By Ako prošećete Zagrebom, Splitom ili Rijekom, malo je zgrada koje nisu „ukrašene“ nekim grafitom. Tako je i u manjim mjestima. A poruke koje nepoznati „pisci i književnici i politikanti“ na taj način ostavljaju malo koga diraju. Naime, kad ste čuli da su neki pupovci, jergovići ili severi ili pusići ikada javno reagirali što ljudi pišu po zidovima? To se njih nije ticalo do slučaja Jergović, kad mu je prvo neka gospođa rekla u lice što mu ide, a potom kad je netko na njegovoj zgradi napisao nešto u svezi njega od čega se ovaj „usrao u gaće“. Ovaj veliki, što veliki, golemi pisac, ovu „prijetnju“ nije želio ni prijaviti policiji, jer nema „povjerenja u hrvatske redarstvenike“ i sudstvo. On, ispada, samo vjeruje onima „prijeko“. I što se na kraju dogodilo nakon „prijetnji“ ovom bosanskom „dotepencu“, koji je dezertirao iz BiH u vrijeme velikosrpske agresije u Zagreb?
Međutim, tu nije kraj. Sada je netko ispisao „prijeteći“ grafit“ i na zgradi Jurice Pavičića u Splitu, a on je zamislite „jedan od najvećih hrvatskih književnika“ i vrh vrhova hrvatskog i tzv. regionalnog novinarstva. Da umreš od smijeha.
Svojedobno je netko njihova druga i „kapetana“, kontraverznog Tomića, zalio kantom govana, da „bolje i brže raste“. Naravno, i oko toga izbio je skandal, kao što je pravu buku izazvao Pupovac kad ga je netko pogodio u glavu sa sirom i salamom na tržnici Dolac. To su odmah slični njemu proglasili „atentatom na Srbina“ usred Zagreba!
O ovim „atentatima“, putem grafita, brže bolje govorio je Milorad Pupovac s govornice Hrvatskog sabora,. Inače, riječ je o politikantu koji je na zadnjim izborima u Zagrebu jedva dobio stotinu glasova!
Pupovac je uz ostalo istaknuo da na „prijetnje Pavičiću i Jergoviću“ treba reagirati izvršna vlast te je potom dodao da se „šugava komunjara“ koji je napisan na zgradi Pavičiću tom riječju potiče mržnja, jer da to nije jezik, nego etiketiranje i ušutkivanje, pa nitko nema pravo na ovaj i ovakav način klevetati dotične.
A ovi oko popularnog Pupija, gotovo su preko noći, bez ispaljenog metka, osvojili većinu hrvatskih medija, gdje iz dana u dan, iz broja u broj, šire mržnju prema hrvatskim braniteljima i svemu što hrvatski diše. Plaća ih hrvatska država, što je apsurd nad apsurdom.
Evo, ovih dana je Milorad Dodik, zajedno sa zastupnicom SDSS-a, širio mržnju u Dalju, ali od ovih „šugavih komunjara“,. kako ih je nazvao nepoznati pisac grafita, nema ni slova, ne čuju se ni njihovi inače piskutavi glasići.
Svaki tjedan u srpskim Novostima se opširno objavljuju gadosti prema Hrvatima, pa što – nikome ništa. Na većinu onog što rade ova „velika“, jadna i komična piskarala, i te kako treba reagirati izvršna vlast, ali od toga nema ništa.
Evo, među ostalim, i mene je nema tome dugo u jednom državnom dnevnom listu, bez povoda, oštro napao smiješni predsjednik Hrvatskog društva novinara, kao velikog „desničara“. Nadrobio je uistinu svašta, ali – gdje se mu može odgovoriti? Naime, te „novinske fukare“ zalažu se za demokraciju, slobodu govora, različitost, ali onako kako oni kažu, bez mogućnosti javnog im odgovora.
Kad ste vidjeli ili pročitali nešto u „njihovim“ medijima o jednom Aralici, Zlatku Tomičiću, Anđelku Vuletiću, pjesniku Ivanu Tolju, Mili Pešordi, zatim o nekom velikom hrvatskom piscu koji živi i djeluje u inozemstvu, i tako dalje i tako redom.
Jadno je i žalosno što Hrvati u Hrvatskoj nemaju ni svoje novine, ni kulturni list, ni svoju televiziju ili radio, pa čak ni Muzej hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. O nekim kulturnim centrima da i ne govorimo. Još da nema tu i tamo nekog domoljubnog portala stekao bi se dojam da i dalje živimo u Jugoslaviji.
Tko nam je kriv?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
