Podjeli
Mikulići su kvart u Podsljemenskoj zoni, dio gradske četvrti Črnomerec.
Ali za Nas – Mikulići su Više od adrese.
Ovo je Pokušaj da se Naš kvart Opiše kroz priče koje smo kao klinci slušali od starije ekipe,
i kroz sjećanja moje generacije koja je odrastala na ulicama kvarta.
Kroz smijeh, oguljena koljena, prve pobjede i prve gubitke.
Ako netko ima ispravak, dodatak ili uspomenu –
posebno Stara Garda kvarta –
pišite, dopisujte i pomozite da se i mi, Mikulini Sinovi, napokon Okupimo i “Složimo” pravu priču o Našem kvartu.
Za nas.
Za buduće Mikuličance.
I za sve one kojih više nema. 

Živite kvart cijelim plućima,
jer na kraju – samo nam kvart ostaje.
Učinimo ga još ljepšim.
Za sve nas

Gornji Mikulići 
U kvartu poznati kao GSM – Gornje Selo Mikuličko.
U Gornjem Selu nikada nije dosadno.
Posebno uz prekrasni Izvor, mjesto koje ekipa iz GSM-a godinama uređuje, čuva i nadograđuje.
Mjesto odmora, druženja i tišine.
Na samoj granici između GSM-a i Jarka nalaze se
Lovački dom Fazan, Mjesni odbor Medvedgrad
i doktorica opće prakse –
mali, ali važni dijelovi svakodnevice.
Talani 
Ulica koja ima svoju priču.
Počinje kod dućana (Prehrane),
a završava tamo gdje počinje planina –
na legendarnoj stazi prema Planinarskom domu Risnjak
i vrhu Sljemena.
Centar Mikulića 
Srce kvarta.
Tu je naša mala oaza za kavu – Bistro Janje (naš Janjac 
),

),kvartovski dućkas,
naš poznati Dvorac,
i odnedavno Gimnazija i ekonomska škola Benedikta Kotruljevića.
Nekad je tu bila i legendarna Galerija, ili kako smo je zvali – Galaxija.
Iznad Brane nalazi se Kapelica Srca Isusovog,
sveto i mirno mjesto koje se prirodno uklapa u kvart,
dio župe sv. Mirka Šestine.
Vrijeme gradnje ostaje nepoznato –
ako netko zna, neka napiše. 

Tu je i Streljana, granica s Gornjom Kustošijom.
Prvotno brana nakon velike poplave 1964.g. kasnije pripada vojsci,
a potom i Lovačkom društvu Fazan te udruzi Fala.
Donji Mikulići 
Ni ovdje ne fali života.
Caffe bar Aurora – mjesto okupljanja.
Popularni Đajkić, danas uglavnom satajalište naših lovaca
nakon rada na hranilištima po Medvednici.
Lov je zabranjen otkad je proglašen Park prirode –
ali duh ostaje. 

Posebno mjesto ima Samostan Svete Klare u Kvaternikovoj ulici.
Prema zapisima, klarise su preseljene iz Samobora 1964. godine,
no točan podatak o gradnji samostana ostaje nepoznat. 

Jarek 
Spuštajući se u Jarek dolazimo do Ilovca,
jedne od najstrmijih prometnica u Zagrebu.
Ovdje se nalazi i druga brana za obranu grada od poplava –
jednostavno zvana Brana.
Mjesto trčanja, šetnje, bicikla i tišine.
Uz Veliki i Mali Potok nalazi se Luka,
početak staza prema Medvedgradu, Risnjaku, Grafičaru i Sljemenu.
Sve ovisi kojim putem kreneš. 

Povijest 
Mikulići se prvi put spominju 1334. godine
u ispravi bana Mikića,
a u Zlatnoj buli kao posjed Mikulinih sinova 1242.g.
Godine 1868. sagrađena je Vila Pongratz – naš Dvorac
,
,prema projektu Franje Kleina,
za Jeanette Pongratz, suprugu industrijalca Guide Pongratza.
Dvorac je danas zaštićeno kulturno dobro
i obnovljen je 2008. godine.
Čarobna mjesta 
Postoje mjesta u kvartu koja te zauvijek zadrže.
Nabrojana su ovdje po mojoj emotivnoj ljestvici,
iz vremena kad smo kao ekipa po cijele dane
“brijali” po kvartu. 

Dvorac – srce kvarta i ljubav koja se prenosi generacijama.
Izvor u GSM-u – priroda, voda i mir.
Streljana – od tučnjava do pive i roštilja.
Brana – putovi i Mikulički X.
Luka – voda, patke i početak uspona.
Mekotnjak – livada i šuma za dušu.
Pumpa u Galovićima – nogomet, i djetinjstvo.Sigurno ovo nisu sva draga mjesta.
Dopisujte, dijelite, čuvajmo sjećanja.
Povijesne činjenice su preuzete s interneta,
a sve ostalo napisano je iz 

Moje generacije Mikuličanaca.
Sačuvajmo identitet.

Sačuvajmo povijest.

Sačuvajmo kvart.

Fala, Ekipa Mikulići



Tomislav Grmovšek
Podjeli










