Božićna zvijezda jedan je od omiljenih blagdanskih ukrasa u mnogim domovima, ali i zahtjevan cvijet, potječe iz tropskog Meksika. Dovoljna razina svjetla je važna kako bi biljka mogla rasti i uspijevati. Isto tako, božićne zvijezde ne vole propuh pa bi ih trebalo smjestiti na zaštićeno mjesto. Ukoliko, je previše izložena propuhu, ova biljka koja voli toplinu može početi gubiti lišće.
Biljka je to koja je dosta zahtjevna, čudna i osjetljiva.
U prosincu biljka cvate i to bogatim crvenim raskošnim cvjetovima sa tamnozelenim listovima, pravi simbol Božića. Iako cvijet Božićne zvijezde može biti ne samo crvene, već i žute ili ružičaste boje blago iscrtkane crvenim šarama, ipak je najpoznatija po svojoj crvenoj boji. Nakon što biljka ocvate, početkom godine otpast će i latice, ali i listovi, te je tada potrebno stabljiku skratiti na visinu od oko dvadesetak centimetara. Biljka na taj način ulazi u period hibernacije kad joj nije potrebno puno zalijevanja, niti puno svjetla. U drugoj polovici godine biljku treba presaditi u veću teglu i više zalijevati, te povremeno gnojiti tekućim gnojivom. U periodu pred cvatnju, točnije dva mjeseca prije biljku treba držati na danjem svjetlu šest sati, a preostalo vrijeme je skloniti u neku mračnu prostoriju jer se na taj način omogućuje polagan razvoj cvijeta koji će biti trajniji.
Prirodna staništa božićne zvijezde su Afrika, Južna Amerika i Meksiko. U sjevernu Ameriku stigla je 1828. godine, a donio ju je botaničar Joel Roberts Poinsett, po kojemu je i dobila naziv (engleski Poinsettia).
By Branka Mioč