By PRVA BASNA
Na brvnu preko duboke rijeke srela se dva jarca. — Skloni se! — vikne jedan. — Skloni se ti, ja neću! – odgovori drugi. – E, da vidimo tko će se skloniti! – reče prvi i spusti rogove.
Udariše rogovima jedan drugoga, padoše u vodu i nestadoše u tamnom vrtlogu rijeke.
Na obali grupa ljudi gleda i šuti. Dosta im je bilo tih tvrdoglavih nekorisnih i agresivnih jaraca. Mnogo jedu i ništa ne privređuju. Baš dobro što su otišli, riješili su se nepotrebnog zla.- pomisliše.
Većina ljudi se okrenula i polako pošla svojim domovima. Neki su ostali na obali, kleknuli i molili Boga da spasi onu dvojicu jaraca.
PRVA PRIČA
A, kako ćemo se mi Hrvati riješiti svoga dvojca posvađenih i tvrdoglavih političara – da ne kažemo, nepotrebnih, jer su jako potrebni jedan drugome i sebi samima. U posljednjih 10 godina taj dvojac srozao je naš standard do dna – a standard je jedino mjerilo uspješnosti svake države. Sve ostalo je u drugom planu, nevažno kao lanjski snijeg ili bajke o hrvatskom napretku.
Nema sumnje da u našoj maloj državi, previše toga ”ne štima”. Dovoljno je spomenuti da od državnog proračuna (cca a 37 milijarda eura) –vlastiti političari umreženi s kriminalnim podzemljem pokradu svoju državu (prijevare i korupcija)– za preko 15 milijarda eura godišnje. A, o provizijama na velike svote eura – nitko ne priča. Valjda to ne postoji.
Ne štima ni to, da imamo najniža primanja u EU s najvišim cijenama hrane. te da je mnoštvo naših staraca gladno i da preživljava zadnje dane u hladnim sobama.
Jednog od njih dvojice (u 2025. najomraženiji političar u narodu) viđamo skoro svaki dan. Priča nam o svojim postignućima, ali nitko, baš nitko mu ne vjeruje. Ne vjeruju ni oni najvjerniji– iz njegovog kartela. Svima je jasno da ti, uvijek bahati i arogantni nastupi nisu ni priče ni basne – nego bajke. Uzalud su ”postignuća” kad imamo najveću, galopirajuću inflaciju kojoj se ni postotka ne zna! Neki postotci oko 5% ili 6% nemaju sveze s narativom gdje: meso, riba, sir, kruh… ne galopiraju, nego skaču uvis! Jeftinije su jedino stvari koje rijetko koristimo ili ih uopće ne koristimo. A, umjesto toalet papira možemo koristiti i stare novine.
Našem visokom dvojcu je sasvim svejedno što je standard naših građana na dnu, dna – i da je jedino mjerilo uspješnosti svake države – standard građana! Voze se u preskupim limuzinama u najsiromašnijoj državi EU, i baš ih briga.
Kako se riješiti te dvojice koji sustavno vuku Hrvatsku u moralni i gospodarski krah. Jedan (onaj: ”Mogu što hoću”!) priča bajke, drugi vesele doskočice; naziva prvoga, jazavcem i slično. Jedan preaktivan bez rezultata (osim onih posljednjih ili pretposljednjih mjesta) – drugi lijen da nešto učini, iako bi mogao.
Kako ih se riješiti? Izbori ne dolaze u obzir, jer se u zraku vrte stotine tisuća lažnih listića. Važeći Izborni zakon je u stilu: ”Mogu birati mrtvi ljudi i oni s nekoliko adresa”. Na molbe, žalbe, peticije, prosvjede i slične ”demokratske gluposti”, nitko ne odgovara. Na prijave ili kaznene prijave – šutnja DORH-a, na tužbe, višegodišnja tišina sudova. I nema više!
DRUGA BASNA
Škorpion želi prijeći rijeku, ali ne zna plivati. Zamoli žabu da ga prenese na leđima. Žaba se boji da će je škorpion ubosti, na što škorpion odgovara da to nema smisla jer će se oboje utopiti.
Žaba pristane, ali na pola rijeke škorpion ipak ubode žabu. Dok oboje tonu, žaba pita zašto je to učinio, a škorpion odgovara: “To je moja priroda”.
Na obali grupa ljudi veselo podiže ruke i viče: ”Obadva, obadva, oba su pala”.
MOJA PRIČA
Ovaj mjesec smo zakasnili, ali 02. 05. 2026. ne ćemo zakasniti. Svi, svi ćemo doći na Jelačić plac i kleknuti s klečavcima. Molit ćemo da oni odu i zapaliti svijeće ako treba.
Klečavci su uspjeli – žene nose sve dulje suknje i ne varaju svoje muževe sa susjedima. Možda uspijemo i mi.
Saša Radović, dragovoljac 91′, časnik Domovinskog rata
