By Među mlađim hrvatskim pjesnicima, poglavito se ističe Maja Heršak. Završila je dizajn i menadžment na Accademia professionale d arte Floreale di Marco Mazza u Bresci i hebrejski jezik na Biblijskom institutu u Zagrebu.
Dosad je objavila pet zbirki pjesama. Nu, u svojem životopisu ističe da je ljubav prema pisanoj riječi otkrila još u osnovnoškolskom klubu knjižničara, te da je potom nastavila kao urednik srednjoškolskog časopisa. Piše poeziju, prozu, priče i glazbene tekstove. Relativno dosta stihova posvetila je i djeci. Uspješno vodi poetske festivale i književne večeri u Udruzi za promicanje kulture KULTURA SNOVA. Rođena je 1980. u Zagrebu. U njezinim pjesmama čita se njezina inteligencija koju ispisuje posebnim izričajem, a koja ponekad ostavlja čitatelja i bez daha. Posvećena je i volonterskom radu te razvijanju duhovne svijesti čovječanstva.
- Kad bih ukratko trebala opisati sebe, prije bih se opisala kao strastveni ljubitelj književnosti nego kao stvaralac. No, nakon pete knjige ovaj odgovor više ne prolazi. Naime, vrlo je teško opisati sam sebe, tim više što je moje stvaranje sasvim spontano bez smjernica i rokova, a takva sam zapravo i ja. Svijet oko mene smatram nepresušnim izvorom inspiracije, a pisanju uvijek prethodi duboko razmišljanje i razumijevanje. Ipak, svoj književni rad najbolje bih opisala kao posvetu empatama koji su prošli, prolaze ili će tek proći emotivno lomljenje kroz izazove na životnom putu. Želim im glasno prenijeti da nikada nisu sami i da bol koju prolaze nikada ne će biti uzaludna – rekla je te nastavila:
- Na prve stihove potakao me prizor mog oca dok je na gramofonu slušao „Hey Joe“ od Jimmy Hendrixa. Toliko se duboko fokusirao na glazbu da nije ni primijetio suze koje su mu klizile niz lice. Htjela sam utisnuti taj prizor u povijest i zaista sam sretna što u to vrijeme nije bilo mobitela, tako da je umjesto fotografije stvorena moja prva pjesma. Taj prizor ionako vječno živi u mom srcu.
A, na pitanje -je li isključivo ljubavna pjesnikinja, uz ostalo kaže:
- Ne, iako se dotičem ljubavi u stihovima. Prije bih rekla da me inspirira bol, nepravda i općenito suprotnosti ljubavi. Kad sam zaista u stanju ljubavi, ne pišem, već slikam ili fotografiram. Onda nemam što za reći, ali i dalje stvaram. Inače, glasna poruka mog stvaranje je da se svaka misao, svaka ideja i svaki glas ima pravo čuti…
Zanimalo nas je, kakvo je njezino mišljenje o hrvatskoj književnoj sceni?
- Ona je već dugo u nezavidnom položaju tiranizirana od strane moćnika koji nemaju osjećaja za kulturu. Veseli me ipak neumorni rad nezavisnih udruga koje liju krv i znoj da mnogi kojima nije dana prilika u državnim institucijama, ipak mogu ostaviti pismeni trag svog rada.
A, što bi preporučila mladima?
- Da se isključivo fokusiraju na stvaranje, da se nastave razvijati i da se ne opterećuju konačnim ishodom. No, uvijek volim spominjati da je većina vrhunskih umjetnika doživjelo slavu tek nakon smrti. Život u anonimnosti, čak i u bijedi im nije zaustavio stvaranje. Na umjetniku je da neiscrpno stvara, a za ostalo će se pobrinuti nešto veće od nas.
Maji je, kaže, najveća nagrada prepoznavanje njezina stvaralaštva od ljudi kojima se divi. Po njezinu mišljenju, književna je scena pretrpana prosječnim, neiskusnim pjesnicima debelog ega, koji su najčešće i najglasniji. Inače, sada se nakon pete objavljene knjige odmara od poezije.
- Trenutno sam posvećena radu sa ljudima na razvoju svijesti kojima pomažem na duhovnom razvoju, kako bi što lakše prebrodili prijelaz u uzvišeniju svrhu života, dok svesrdno pomažem i žrtvama seksualnog zlostavljanja da nastave sigurniji u sebe. Što ću dalje, pokazat će vrijeme. Uvijek puštam intuiciji da me vodi i još me nije iznevjerila – rekla je Maja Heršak.
Mladen Pavković
