi, ili ne gurne pod tepih, kao što je to često bio slučaj s prijašnjim tragedijama. Vrijeme je za odgovorno djelovanje kako bi se osiguralo da naša djeca budu sigurna u školama, jer bez sigurnosti i brige za djecu, naše društvo nema budućnost.
U Zagrebu, 21.12.2024.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
