By Približava se 1. svibnja, kad će se slaviti Praznik rada.
Pripreme su u tijeku.
Toga dana diljem svijeta održavaju se protesti radnika, koji obično traže veće plaće, bolje uvjete rada i života…
A kod nas? Tog je dana iznimno veselo. Na trgovima svira limena glazba, odojci se vrte na ražnju, djeca skaču oko luna-parkova, a u večernjim satima ljude zabavljaju „najbolji“ pjevači i glazbeni sastavi. Čelnici općina, gradova i županija, koji uglavnom stoje iza ovih događanja, ne pitaju što šta košta. Najvažnije je da su radnici zadovoljni.
A, radnici, umjesto da toga dana protestiraju, da se žale, zajedno s političarima i politikantima, ali i sa svojim šefovima, najčešće na trgovima ili livadama, da se malo našalimo, igraju „Žikino kolo“.
Nu, kod ovakvih veselica za Praznik rada najveća je gužva prigodom besplatne podijele graha, kojeg pojedini moćnici propagiraju da u njemu ima više mesa, pa pregršt ljudi obično strpljivo čekaju u redu da im uz smiješak i veselje grah podijele oni protiv kojih bi se toga dana trebali boriti, kojima bi trebali zamjerati, od kojih bi trebali tražiti da bolje žive i rade, a naravno i veće plaće.
Većina medija, poglavito na državnoj razini, od jutra prenose razdragane slike, razdraganih radnika, i brojnih drugih građana, pretežno s karanfilima u rukama, kao da nitko nema pojima koji je cilj i svrha Praznika rada.
Slično je kad se slavi Uskrs ili Božić. Tada većina ljudi umjesto u crkve odlaze u trgovačke centre i pune košare s najrazličitijim proizvodima, kao da spremaju zalihe za rat.
Međutim, kad se obilježavaju obljetnice vezane uz hrvatski obrambeni Domovinski rat, na kraju programa, također već obvezno piše – „U 12 sati podjela vojničkog graha“!
S druge pak strane, kad ONI slave ili obilježavaju obljetnice grada, županije ili nešto više, slika je potpuno drugačija. Kakav grah! ONI to ne vole! Tada se najčešće poslužuje „bečki odrezak“, kolači, a alkoholna i druga pića „teku u potocima“. Na njihovim druženjima najčešće nema hrvatskih branitelja i stradalnika, odnosno, bolje rečeno, pozivaju se samo „podobni“.
U zadnje vrijeme postala je „moda“ da se i gradske i ine obljetnice također slave uz besplatni koncert nekog (skupog) zabavnog ili narodnog pjevača ili sastava.
Ni za to nitko ne pita – koliko košta. Novaca se i za to nađe – koliko treba.
Kad je bal, nek je bal!
Mladen Pavković,predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
