Podjeli
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    3
    Shares

 “Mi, Zagrepčani, fakat smo magarci, šutimo kao zadnji papci iako su nas stavili posljednje u Hrvatskoj na popis za cijepljenje. Em što u Zagrebu živi najviše ljudi, gustoća naseljenosti koja omogućuje širenje bolesti je najviša, ali, eto, zadnji smo u redu za cijepljenje. Zašto?”

(Vidi: https://www.vecernji.hr/vijesti/holy-se-pobunila-da-se-u-zagrebu-cijepi-samo-zgadija-i-dotepenci-u-burnu-raspravu-se-ukljucio-i-glavasevic-1469365; stranica posjećena 17. 2. 2021.)

Gore citirana izjava nije izraz ogorčenja kakvog delikventa ili strasni izljev srdžbe nekog tko je upravo saznao kako je pozitivan na testu za COVID 19 (a nije cijepljen). To je “mrtva-hladna”, onako nonšalantno kako to samo urbani rasisti znaju i mogu, na svome Twitteru napisala gospođica Mirela Holy, bivša ministrica u vladi Zorana Milanovića i kandidatkinja “Restart” koalicije na proteklim parlamentarnim izborima.

Doduše, nije to jedina njezina eskapada.

Nedavno se tako u objavi na istoj društvenoj mreži zdušno složila s kolegicom koja je izrazila mišljenje po kojem joj je “pun ku..c one pjesme od Doris Dragović – ‘Dajem ti srce zemljo moja’ kojom HTV raji ispira mozak”. I sjetimo se, bilo je to samo 4 dana poslije katastrofalnog potresa koji je pogodio Banovinu.

Navikli smo da liberali i ljevičari mogu nesmetano pljuvati po svemu kad im se prohtije i koliko god žele, dakako, samo iz razloga što su meta njihove pljuvačine Katolička crkva i konzervativni svjetonazor prije svega, a potom i društvene skupine koje obuhvaćaju stradalnike Domovinskog rata, veterane-branitelje, uključujući i uvrede na račun najranjivijih (udovica poginulih ili umrlih branitelja, invalida ili djece onih koji više nisu među nama a svoje su živote dali među ostalim da bi takvi danas mogli slobodno širiti mržnju).

Sjećamo se jako dobro objave Nenada Stazića koji je javno zažalio što su “pobjednici u svibnju 1945. bili šlampavi i nisu dovršili posao” (što će reći da su partizani i komunisti koji su u to vrijeme punili masovne grobnice trebali pobiti i ostatak Hrvata), ili one prijetnje (izrečene također javno) kako će “biti krvi do koljena ako se takne ploča s Trga maršala Tita”, pa poziva na paljenje katoličkih crkava s Jelačić placa (u vrijeme kad je ona primitivna rulja krenula fizički se obračunati s invalidima – braniteljima koji su prosvjedovali u šatoru u ‘Savskoj’). Bilo je toga još, ali tko će sve njihove nepodopštine spomenuti u jednom kratkom osvrtu – trebala bi to biti podeblja knjiga, a pitanje je bi li sve i u nju stalo.

Uglavnom, njima jest dopušteno sve: da nam mašu pred nosom stisnutim šakama, da svoju okrvavljenu i zločinačku petokraku postave na vrh nebodera u Rijeci (i to povodom predstavljanja ovog grada kao “prijestolnice europske kulture” – i unatoč činjenici da je taj sotonski znak osuđen i odbačen od iste te Europe Rezolucijom Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe; 2019/2819(RSP)). Njima je dopušteno i da nam javno prijete kako će “Hrvatska završiti kao NDH”, da nam u lice sipaju uvrede kako smo “teroristi”, “katolibani”, “ognjištari”, “mračnjaci”, “ustaše”.

U usporedbi s do sada spomenutim epitetima kojima nas “časte” naši “progresivci” i “naprednjaci” kojima je “antifašizam” zajednički zaštitni znak, to “dotepenci” djeluje tako “softy”, “light” i bezazleno, da gotovo nije ni vrijedno spomena.

Pa zašto onda uopće obraćati pozornost na riječi jedne isfrustrirane propale političarke koja više sliči kakvoj provincijalnoj gatari čije je zanimanje tarot ili proricanje iz dlana nego pristojnoj i uljuđenoj dami, Zagrepčanki, kakvoj bi očito strasno željela biti nalik?

Zato što je ta gesta samo simptom mnogo dubljeg poremećaja osobnosti, mentalne bolesti koja se zove RASIZAM i što to nije samo njezin problem niti pojedinačna, usamljena pojava.

Nije rasizam samo mrziti ljude druge rase i boje kože, vjere, nacije… Rasizam je i odnos prema ljudima iz drugih regija, zemalja i krajeva u kojem se zrcali težnja da ih se podvede pod “nižu vrstu” – ili one koji su manje vrijedni zbog podrijetla, socijalnog ili društvenog statusa.

Mirela Holy je urbani rasist i to je dokazala toliko puta da u njezino opredjeljenje u tom smislu uopće ne treba sumnjati. No, pri tomu treba imati u vidu jednu drugu mnogo važniju stvar: ona je samo glasnogovornik (ili trbuhozborac – ako vam je draže) jedne ne tako malobrojne skupine Zagrepčana od kojih je velika većina (što je također paradoks) doselila iz okolice našeg glavnog grada, ali se u odnosu na nas druge osjećaju kao “domaći”. Ti urbani rasisti u neku su ruku “avangarda” svih drugih, pa i ruralnih rasista koji iz petnih žila mrze sve ljude koji nisu ponikli na njihovu bunjištu prije podne – a one druge popodne. Rasizam je najniža stepenica na koju ljudsko biće u svome moralnom posrnuću može pasti. Niže od toga nema.

I nikakve to veze nema s cijepljenjem. Uostalom, tko, kad i kojim je metodama utvrdio kako su “dotepenci” prvi na redu za cijepljenje, a tek potom Zagrepčani? Postoje li kod nas popisi “dotepenaca” i onih koji to nisu? Tko je sve “dotepenac”? Mora li čovjek biti “Zagrepčenec” koljenima prije rođenja ili se mora u tom gradu roditi da bi se uključio među “domaće”? Jesu li i oni koji su došli prije 30, 40 ili 50 godina u Zagreb još uvijek “dotepenci”. Kad i pod kojim uvjetima se konačno gubi status “dotepenca” i stječe pravo na “starosjedioca”, “Purgera” ili “Zagrepčenca”? Nadajmo se da će nam naši urbani rasisti donijeti ako ne zakon, a ono barem pravilnik o tomu pa da budemo načisto.

Dakako, sve skupa nema veze s cijepljenjem, ali ima veze s glavama u koje ne može prodrijeti razum. S glavama u kojima caruju pomračeni umovi čije su odrednice predrasude prema drugima i uvjerenje kako nekima od njih pripada povlašten status u društvu samo zato što su rođeni negdje gdje ti “drugi” nisu – pa još ako ovi “drugi” kojim slučajem dosele na njihovo bunjište, eto ti nesreće!

Ne znam što bi bilo s našim glavnim gradom i Hrvatskom da nije svježe krvi koja u Zagreb pristiže iz Dalmacije, Zagore, Like, Gorskog kotara, s Banovine, Korduna iz Herceg Bosne i drugih krajeva gdje žive Hrvati, ali sam u jedno posve siguran: kad bi izbacili sve “dotepence” sa zagrebačkih fakulteta, iz bolnica i znanstvenih ustanova, kad bi ih izdvojili iz sportskih klubova, medija, državnih institucija, politike, kulture i otpremili vlakovima otkuda su došli (kao što su nekad radili nacisti s neželjenim i “nepodobnim” građanima), što bi ostalo u Zagrebu i od Zagreba?

Što?

U ulici u kojoj živim ima nas s raznih strana: iz BiH, Vojvodine, Splita, Imotskog, Konavla, Slavonije, okolice Dugog Sela, Zagreba…U 10 obiteljskih kuća zastupljene gotovo sve hrvatske regije. I nikad nisam čuo da bilo tko nastupa lokal-patriotski u bilo kojem smislu – ni prije cijepljenja, niti sad kad je cijepljenje aktualno.

Možda zato što smo svi “dotepenci”.

Živjeli “dotepenci” – i ne daj Bože da nam u kvart (a kamoli u ulicu) doseli kakva “Mirela Holy”. Ne daj Bože. Neka je živa i zdrava i što dalje od nas.

Zlatko Pinter


Podjeli
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    3
    Shares
  •  
    3
    Shares
  • 3
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema