By Ja ne čuvam demokraciju držeći figu u džepu. Po Teoriji komunikacije, a mogu odmah iz glave šire ili uže dokazati, no vjeruješ mi na riječ, naravno, pa neću morati, opća istina ne postoji. Svaki stroj, robot, a nadalje robot, ima svoje viđenje istine i kako ga tumači, samo tako ga može dalje prenijeti. To viđenje istine. Pod uvjetom da ga prenosi ISKRENO robot ne mora svaki put razmišljati o slaganju paketa poruke, ne gubi vrijeme, a poruke su uvijek jednoznačne. Kroz tumačenje TIH poruka drugi robot stvara svoje viđenje istine i tako dalje. Dok bi samo jedan robot od, recimo, stotinu njih bio neiskren u prenošenju svojeg viđenja istine, viđenje istine SVIH robota više neće biti jednoznačno, što ne znači da oni neće funkcionirati na provođenju zajedničke zadaće, ali nitko im neće zamjeriti ako se svi međusobno posvađaju.
Tako izgleda 99,99999 posto kvarova na složenim sustavima koje ja rješavam. NIKAD se nije dogodilo da nisam riješio kvar, jednostavnim unošenje varijabli na određene robote i gledajući odgovor SUSTAVA na input.
Na osnovi tih promatranja vrlo lako, zapravo, otkrivam koji od robota je neiskren, sve izgleda vrlo komplicirano, a meni je sve to igra, jer moj materinji jezik je strojni, dakle, robotski, kao što je nekome hrvatski, i ja s njima, robotima, razgovaram bez razmišljanja, kao što se i radi na materinjem jeziku.
Zato uvijek radije razgovaram s robotima jer njihova neiskrenost proizlazi iz nekog pomaka u senzoriranju ili nedostatka koje informacije, a ne zbog namjere da budu neiskreni. Slično je i sa životinjama.
ČOVJEK, kao vrsta koja misli da vlada Svijetom, je, međutim, gotovo uvijek neiskrena iz neke namjere. Uglavnom podle.
“Kad nekog uvrijedimo, nazovemo ga životinjom. Okrutnije bi bilo namjerno ga nazvati čovjekom.” Isaac Asimov
Ako želimo raditi na zajedničkoj zadaći, tvoji ljudi ne moraju biti roboti.
Bilo bi mi drago da mogu komunicirati s onim tvojim ljudima koji su zaslužni za to što Grad funkcionira jako dobro, što su financije posložene i što investicije idu dalje, a ne one koji te njihove zasluge, očito, nepravedno preuzimaju.
Možeš li ih prepoznati?
Jer uvijek na kraju oni odrade posao, a ja sa sustavom tada mogu direktno komunicirati na svojem materinjem jeziku.
Ako ih prepoznaš, imaš li dovoljno autoriteta da bi mi ih mogao isporučiti?
Ako je sve ovo bilo, a lako moguće, nejasno i, ipak jebiga, s malo fige u džepu, to bismo, uz ovakvu pripremu, mogli riješiti za 10 minuta razgovarajući u stroga 4 oka. U četiri oka si možemo vrlo brzo reći sve što mislimo, jebati majku, ako treba, posvađati se oko problema, a nikom neće biti narušen autoritet. Ovo je nešto iz mojeg vojnog managementa. Šalim se. Vojni i civilni management funkcionira na istim principima: AKO SI NEISKREN U VODORAVNOJ I OKOMITOJ KOMUNIKACIJI – GUBIŠ RAT!
E sad. Ovo još nigdje nisam pročitao pa je moguće i moje, ali nema veze.
Moramo se što prije naći u četiri oka, a to ne mora biti danas. Ja isto moram raditi za život, a ovaj tjedan sam se prilagođavao vama političarima, a zapravo bi trebalo biti obratno, jer ste vi NAŠ servis, a ne MI vaš.
Procesuiraj prvo ovo pismo koji dan pa se čujemo.
Nisu bitna nekoliko dana, ako time uštedimo nekoliko mjeseci.
ps Podsjeti me jednom da ti ispričam na brzinu kako je moj dragi nobelovac Richard Feynman otkrio zašto se srušio Spaceshutlle Challenger. To mi je draga priča, pa me vjerojatno nećeš morati podsjećati.
Željko Vrhovec
