By Podjeli
Vratit ću se tebi, zavičaju moj,
ne znam kada,
a znam – nikada!
Srce mi za tobom izgara,
a kada se vratim na dan dva
srce moje zna tu više ne pripada!
Predivne slike djetinjstva,
miris behara, Neretve, Trebižata i Krupe,
uvaljivanje u trešnje i šipke rakošne djevojke nasmijane vedre…
Oj, mladosti moja, gdje nestala si?
Godine su učinile svoje
nekada žene moje sada druge vole…
Ni priroda nije ista…
Rat, alkohol i droga učinili su svoje
ni ljudi nisu isti
samo crne dane broje
Kada umreš, starico, moja majko Mila,
u Hercegovinu možda nikada više neću ni ići.
Vratit ću se tebi, zavičaju moj,
ne znam kada,
a znam – nikada!
© Mili Lozančić
17.III.2024.A.D.
Zagreb
Podjeli
