By Pišem vam ponukan hrabrim i javnim istupom jednog od vas (Dragan Bursać), pišem vam kao čovjek, Hrvat ako je to uopće važno, koji je poput tisuća drugih, među prvima uzeo pušku u ruke da bi branio svoju domovinu, zajedno sa mnogim Srbima koji su Hrvatsku doživljavali kao svoju domovinu. Nismo oružje uzeli iz mržnje, nego iz potrebe da obranimo ono što je naše, ono što je stoljećima bilo hrvatsko i ničije drugo.
Pišem vam jer želim da znate istinu, ne radi osvete, nego radi pomirenja koje bez istine nikada neće doći. Danas je 30. obljetnica VRO Oluja koja za građene Hrvatske, posebno branitelje, predstavlja dane ponosa i slave jer smo u Domovinskom ratu svi zajedno podnijeli veliku žrtvu u stvaranju suverene i neovisne Hrvatske. Po onome što se već godinama povodom VRO Oluja događa u susjednoj Srbiji očito je da na isti događaj gledamo potpuno različito. Vama koji ste nekada u miru živjeli zajedno sa nama, bili naši susjedi, mora biti ili postati jasno da istina može biti i jeste samo jedna.
Gledam te fotografije traktora iz ’95. koje svake godine pred obilježavanje VRO Oluja kroz sve medije uporno gurate u fokus. Nažalost to svake godine ponavljate samo radi vlastitog zavaravanja, ali isto tako znam da vas te fotografije bole. Doista su mučne, jer tko god da je na traktoru, bilo žena, dijete, starac, on je čovjek, a svaki čovjek koji bježi sa svog ognjišta je samo po sebi tragedija. Ali ako ćemo iskreno i pošteno o ratnim godinama, a moramo, treba naglasiti kako nije rat počeo sa VRO Oluja 5. kolovoza 1995., kako se uporno želi insinuirati, već 1991. odnosno pune 4 (četiri) godine ranije.
Zar se vi, barem oni malo stariji, ne sjećate 1991.? Zar ste zaboravili kako su hrvatska sela gorjela, kako su tenkovi JNA i paravojne formacije pljačkale, rušile, palile, ubijale, silovale i protjerivale sve nesrpsko sa okupiranih područja? Tada nitko nije bježao na traktorima, tada su Hrvati bježali kroz kukuruze, mnogi s djecom u naručju, dok su se hrvatski gradovi i sela rušili do temelja. Dalj? Vukovar? Škabrnja? Saborsko?… Pola milijuna Hrvata protjerano, oko 1500 katoličkih crkava uništeno ili teško oštećeno tako da na okupiranom području nije ostala doslovno ni jedna čitava.
Sve zlo kao rezultat velikosrpske politike je u krvi počelo 1991., ne 1995., i to trebate stalno imati na umu. A danas? Danas gledamo kako u Beogradu ili nekom drugom gradu, iznova svake godine, oni isti ljudi koji su 90-ih navijali za rat, govore da je VRO Oluja bila etničko čišćenje. Ti isti očito zaboravljaju ili ignoriraju činjenicu da do VRO Oluje ne bi nikada došlo da nije bilo agresije i zločina koji se godinama odvijao na tlu Hrvatske a ne Srbije, da nije bilo mržnje, da nije bilo bolesne politike o granici “Karlobag–Ogulin–Karlovac–Virovitica”.
Hrvatska je svima nudila mir, suživot, svi ste mogli ostati uz prava za nacionalnu manjinu koja niti jedna manjina nije imala u Europi. Znate li uopće što je to značilo? (Vi mlađi pitajte roditelje ako to zbog svojih godina ne znate). Ali niste prihvatili. Vodstvo vaše zajednice je tada, baš kao i danas, odbacilo realnost i prihvatilo mitove, velikosrpsku politiku i laži iz Beograda. Možda zato danas snimate filmove sa ratnom tematikom iz 90-ih kojima pričate o nekim svojim herojima i tragedijama, ali nigdje u tim filmovima nema onih likova i slika kojih se mi Hrvati i te kako živo sjećamo?
Gdje su vam u tim filmovima za promociju „istine“ koncentracijski logori po Srbiji, masakri počinjeni u Škabrnji, Dalju, Borovu selu, Vukovaru, Ovčari itd.? Gdje vam je u tim filmovima ratni “huškač“ i sadašnji predsjednik Srbije Vučić sa onim svojim govorom u Glini 1995., kako viče da Srbi ne smiju prihvatiti Z4? Gdje su i što su u tim filmovima Arkan, Mladić ili Babić koji je smogao snage i pred Haškim sudom priznajući krivnju tražio oprost?
I nakon svega vi i dalje za svo zlo koje vas je snašlo krivite Hrvate. Vi još slavite Miloševića, Šešelja, Arkana, Mladića… i što je najgore od svega, slavite iste one ideje zbog kojih vam se 1995. dogodilo ono što vam se dogodilo. Nismo vam mi Hrvati krivi što vam djeca i danas zbog huškačke politike sanjaju “dogodine u Kninu”… Krivi ste vi što ih uporno trujete pričama o mitskoj nepravdi i “srpskom svetu” umjesto da ih učite kako živjeti s drugima. U miru. U poštovanju. U Europi bez granica.
Mi Hrvati smo prošli kroz rat, proživjeli patnje, gubitke, ali smo nastavili dalje. Danas smo članica Europske unije, NATO-a, Zapada. I da, kao svaka mlada demokracija imamo problema, borimo se da ih bude što manje, ali usprkos svemu smo odlučili gledati prema naprijed i graditi bolju budućnost.
A vi, u što vi gledate, kakvu vi budućnost za sebe, svoju djecu i Srbiju želite?
Po svemu što godinama slušamo i gledamo vi još čvrsto stojite u prošlom stoljeću, zarobljeni u raznim mitovima, u brojnim porazima koje ne želite priznati, u svojim nacionalističkim i šovinističkim lažima koje stalno ponavljate kao da su vam postale molitve. Ali dragi naši „susjedi“, da bi budućnost postojala, morate smoći snage pogledati u oči prošlosti i istini. Ne onako kako vam je serviraju razni tabloidi i političari koji opstaju jedino na mržnji, nego onako surovu kakva i jest. Bez iluzija. Bez fraza.
Želim vam da jednoga dana izgovorite naglas, VRO Oluje i „traktora“ 1995. ne bi bilo da nije bilo tenkova 1991. Da bi kao narod, društvo i država ozdravili, morate se suočiti sami sa sobom, sa istinom, a kad to učinite vidjet ćete da su Hrvati spremni za suživot. Bili smo spremni 1991. i 1995. Spremni smo i danas što potvrđuje normalan suživot sa mnoštvom Srba koji zajedno sa nama i istim problemima žive u svojoj domovini Hrvatskoj.
S poštovanjem,
U Zagrebu, 05.08.2025.
Predsjednik BUZ
(Dragovoljac Domovinskog rata)
Milivoj Špika prof.
