By Napustio nas je trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević. Izbornik svih izbornika Zlatko Dalić se oprostio od njega riječima:
ZLATKO DALIĆ: ĆIRO BLAŽEVIĆ JE BIO MOJ NOGOMETNI OTAC
Ćiro je bio neponovljiv, nenadmašan motivator i govornik, u jednoj sekundi šarmantan, u drugoj goropadan, rekao je o Miroslavu Blaževiću aktualni izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić.
Izrazio je Dalić sućut obitelji Miroslava Ćire Blaževića nakon što je trener svih trenera izgubio bitku s teškom bolešću s kojom se duže vremena hrabro borio. Premda je svojim rezultatima ‘učenik’ Dalić nadmašio ‘učitelja’ Blaževića uvijek je sadašnji izbornik naglašavao da je Ćiro najveći.
“Izražavam najdublju sućut obitelji našeg Ćire zbog čijeg odlaska svi u nogometu dijelimo veliku bol. Pamtim ga kao čovjeka s velikim stilom i još većom dušom i zato smo ga svi voljeli i poštovali. Kao trener je potpisao dva izvanredna i povijesna uspjeha, jedan s reprezentacijom koju je doveo u svjetski vrh, a jedan s Dinamom kada je ta titula značila puno više od nogometa. No, gdje god je radio ostavio je veliki trag, pa tako i na mene u Varaždinu. Mogu slobodno reći da je Ćiro bio moj nogometni otac, bio mi je istinska inspiracija za sve što sam postigao u trenerskoj karijeri. Na tome sam mu vječno zahvalan te su moje molitve posvećene njemu i njegovoj obitelji. Treneru svih trenera, počivao u miru Božjem“, izjavio je Zlatko Dalić. (Hina)
https://kamenjar.com/zlatko-dalic-ciro-blazevic-je-bio-moj-nogometni-otac/
A izbornik svih izbornika je nedavno dobio priznanje „Osoba godina 2022.“, priznanje Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
General i književnik Ivan Tolj je održao govor koji je prenio niz portala koji je počeo riječima:
“Razmišljajući kako da započnem ovo obraćanje i što da kažem u ovoj iznimnoj i značajnoj prilici, prisjetio sam se, a koga drugoga kada je nogomet u pitanju, nego Miroslava Ćire Blaževića. Pretpostavio sam da bi takav početak mogao biti drag i našem laureatu Zlatku Daliću, tim više što ima uzročno posljedični slijed u večerašnjem događanju.
Ćiro, u svojim obraćanjima javnosti često rabi sintagmu: ”Imam privilegiju”. Pa, eto imam i ja privilegiju što imam priliku ovdje pred vama prisjetiti se sad već davne 1998.godine, kada je, Ćiro, od milja zvan trenerom svih trenera, dan prije odlaska na svjetsko prvenstvo u Francusku, odlučio posjetiti Hrvatsko vojno učilište i podijeliti s vojskom nezaboravne trenutke. On je tada od nas zatražio, simpatično kako on to samo umije, zapovijed koja se izdaje prije bitke. Tom sam prilikom, u svome obraćanju u ime Hrvatske vojske njemu i našim nogometašima zaželio uspjeh i sreću, športski Bljesak i Oluju. Poželio sam im da dostojno brane naš povijesni, tisućljetni grb od crveno bijelih ili bijelo crvenih polja (svejedno je li bijelo ili crveno početno polje, ispravno je i naše je jedno i drugo!) pod kojim su i za kojeg su živjeli, borili se, žrtvovali i umirali naraštaji Hrvata, sanjajući ostvarenje samostalne Države i slobode. Samo u dvadesetome stoljeću poginulo je preko pola milijuna Hrvata. Bila je to pretežito pokošena hrvatska mladost, što u prvome, što u drugom svjetskom ratu i krvavome poraću. Grb za koji su i pod kojim su pale devedesetih godina i u Hrvatskome domovinskom i obrambenom ratu tisuće branitelja.“
Kasnije je u svom govoru književnik i general Dalića nazvao IZBORNIK SVIH IZBORNIKA:
„Na hrvatskome nogometnom zemljovidu posebnim su slovima upisana dva mjesta i u njima dvije osobe. Travnik i Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera, Livno i Zlatko Dalić, izbornik svih izbornika. Jasno, ne smijemo zaboraviti ni Varaždin kao odabir Zlatkova srca i mjesta življenja. Da, Ćiro je 1998. započeo hrvatsku nogometnu epopeju. Zlatko Dalić ju je kolosalno nastavio. Spominjanjem, ne bez razloga, zemljovida nikako ne smijemo ispustiti iz vida integralnost, slogu i jedinstvo hrvatskoga naroda, bez kojih ne bi bilo ni hrvatske države, ni nogometne reprezentacije, ni izbornika, ni dodjele ovoga braniteljskoga priznanja za osobu godine 2022. I još puno toga ne bi bilo, ne bi bilo Hrvatske, a kome bi šumilo more naše sinje da Hrvatske nije, da Hrvatske nije, kaže pjesma… I to je tako.“
Ali i ja imam uspomenu tj. „imam privilegiju“ na to prvenstvo.
Pogledajte moj komentar dan 2002. godine dan u knjizi
Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća, Rasprave za okruglim stolom uz drugu obljetnicu smrti prvoga hrvatskog predsjednika, Zagreb 2002., str. 226-227.
Važnost nacionalnog ponosa
Htio bih samo pozdraviti izlaganje gospodina Škegre, jer mi se čini da je ključno što iz njegova izlaganja slijedi da bez povratka državotvornog hrvatstva na vlast u Hrvatskoj nema prosperiteta Hrvatske. S državotvornim hrvatstvom budio bi se ponos koji treba iskoristiti, elan koji bi nosio ljude u progres i napredak. Možda bi čak mogao usporediti s nečim što je i danas malo zamjereno našem prvom Predsjedniku. A to je da se miješao u nogomet. Sjetimo se da je Nenad Ivanković napisao da je predsjednik Tuđman, u stvari, osvojio treće mjesto na nogometnom prvenstvu svijeta. To je upravo ovo o čemu je govorio gospodin Škegro. Ja bih samo dodao, da se ne slažem s Nenadom Ivankovićem. Ja mislim da je predsjednik Tuđman osvojio prvo mjesto, ali Ćiro nije bio baš dovoljno dobar pa smo došli samo do trećeg mjesta. To je šala naravno. A sjećate li se kako su tada engleske novine reagirale na uspjehe Vatrenih? Neke novine su rekle da su Hrvati najogavniji malobrojni, ili kako su oni rekli, mali narod u Europi. Razlog zašto je to tako je to što mi imamo ponos. Ponos! To im je bio argument. Malobrojni smo narod, a izgleda da ponos mogu imati samo oni veliki ili samo koji su u krugu onih izabranih.
(Možemo razumjeti tadašnja pisanja Engleza. Pobijedili smo ih. Danas pišu drugačije:
https://net.hr/sport/sp-katar/strani-mediji-o-vatrenima-bf2462b4-77df-11ed-9f08-3e2dbbdfa07a
Na predstavljanju knjige bio je i Ćiro. Poslije nekoliko dana gledam ga na HTV-u. Pitanje o utjecaju Predsjednika na Vatrene i osvojeno treće mjesto i ne mogu vjerovati: Ćiro kaže kako je Franjo izborio prvo mjesto, ali je on zabrljao pa su bili treći. Poslije mi kažu da je dan prije bio gost na tribini u Dubravi i to isto im kazao. Da, to je Ćiro!
Izbornik svih izbornika je priznanje dobio za 2022. godinu u kojoj je, poslije drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu 2018. osvojio s Vatrenima i treće mjesto 2022. i time su Vatreni ponovno zadivili cijeli svijet a nas učinili neizmjerno sretnim i zahvalnim. Ali izbornik svih izbornika nije ni tada zaboravio trenera svih trenera:
DALIĆ: POSVEĆUJEM OVU MEDALJU ĆIRI BLAŽEVIĆU
“Ovo je medalja za cijeli hrvatski narod, za sve one koji nas prate u cijelom svijetu. Velika čestitka mojim igračima. I nakraju, posvećujem ovu pobjedu onome koji je sve ovo 1998. godine začeo. To je Miroslav Ćiro Blažević. Šefe ovo je za vas, vi ste sve počeli”, kazao je Dalić.
https://kamenjar.com/dalic-posvecujem-ovu-medalju-ciri-blazevicu/
ĆIRO: MENE JE DALIĆ OSTAVIO NA ŽIVOTU JOŠ MALO, POTVRDIO JE VELIKU ISTINU O HRVATSKOJ
“Jesam, sine moj, čuo sam njegove riječi, ganule su me jako. Mene je Dalić ostavio na životu još malo. Vidio sam što mi je Dalić poručio. Zahvalan sam mu na svemu, zahvalan sam mu na tome što je ponovno obradovao hrvatski narod. On je vodio ovu momčad hrabro kao što je Napoleon vodio svoju vojsku i tako opet potvrdio jednu istinu: Hrvatska je nogometna velesila, najveća na svijetu!”, poručio je Ćiro u razgovoru za Sportske novosti.
“Obradovali su cijelu naciju, sve su nas razdragali. Dalić i njegovi igrači napravili su sve nas sretnima do neba. Navijači su bili čudesni kao i sami igrači na terenu. Hrvatska danas može biti samo neizmjerno ponosna! Hvala ti, sine moj”, zaključio je Ćiro razgovor.
Dragi Ćiro, neka Ti je laka hrvatska zemlja.
Akademik Josip Pečarić
