By Ostati će vjerojatno vječna nepoznanica da li je zaključak po kojem je 15 tisuća spremljenih obroka dnevno previše na Banovini za sve koji obrok trebaju kakao je rekao ministar Horvat ili možda ipak nije. Tko zna, možda je i ovo sa brojem potrebnih obroka samo još jedan produkt stvorene percepcije ili možda činjenica sa kojima raspolaže ministar, no u tom slučaju to zna on i nitko drugi. Volonteri koji su svu hranu cijelo vrijeme od potresa besplatno pripremali će to, kako je ministar posebno naglasio raditi dok im se ne kaže da više nisu potrebni odnosno dobiju naredbu da se vrate odakle su i došli. Od sutra (ponedjeljak) će hranu pripremati i distribuirati državna tvrtka Pleter, dakle ne vojska, ne crveni križ, ne CZ već državna tvrtka…..
Država će dakle nakon desetak dana kašnjenja uvesti kako su istakli „red“ tako da više neće moći jesti tko god hoće već će pravo na besplatan obrok imati samo oni kojima su kuće i stanovi označeni crvenom naljepnicom i oni koji ne mogu biti u svojim kućama jer su ugrožene zbog opasnosti od urušavanja susjednih objekata na njihove domove. Što će biti sa svima ostalima, posebno sa mnoštvom volontera, koji su već danima na Banovini i nesebično pomažu nije poznato, a nekako se čini da za njih državu, usprkos činjenici da su podnijeli najveći teret u pomaganju nakon potresa, očito nije ni malo briga. Valjda misle da sa sobom trebaju donijeti i hranu. Budući je svima dobro poznata brzina, organiziranost i sveobuhvatnost svega čega se država dohvati možemo samo zamisliti kako će izgledati kada se dohvati spremanja i distribucije hrane.
Ono u što možemo biti sigurni temeljem dosadašnjih iskustava kada država pomaže svoj gladni narod za očekivati je da prikazani računi za hranu dotaknu samo nebo, a kada se bude gledalo što su ljudi uistinu pojeli sve će se svesti na „pet ječmenih kruhova i dvije ribice“. Koliko i kako država skrbi o potrebitima, posebno gladnima kojih je svaki dan sve više, vidi se i po broju onih koji sve češće hranu traže u kontejnerima dok se istovremeno stotine tona baca jer država ne želi ukinuti PDV na doniranu hranu koja bi pučkim kuhinjama došla kao sunce ozeblom. Toplo se nadam da na Banovini usprkos svim nevoljama koje su ih zadesile ipak neće biti gladnih jer bi uz dosadašnje lutanje i nesnalaženje državnih službi to doista bilo previše, možda i okidač koji bi pokrenuo i nešto više od bunta ugroženih građana na području pogođenom potresom.
Kada država hrani svoj gladni narod onda možemo biti sigurni da će to biti učinjeno sa „pet ječmenih kruhova i dvije ribice“.
U Zagrebu, 10.01.2021.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
