By U nametnutoj unutarnjoj agresiji na Republiku Hrvatsku i njezine tradicionalne vrijednosti svakim danom se na razne načine potvrđuje i utvrđuje temeljni koncept tog nimalo bezazlenog psihološkog subverzivnog rata. Njegov glavni cilj je prije svega u međunarodnoj javnosti predstaviti Republiku Hrvatsku, članicu dvije najvažnije međunarodne organizacije – NATO pakta i Europske unije kao političku sljednicu ustaške Nezavisne Države Hrvatske, a Domovinski obrambeni rat proglasiti građanskim ratom. Što je najtragičnije i vrlo znakovito u tome prešutno, ali i ponekad koordinirano, sudjeluju najviši predstavnici hrvatske vlasti, iako bi njihova dužnost trebala biti organizirano i sustavno sprjećavanje te kampanje koja se vodi protiv hrvatske države i hrvatskoga naroda.
Sasvim je jasno da se ta unutarnja agresija prema Hrvatskoj ne vodi od jučer, nego ima korijenje još iz Domovinskog obrambenog rata kad je zajedno s agresijom velikosrpska propaganda uz političku pa čak i logističku potporu jednog značajnog dijela međunarodne zajednice, uključujući i Ujedinjene narode, koristila sva raspoloživa sredstva da spriječi osamostgaljenje Hrvatske i njezino odvajanje iz propale komunističke Jugoslavije. Prema svjedočenju jugoadmirala Branka Mamule pod djelovanjem KOS-a velikosrpska politika, koja se krila iza navodnog očuvanja jedinstva Jugoslavije, imala je u Hrvatskoj stotinjak intelektualaca i uglednih osoba spremnih da podrže vojni udar protiv stvaranja neovisne demokratske hrvatske države. Budući da u Hrvatskoj u ovih 27 godina nikad ne samo da nije izvršena nego nije ni pokušana lustracija, veći dio tih „Mamulinih 100“ ostao je aktivan sve do današnjih dana. Oni su dobro raspoređeni u svim vladajućim strukturama, dakle od političkih stranaka koje tvore Hrvatski sabor preko drugih važnih institucija države, kao što je kompletno pravosuđe, potom medija na čelu s Hrvatskom radiotelevizijom, nevladinih udruga i drugih organizacija, poput Srpske pravoslavne crkve.
Njihov ideološki profil svodi se na žaljenju što je propao komunizam kao svjetski politički pokret, a politički što se raspala takva Jugoslavija koju su Srbi smatrali proširenom Srbijom, pa su zato najviše napadali Ustav od 1974. godine, jer je republikama dao određenu paradržavnost. Takav Ustav je pak bio podloga na temelju koje je nakon raspada federacije Badinterova komisija međunarodnopravno prihvatila raspad Jugoslavije. Taj posebni soj ljudi s etiketom „jugokomunjara“ prilagodio se novom liberalnom trendu koji je nakon sloma komunizma zapljusnuo zapadne demokracije, namećući pod egidom tobožnje zaštite ljudskih prava globalizaciju po kojoj su dotadašnji institucionalne oblici vladavine poklekli pred naletom multinacionalnih kompanija. U takvim je okolnostima Hrvatska, stvorena u krvi a bez prave nacionalne elite, postala laka žrtva neoliberalne ideologije koja ne mari za demokratske standarde nego totalitarno nameće svoja pravila. Pogledajmo kako funkcionira svojim direktivama Europska unija pa se nameće usporedba s tzv. Brežnjevljevom „doktrinom ograničeg suvereniteta“ u tadašnjem sovjetskom lageru. U hrvatskom slučaju taj „militantni liberalizam“ prisutan je u dnevnoj politici u širokom spektru, a njegovi pobornici su dobro raspoređeni u svim sektorima javnog djelovanja i života. Konkretno na primjer, ta politika se ispoljava u upornim nastojanjima Plenkovićeve koalicijske Vlade da protivno Ustavu ignorira volju naroda za raspisivanje dva referenduma, o novom izbornom zakonu i o Istambulskoj konvenciji.
Ovih dana svjedočimo o dva događaja koja se uklapaju u tu sliku, ali što je još važnije predstavljaju upozorenje da ta antihrvatska politika biološki može računati na kontinuitet, jer „djeca komunizma“ naslijeđuju svoje roditelje preuzimajući od njih štafetu jugokomunjara koji se kao militantni liberali skrivaju iza tobožnje borbe za ljudska prava. U tu kategoriju može se svrstati izvješće pučke pravobraniteljice Lore Vidović u kojemu je žestoko kritizirala državne institucije zbog pokušaja revizije povijesti i nereagiranja na ustaški revizionizam koji je po njezinom mišljenju u Hrvatskoj sve prsutniji. Prije svega treba ustvrditi tko je u stvari Lora Vidović koja bi prema zakonu o pučkom pravobranitelju trebala promicati i štititi ljudska prava i slobode u skladu sa zakonima i međunarodnim obvezama što ih je preuzela Republike Hrvatska. Lora Vidović je na tu zahtjevnu dužnost izabrana prije četiri godine za vrijeme vladavine SDP-a na čelu sa premijerom Zoranom Milanovićem. Treba odmah napomenuti da njezin izbor nije bio u skladu sa zakonom, jer prije svega nije imala najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, a niti je bila „istaknuti stručnjak koji u javnosti uživa ugled osobe visokih moralnih načela, te zaštitnika i promicatelja ljudskih prava i sloboda“, kako se to traži u spomenutom zakonu. Ona je dakle bez obzira na neispunjvanje zakonskih uvjeta odabrana kao favorit SDP-a s naslijeđenom ideološkom legitimacijom, poput mnogih drugih SDP-ovih podobnika.
Takva pučka pravobraniteljica proziva danas cijeli niz institucija – od vlade preko ministarstava (branitelja, unutarnjih poslova, uprave) pa sve do Državnog odvjetništva, priključujući se harangi koju zbog tobožnje ustašizacije hrvatskog društva vode udruge militantnih liberala, nota bene financirane novcem poreznih obveznika. Hrvatski je narod prošao kroz trnovit put Titovog komunizma u kojemu se sustavno kršena ljudska prava, a s tim naslijeđem ni današnje hrvatske vlasti nisu se dosljedno obračunale kako se to zahtijeva u rezolucijama Europskog parlamenta i Vijeća Europe. Kao lojalan „vojnik partije“ jugokomunjarskog usmjerenja Lora Vidović vidi pak samo navodnu ustašizaciju Hrvatske, pa tvrdi da je „međunarodni sustav ljudskih prava razvijen nakon Drugog svjetskog rata, kao odgovor na strahote fašizma i nacizma te kao jamstvo da se takvo zlo nikada neće ponoviti“. Pri tome opet u skladu sa svojom pristranom političkom orijentacijom za nju strahote komunizma u međunarodnim dimenzijama uopće ne postoje, a pogotovo ne u Hrvatskoj koja je za svoju neovisnost i slobodu platila visoku ljudsku cijenu. Da to kod Lore Vidović nije usamljen slučaj, ona je pokazala i prilikom referenduma o braku da je na strani militatnih liberala, jer je bila protiv održavanja tog referenduma. Ako po zakonu o pučkom pravobranitelju treba promicati i štititi ljudska prava i slobode u skladu sa zakonima i međunarodnim obvezama što ih je preuzela Republike Hrvatska umjesno je pitanje zašto Lora Vidović ne brani ustavno pravo na slobodu govora i mišljenja kad je u pitanju uzvik „Za dom spremni“, budući da je nekoliko prekršajnih sudova odbacilo prijave protiv osoba koje su ga koristile. Štoviše u Ustavnom sudu, inače sastavljenom od jujgokomunjara na čelu s bivšim agentom Udbe s kodnim imenom „Gavun“, jedan ustavni sudac, Miroslav Šumanović u izdvojenom mišljenju ocijenio je da se ne radi o isključivo ustaškom podravu i da etiketiranje pozdrava kao ustaškog predstavlja ograničavanje prava na slobodu govora.
Drugi primjer odnosi se na Centar za mirovne studije kojemu je Ministarstvo unutarnjih poslova zbog širenja lažnih vijesti stavilo zabranu prilaska prihvatilištima migranta. Centar za mirovne studije objavio je priopćenje, reagirajući, po njihovoj ocjeni, “na medijsku i općedruštvenu erupciju mržnje prema izbjeglicama“- To priopćenje supotpisalo je više od 930 osoba iz aktivističkih, medijskih, akademskih, umjetničkih i drugih krugova te podržalo više od 70 kolektiva, organizacija, inicijativa i uredništava..Među potpisnicima našli su se direktorica GONG-a Jelena Berković, bivši SDP-ov ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić nota bene umiješan u pojavu svastike na Hajdukovom stadionu, novoizabrana članica nadzornog odbora HRT-a Antonija Petričušić, nekadašnji aktivist Sorosevog Instituta Otvoreno društvo Srđan Dvornik, član tijela za građanski nadzor nad sigurnosno-obavještajnim aparatom Gordan Bosanac. Tu su još izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Nebojša Blanuša, feministička aktivistkinja i komentatorica HRT-ovog Petog dana Lana Bobić, austrijski filozof koji živi i radi u Berlinu Boris Buden, pravnik Zelene akcije Enes Ćerimagić, novinar Novog lista Ivica Đikić, filozof i aktivist Srećko Horvat, vanjski suradnik Filozofskog fakulteta Hajrudin Hromadžić, povjesničar Tvrtko Jakovina, profesor na Filozofskom fakultetu Hrvoje Jurić, članica Centra za Mirovne studije Sara Kekuš, supruga novinara Drage Pilsela Claudia Keller-Pilsel, umjetnik poznat po uriniranju na Markovom Trgu Siniša Labrović, bivši predsjednik HND-a Saša Leković, aktivistkinja Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Sanda Malbaša, aktivist Vilim Matula, kolumnist Novog lista Boris Pavelić, kolumnist Jutarnjeg lista Jurica Pavičić, feministička aktivistica Anna Raffai, glumica i aktivistica Urša Raukar, novinarka HRT-a Maja Sever, lezbijska aktivistica Mima Simić i profesorica na Fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović. Među udrugama i portalima koji su stali iza ovog pisma između ostalih su: portal Autograf, Centar za mirovne studije, Centar za ženske studije, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj, Dugine obitelji, Đakovački anarhisti, GONG, Hrvatski pravni centar, Klub studenata Filozofskog fakulteta, udruga Kurziv i portal Libela, portal H-alter i uredništvo hrvatskog izdanja francuskih novina Le Monde diplomatique. Kad se pogleda ovaj spisak nema sumnje da neki od „Mamulinih 100“ kao militantni liberali i danas sudjeluju u subverzivnoj unutarnjoj agresiji na Republiku Hrvatsku u što spadaju kako izvješće pučke pravobranioteljice Lore Vidović, tako i konkretno djelovanje Centra za mirovne studije.
“Osuda fašizma, u Hrvatskoj oličenog u ustaškom režimu Nezavisne Države Hrvatske, tvorevine nastale u okrilju nacističke Njemačke i fašističke Italije, tekovina je suvremenog demokratskog svijeta, a priznanje antifašističkoj borbi posebno se odaje u državama koje su se našle pod fašističkom vlašću, pod kojom se našla i Hrvatska.
da kandidat za pravobranitelja, uz diplomu pravnog fakulteta, mora imati najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, te biti “
Udruga U ime obitelji upozorila je na potpuno suprotno od onoga što tvrde pučka pravobraniteljica i navedene udruge. Informirala je prošle godine čelnike međunarodnih institucija od Europskog parlamenta, Europske komisije, do Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, o zamjetnom porastu lijevog (komunističkog) ekstremizma u Republici Hrvatskoj, koji se između ostalog ogleda u tome što različite udruge, institucije i političke stranke javno zagovaraju rehabilitaciju i veličaju lik i djelo jugoslavenskog komunističkog diktatora i zločinca Josipa Broza Tita.
Pravobraniteljica zauzela stranu i kod referenduma o braku
Pučka pravobraniteljica i ranije je pokazivala da ima pogled poput udruga PLatforme 112. Jasno je zauzela stranu i prilikom održavanja referenduma o braku 2013. godine, kada se referendumu usprotivila iako za to nije imala nikakvo utemeljenje u Ustavu, zakonima Republike Hrvatske ili međunarodno prihvaćenim konvencijama.
Tko stoji iza Centra za mirovne studije kojeg MUP više ne pušta u prihvatilište za migrante i Kuće ljudskih prava koja ih brani?
PUČKA pravobraniteljica Lora Vidović objavila je dug tekst u kojem je žestoko kritizirala državne institucije zbog pokušaja revizije povijesti i nereagiranja na ustaški revizionizam koji je u Hrvatskoj sve prisutniji.
Vidović u svom tekstu objavljenom na stranicama pučke pravobraniteljice proziva cijeli niz institucija – od vlade preko niza ministarstava (branitelja, unutarnjih poslova, uprave) pa sve do Državnog odvjetništva.
“Osuda fašizma, u Hrvatskoj oličenog u ustaškom režimu Nezavisne Države Hrvatske, tvorevine nastale u okrilju nacističke Njemačke i fašističke Italije, tekovina je suvremenog demokratskog svijeta, a priznanje antifašističkoj borbi posebno se odaje u državama koje su se našle pod fašističkom vlašću, pod kojom se našla i Hrvatska. Prema Izvorišnim osnovama Ustava RH, koje imaju velik simbolički i politički značaj te obuhvaćaju pravno utemeljenje, ciljeve, svrhu i temeljne vrijednosti države i društva, ali su značajne i za tumačenje i razumijevanje Ustava, državna se suverenost u razdoblju drugog svjetskog rata očitovala u odlukama ZAVNOH-a, nasuprot proglašenju NDH”, piše Vidović.
“Takvi stavovi iznose se i u službenom glasilu Crkve, ali i na javnoj televiziji”
“Međunarodni sustav ljudskih prava razvijen je nakon Drugog svjetskog rata, kao odgovor na strahote fašizma i nacizma te kao jamstvo da se takvo zlo nikada neće ponoviti. Upravo se pridržavanjem načela i vrijednosti, ali i obaveza, iz Opće deklaracije o ljudskim pravima, Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i drugih međunarodnih dokumenata iz ovoga područja, omogućuje ostvarenje ljudskih prava i sloboda svim građanima, neovisno o njihovoj rasi, etničkom podrijetlu, spolnoj orijentaciji, političkom uvjerenju, vjeri, invaliditetu ili drugim osobinama”, navodi pučka pravobraniteljica.
“Unatoč tome, eksplicitni ustaški ili nacistički simboli ili oni koji asociraju na ustaški pokret, prisutni su u javnom prostoru u Hrvatskoj. Tako se posljednjih godina tiskaju knjige, pišu i objavljuju članci i intervjui, održavaju tribine, snimaju dokumentarni filmovi i emitiraju televizijske emisije, u kojima se negira ili umanjuje zločinački karakter NDH. Osim u huškačkim i nacionalistički obojenim medijima, ovakvi stavovi iznose se i u službenom glasilu Katoličke crkve, a prodrli su i u prevladavajuće medije, uključujući i na javnu televiziju”, stoji u tekstu pučke pravobraniteljice.
“S obzirom da su reakcije vlasti često nekonzistentne ili izostaju, stječe se dojam da ih prešutno toleriraju pa se u društvu stvara atmosfera koja potiče osnaživanje revizionističkih stavova o karakteru NDH, koja se temeljila na rasističkim i nacionalističkim ideologijama te po uzoru na Treći Reich donosila vlastite rasne propise i provodila ih, kao i razmjerima zločina koji su u njezino ime počinjeni”, navodi se u tekstu koji u cijelosti možete pročitati na web stranici ombudsman.hr.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tek
Podsjetimo, pučka pravobraniteljica Lora Vidiović optužila je GI Narod odlučuje za svojevrstan “napad na ljudska prava”.
“Posljednja referendumska inicijativa „Narod odlučuje“ za cilj je imala smanjiti broj saborskih zastupnika, uključujući i broj zastupnika nacionalnih manjina, ograničiti mandat zastupnika nacionalnih manjina, odnosno onemogućiti njihovo sudjelovanje u odlučivanju o državnom proračunu i podršci Vladi. No, ljudska prava, koja nesumnjivo obuhvaćaju i prava nacionalnih manjina, ne bi trebala biti predmetom odlučivanja na referendumu, jer bi se na taj način voljom većine građana mogla dovesti u pitanje prava pripadnika manjine. Dodatno, ovakvo derogiranje prava nacionalnih manjina referendumom, može predstavljati izigravanje Ustava, prema kojemu je nacionalna ravnopravnost jedna je od najviših vrednota”,stoji u analizi pučke pravobraniteljice o regulaciji refernduma.
Nastupa li pučka pravobraniteljica kao glasnogovornica Sandre Benčić i CMS-a?
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović objavila je opsežnu analizu u kojoj se, između ostaloga, upozorava da “relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji” u Hrvatskoj.
Kakvu sliku o Hrvatskoj stvara pučka pravobraniteljica Lora Vidović?
Ima li izvješće veze s objavama Sandre Benčić u kojima traži primjere “ustaštva” u Hrvatskoj?
Nešto ranije Sandra Benčić, aktivistica Centra za mirovne studije i drugih, 25. listopada 2018. godine, na svom Facebooku pozvala je korisnike ove društvene mreže da joj dostave primjere “promocije ustaštva”.
“Molim sve koji su negdje sačuvali, dokumentirali ili jednostavno imaju recentne primejre promocije ustaštva, umanjivanja djela genocida i negiranja Jasenovca na TV-u da mi jave ili pošalju..s ovim danas vrag je odnio šalu”, objavila je Sandra Benčić.
U komentarima koji su uslijedili vidljivo je kako korisnici FB ostavljaju poveznice na primjere “ustaštva”.
Nameće se pitanje ima li ova objava veze s izvješćem pučke pravobraniteljice? Uostalom, to ne bi bio prvi slučaj “dobre suradnje”. Primjer iz 2015. godine to najbolje pokazuje.
Naime, tada su pučka pravobraniteljica Lora Vidović i jedan dio udruga iz “Platforme 112” bez da su uzeli u obzir kontekst i značenje ćirilice u Vukovaru, s obzirom na stradanje Hrvata, neprovedene sudske procese protiv ratnih zločinaca i današnju situaciju neprestanog pokušaja zaborava vrijednosti Domovinskog rata, dostavili UN-u informacije na temelju kojih je Odbor UN-a za ljudska prava izdao izvješće u kojem predlaže Hrvatskoj da “poduzme dodatne mjere, uključujući i mjere za promicanje međuetničke tolerancije u svom raznolikom društvu, kao i da omogući pravo na jednaku uporabu manjinskih jezika i pisma u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim okvirom, s posebnim naglaskom na korištenje ćirilice u gradu Vukovaru i općinama”.
MUP više ne pušta Centar za Mirovne Studije u prihvatilišta migranata, kažu da šire laži: ‘Nedopustivo je ono što rade!’
Podsjetimo, nedavno je MUP reagirao na niz optužbi koje CMS iznosi protiv njih, te je onemogućio ulazak volontera CMS-a u Prihvatilište za tražitelje azila.
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović i Babe, CESI, Documenta – nepotpuno informirali Odbor za ljudska prava UN-a o ćirilici u Vukovaru
Inače, udruge okupljene u “Platformu 112″ su: Udruga za samozastupanje, B.a.B.e. – Budi aktivna, budi emancipirana, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Kuća ljudskih prava Zagreb, Nacionalno vijeće Roma, Srpski demokratski forum, Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska, Zagreb Pride.
U ime obitelji informirala međunarodne institucije o porastu lijevog (komunističkog) ekstremizma u Republici Hrvatskoj
Upozorili su da 27 godina od pada komunističkog režima u Hrvatskoj, jedan od najljepših trgova Grada Zagreba još uvijek nosi ime toga komunističkog diktatora – “Trg maršala Tita”(tada još nije bio preimenovan), te da postoje organizacije civilnog društva i političke stranke koje prosvjeduju protiv promjene imena tog trga.
Istaknuli su i kako je Srpsko narodno vijeće (SNV), institucija koja je koordinacijsko tijelo općina srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, je jedan od organizatora ovog skupa, a predsjednik SNV-a, Milorad Pupovac, koji javno podržava lik i djelo komunističkog diktatora Tita, izabran je 19. 6. 2017. za predsjednika Odbora Hrvatskog sabora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, što je neprihvatljivo.
Pravobraniteljica zauzela stranu i kod referenduma o braku Pučka pravobraniteljica i ranije je pokazivala da ima pogled poput udruga PLatforme 112. Jasno je zauzela stranu i prilikom održavanja referenduma o braku 2013. godine, kada se referendumu usprotivila iako za to nije imala nikakvo utemeljenje u Ustavu, zakonima Republike Hrvatske ili međunarodno prihvaćenim konvencijama.
Brani li pravobraniteljica Lora Vidović ljudska prava u Hrvatskoj ili svoj položaj?
Stala u obranu Sandre Benčić
Spomenimo još jedan primjer, u kojem je pučka pravobraniteljica branila Sandru Benčić.
„Smatram duboko problematičnim to što je Željka Markić, kao nositeljica inicijative za referendum o braku, postala dobrodošla gošća na javnoj televiziji“ rekla je aktivistica i pravnica Centra za mirovne studije Sandra Benčić, moderirajući panel „Neotradicionalizam i obiteljske vrijednosti“ koji je u sklopu Subversive festivala održan u Zagrebu, zbog čega je udruga U ime obitelji podnijela kaznenu prijavu zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju. Isto tako, pučkoj pravobraniteljici podnesena je prijava 2015. godine zbog poticanja na diskriminaciju.
Udruga U ime obitelji podnijela je kaznenu prijavu protiv Sandre Benčić zbog govora mržnje i diskriminacije
No, pučka pravobraniteljica odbacila je tvrdnju kako se radi o govoru mržnje i poticanju na netrpeljivost, te je odbacivanje temeljila na pravu na slobodu mišljenja i izražavanja misli, zajamčenu Ustavom RH i Konvencijom za ljudska prava.
Pravobraniteljica Vidović opravdala Sandru Benčić: kad za nekog kažete da mu treba zabraniti pristup televiziji, to nije diskriminacija
Zanimljivo je to da je pravobraniteljica Vidović, želeći donijeti objektivan sud, zapravo u obrazloženju svoje ocjene citirala, ni manje ni više, nego – Sandru Benčić. Ona je u intervjuu kojeg je nedugo nakon podignute prijave dala portalu Novosti rekla kako joj je kao moderatorici bila zadaća postavljati provokativna pitanja. U obrazloženju svoje prosudbe, pravobraniteljica Vidović kaže kako izjava gospođice Benčić “provocira publiku festivala koji po svojoj ideji i konceptu teži kriticizmu tzv. tradicionalnih vrijednosti (…) no ne potiče na diskriminaciju.”
Reagira li pravobraniteljica na aktivističke pozive?
“Tako se posljednjih godina tiskaju knjige, pišu i objavljuju članci i intervjui, održavaju tribine, snimaju dokumentarni filmovi i emitiraju televizijske emisije, u kojima se negira ili umanjuje zločinački karakter NDH. Osim u huškačkim i nacionalistički obojenim medijima, ovakvi stavovi iznose se i u službenom glasilu Katoličke crkve, a prodrli su i u prevladavajuće medije, uključujući i na javnu televiziju”, stoji u tekstu pučke pravobraniteljice, a čime pokazuje moguću povezanost s objavama aktivistice Benčić.
Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, koalicijski partner vladajućeg HDZ-a, u utorak je gostovao u emisiji Upitnik Radio-televizije Srbije u kojoj je govorio o svom posjetu Vukovaru uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.
> Zna li možda Milorad Pupovac gdje počiva hrvatski mučenik dr. Ivan Šreter?
Na novinarski upit o motivu posjeta Vukovaru Pupovac je odgovorio:
“Uvijek će biti ljudi koji se neće složiti s potezima, gestama i radnjama ljudi u politici. Moja procjena je bila takva da je za odnose Hrvata i Srba bilo važno da odem i da se pokaže da postoji mogućnost i drugačijeg pristupa žrtvama”.
Počelo se govoriti o srpskim žrtvama u Vukovaru, kazao je Pupovac.
“U momentu kada su neki ponovno pokrenuli kampanju koja je trebala narušiti rezultate mirne reintegracije, sporazuma koji je postignut ’96. i tada se otvorila tema stradanja Srba u Vukovaru”, ustvrdio je Pupovac i dodao da su o tome pisali vodeći mediji u Hrvatskoj te da je nužno govoriti i o hrvatskim i o srpskim žrtvama, odnosno “nastaviti tamo gdje je doktor Stanimirović započeo”.
> (FOTO) Pupovac u Vukovaru – pogledajte njegovu neobičnu gestu koja je razbjesnila dio branitelja
“Kada se tamo govori o velikosrpskoj agresiji, je li u takvoj atmosferi moguće postići ovo o čemu vi govorite”, upitala je voditeljica Pupovca.
“Moguće je i neophodno je. To je način kako će ljudi mijenjati svoj jezik i gledanje na stvari. A mogli ste vidjeti da je ta komemoracija u nedjelju izgledala drugačije nego u nekim prethodnim godinama”, zaključio je Pupovac koji je u emisiji gostovao uz Vuka Draškovića, poznatog, između ostalog, po romansiraoj biografiji četničkog vođe Dragoljuba (Draže) Mihailovića.
Nakon što je udruga Centar za mirovne studije dobila zabranu prilaska prihvatilištima migranta od Ministarstva unutarnjih poslova, zbog širenja lažnih vijesti tekst reakcije “na medijsku i općedruštvenu erupciju mržnje prema izbjeglicama, u svega nekoliko dana supotpisalo je više od 930 osoba iz aktivističkih, medijskih, akademskih, umjetničkih i drugih krugova te podržalo više od 70 kolektiva, organizacija, inicijativa i uredništava”, navodi se na blogu Reakcija.
“Iako je medijski prostor bio preplavljen vijestima s granice, sam je prosvjed u Hrvatskoj, slobodno to danas možemo reći, bio potpuno nevidljiv. Snimke, slike, izjave i komentari koji su nam posredovani bili su pomno rasterećeni svakog konteksta i kritičkog stava te su umjesto o prosvjedu govorili o nečem sasvim drugom, o napadu na hrvatsku granicu”, tvrdi se u pismu te dodaje “novinarska izvješća s terena očekivano su se stoga primarno temeljila na službenim priopćenjima MUP-a i izjavama predstavnika vlasti, a poruke i glasovi izbjeglica ili pojedinaca koji im pružaju podršku tih se dana nisu probijali do šire javnosti”.
Tko stoji iza Centra za mirovne studije kojeg MUP više ne pušta u prihvatilište za migrante i Kuće ljudskih prava koja ih brani?
U zaključku pisma tvrdi se kako “se radilo o već poznatom, ali ovog puta i svojim razmjerima ekstremnom, sustavnom poticanju na rasizam, ksenofobiju i islamofobiju” te da se “Sistemskim poticanjem i predstavljanjem ekstremno desnih stavova kao općeprihvaćenih načela u našem društvu, uz kontinuirano, zlonamjerno fabriciranje priča o, eto, vrlo opasnim ljudima na granici, željelo se do kraja zatrti sve ono slobodno, solidarno i srčano u nama.”
Ovo reaktivno pismo protiv “mržnje prema izbjeglicama” potpisale su plesne umjetnice Maddalena Avon i Selma Banich, viša znanstvena suradnica na institutu Institut za etnologiju i folkloristiku Marijana Hameršak, Lea Horvat novinarka feminističkog portala muf.com.hr, Marija Mileta iz Zelene akcije koja je provjedovala protiv LNG terminala na Krku, Ivana Perić novinarka portala H-alter, znanstvena suradnica na Institut za etnologiju i folkloristiku Iva Pleše i Emina Bužinkić – aktivistica je Centra za mirovne studije i Mreže mladih Hrvatske i članica inicijative “Dobrodošli!”.
Među potpisnicima našli su se direktorica GONG-a Jelena Berković, bivši SDP-ov ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, novoizabrana članica nadzornog odbora HRT-a koja je suautorica znanstvenog rada temeljenog na lažnim vijestima o udruzi U ime obitelji Antonija Petričušić, nekadašnji aktivist Sorosevog Insituta Otvorenog društva Srđan Dvornik, član tijela za građanski nadzor nad sigurnosno-obavještajnim aparatom Republike Hrvatske Gordan Bosanac i drugi čija imena donosimo.
Tko je Gordan Bosanac – koga je HDZ podržao za nadzor sigurnosno-obavještajnih službi?
Tko je Antonija Petričušić – na prijedlog SDP-a novoizabrana članica nadzornog odbora HRT-a – koja je prenosila lažne vijesti o UIO?
Uz gore navedene među potpisnicima se nalaze izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Nebojša Blanuša, feministička aktivistkinja i komentatorica HRT-ovog Petog dana Lana Bobić, austrijski filozof koji živi i radi u Berlinu Boris Buden, pravnik Zelene akcije koji sudjelovao u sprječavanju gradnje Golf resorta na Srđu Enes Ćerimagić, bivši novinar Ferala i novinar Novog lista Ivica Đikić, filozof i aktivist Srećko Horvar, vanjski suradnik Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Hajrudin Hromadžić, povjesničar Tvrtko Jakovina, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Hrvoje Jurić, članica izvršnog odbora Centra za Mirovne studije Sara Kekuš, supruga novinara Drage Pilsela Claudia Keller-Pilsel, umjetnik poznat po uriniranju na Markovom Trgu Siniša Labrović, bivši predsjednik HND-a Saša Leković, aktivistkinja feminističkog Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Sanda Malbaša, aktivist Vilim Matura, kolumnist novog lista Boris Pavelić, novinar Jutarnjeg lista Jurica Pavičić, feministička aktivistica Anna Raffai, glumica i aktivistica Urša Raukar, novinarka HRT-a Maja Sever, lezbijska aktivistica Mima Simić i redovita profesorica na Fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović.
Cijeli popis svih 930 aktivista, umjetnika i profesora moguće je pročitati ovdje.
Među udrugama i portalima koji su stali iza ovog pisma između ostalih su: portal Autograf, Centar za mirovne studije, Centar za ženske studije, Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj, Dugine obitelji, Đakovački anarhisti, GONG, Hrvatski centar za dramski odgoj, Hrvatski pravni centar, Klub studenata Filozofskog fakulteta, udruga Kurziv i portal Libela, Rehabilitacijski centar za stres i traumu, uredništvo portala H-alter i uredništvo hrvatskog izdanja francuskih novina Le Monde diplomatique.
Vjekoslav Krsnik
