By Plenković je u pravu kad kaže „nacija, kakvu poznajemo više ne postoji“. Tvorci novih ljudskih tvorbi liče na kemičare iz laboratorija za promjene na strukturama biljaka i preoblikovanje onog famoznog GMO koji može prehraniti čovječanstvo, ali i zatrt svaki oblik starog i održivog sjemena.
Neshvatljiva je brzina odricanja, a time i propadanja hrvatskih nacionalnih vrijednosti. Tko je doveo, tko je podržao i uputio Andreja Plenkovića kao spasitelja HDZ, a time i Hrvatske, nije poznato.
No, da on sam nije došao i nije se sam postavio na poziciju premijera sasvim je sigurno.
Ni to ne bi bilo toliko strašno, da Plenković radi u interesu naroda i države. Nasuprot, potezi Premjera ruše i brišu sva moguća zalaganja generacija Hrvata u uspostavi i opstojnosti naroda i nacije.
Kroz dugu političku poviest Hrvati nisu imali osobu na čelu koja vidljivo i bez susprezanja radi
na razbijanju Hrvatske sve donedavna. Grijeha je previše, nasilno nametanje Istanbulske konvencije, suspenzija referenduma o „Narod odlučuje“ i „Istina o Istanbulskoj..“ te netransparentno očitovanje Vlade o broju glasova vezanih za referendum, sukobi unutar HDZ i nemogućnost da članstvo stranke izrazi svoje stavove i demokratsko pravo, obračun s neistomišljenicima, zauzimanje na međunarodnoj razini stavova u suprotnosti sa stavovima građana RH, moglo bi se nazvati „sve sami uspjesi Andreja Plenkovića. Plenković je sve više sam i sve više nastoji stvoriti privid svog vlastitog „introvertiranog uspjeha“.
Prijepori o broju migranata na Hrvatskim granicama i onih koji su ilegalno ušli na teritorij RH ukazuju na prijevremenu primjenu Marakeškog sporazuma u Hrvatskoj.
Hrvatska „prednjači“ ne po razumu već po gluposti, ali ne po gluposti „populista“, (suverenista) kako ih Plenković naziva, već onih koji nastoje upravljati narodom. Ovih dana su mediji prenjeli kako je jedna osoba koja je „lažno“ govorila o migrantima prijavljena radi širenja lažnih vijesti. Vraćamo se pomalo u godine kad se je sudilo i progonilo i radi prigovora savjesti, ne može bolje. Kad već ne možeš istjerati medvjeda iz grma, uplašio si ptice. Hrvatska je premrežena korupcijom, ali nije to zadaća Vlade,ne dira se ruku koja te hrani!
Nije Plenković kozmopolita, već se može kazati netransparentni briselski činovnik koji je u RH postavljen kao namjesnik s ogromnim ovlastima i poznat po netransparentnoj politici koju provodi.
Najprije Istanbulska konvencija, a danas već Marakeška deklaracija.
O samom sadržaju deklaracije u javnosti traju rasprave, a Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH, na svojim službenim stranicama nit riječi. Toliko kad je u pitanju istinoljubivost Plenkovića i njegove sukreatorice u međunarodnoj politici, ministrice Marije Pejčinović Burić, čiji se je suprug našao u „skandalu“ građenja plinske elektrane na području Perućkog jezera.
Što nam to donosi Marakeška deklaracija o kojoj Vlada Andreja Plenkovića ne zna previše, izuzev da će je vjerojatno nazočiti njenoj potvrdi u Marokanskom gradu Marakešu.
Sam tekst Globalnog kompakta za sigurnu, organiziranu i reguliranu migraciju, kako se stvarno zove još jedan nametnut okvir koji obvezuje.
U cjelokupnom omnibusu svega i svačega vidljivo je da dokument nije pisan pravničkom rukom, da je proširen, da uključuje, a ne isključuje, da govori o migracijama i tobožnjem kontroliranju kako pravaca, regularnosti, svrhe i uključivanja migranata u zapadnu civilizaciju, ali i prilagodbi zapadne civilizacije migrantima.
Sve u svemu, svima onima koji ga i prihvate navješćuju im se obveze i protokoli, novi zakoni i primjena novih termina nepoznatih dosadašnjoj zakonodavnoj praksi.
Iako, sama deklaracija govori o neobveznosti, ali zemlje koje su je prihvatile bivaju praćene, obvezne se ponašati i regulirati sadržaj Deklaracije na način kako je on i napisan.
Zdravomisleći pojedinci nikad ne bi potpisali nejasan, otvoren dokument i preuzeli obvezu u ime svojih država.
Zanimljiv je i jezik koji se koristi u samom tekstu, pa je riječ: o inkluziji (uključivanja) migranata na dobrobit svih, održivom razvoju, uskladiti, osigurati, olakšati,jačati, povećati,razviti,promicati, izgraditi, unaprijediti, uspostaviti,donijeti,razvijanje, te čitav niz početaka rečenica, ali u pozadini sa skrivenim ili manje skrivenim namjerama.
Cilj Marakeške deklaracije je uspostava novog poretka koji uključuje migracije kao prihvatljivu pojavu, koji želi da se migrante tretira kao državljane država gdje dolaze dajući im prije svega i često puno više no što to imaju i domicilni građani pojedinih zemalja. Nedvojbeno je riječ o namjeri i pokušaju nametanja volje te „snabdijevanja“ Zapada s jeftinom radnom snagom ili stvaranja posve novih društava na Zapadu.
Plenković je u pravu kad kaže „nacija, kakvu poznajemo više ne postoji“.
Tvorci novih ljudskih tvorbi liče na kemičare iz laboratorija za promjene na strukturama biljaka i preoblikovanje onog famoznog GMO koji može prehraniti čovječanstvo, ali i zatrt svaki oblik starog sjemena.
Izgledno je da je riječ upravo o tome.
Zanimljivo da u samoj Marakeškoj deklaraciji nema spomena o tome što sve uzrokuje migracije, ponešto je navedeno kao klimatske promjene, a govora o ratovima, ogromnom prirodnom prirastu stanovništva na području Azije i Afrike ni riječi.
Najveći problem migrantskih zona je ekonomske naravi i prekobrojno stanovništvo. Istina je da se na stari načinih migracije ne mogu zaustaviti, ali u Deklaraciji nit riječi o dubokim razlozima migracija.
Europi kakvu poznajemo se ne piše dobro. Tko je u ostalom i radi čega pokrenuo ratove na istoku,
Zapad je započeo i vodi ratove na području Libije, Sirije, Irana, Afganistana. Sigurno je da cilj, a sve je više vidljivo, ratova koji traju više desetljeća u Aziji i poneki u Africi MIGRACIJE stanovništva i to ne bilo gdje (ne prema Ujedinjenim Arapskim Emiratima), nego prema Europskoj Uniji.
Njemačka još nije riješila svoju „žeđ“ za radnom snagom, posljednji podaci govore o potrebi oko 1.6 milijuna radnika kojih nedostaju njemačkom gospodarstvu. Potrebe za radnicima u Francuskoj, velikoj Britaniji, Italiji, Nizozemskoj, Švedskoj i Finskoj da i ne govorimo.
Svijet živi u izrazitoj gospodarskoj ekspanziji koja će u budućnosti imati nesagledive posljedice kako za okoliš tako i poi narode.
Frapantno je da Marakeška deklaracija zahtjeva: obavješćivanje migranata o njihovim pravima koje bi trebale urediti zemlje prihvata, prihvaća i oslanja se na ljudska prava za ilegalnu koliko za legalnu migraciju, traži promjenu nacionalnog zakonodavstva, vjerojatno uvođenje u sve zakone u našem slučaju RH riječ MIGRANT, kontrolu ljudskih prava, strogo sankcioniranje bilo kojeg oblika nesnošljivosti i suprotnog ponašanja svih onih koji drugačije misle. U budućnosti sloboda svijesti i prava na izražavanje bi se trebale ukinuti, a prisile su već počele.
Amerika ne pristaje na Marakeški Compact, Mađarska, Poljska, Češka, Slovenija i Austrija razmatraju dokument,a Andrej Plenković još jednom što radi svojih interesa, što radi nepodnošljivosti svega što diše Hrvatskom hrli prigrliti necivilizacijski, nenarodni koncept i sadržaj koji osakaćuje Hrvatsku.
Nije Plenković uvijek u krivu, ponešto kaže i ispod redova, pa je tako na nedavnom skupu Pučana grmio s govornice, a Pučani izabraše Nijemca Manfreda Webera s većinom glasova, kao svog kandidata na dosadašnje mjesto Jean Clouda Junckera. Kazali bi, jedan manje.
Što je sada ostalo Plenkoviću…..kad domaći provladini mediji kažu „razgovarao je“, možda sljedi mjesto na kome se nalazi Domenica Mogelini.
Istočni blok je nestao u onom času kad je počeo padati Berlinski zid, a zid koji već pada je Angela Merkel, hoće li tada Plenković mijenjati stranu.
U tom „snažnom“ govoru Andreja Plenkovića, kaže:
„probleme migracija treba rješavati na njihovu izvoru, a EU treba jačati granice i štititi šengenski prostor“.
Sve kazano je u suprotnosti s Marakeškom deklaracijom jer migracije mogu biti legalne i ilegalne, a postupanja vladinih službi su uvijek legalna u smislu da „MIGRANTI“ imaju potpuna, suverena i zajamčena prava, kako se predviđa.
Marakeška deklaracija je proizvod nastao iz različitih radionica nevladinih udruga, predstavlja neozbiljan, nedorađen koncept koji OBVEZUJE.
Nije Marakeš slučajan kao ni deklaracija, nadovezuje se na pokušaj ustanovljavanja jednopolarnog svijeta pod vlašću šačice pretorijanaca u globalnom pokretu i multinacionalnih korporacije čija je zadaća širenje utjecaja prema resursima, trgovini i proizvodnji diljem svijeta.
U tom odnosu prema primatu ekonomije nad politikom, ruše se sve zasade nastale na bazi politike, a između ostalog i demokracija.
Bogatstvo na kojem je nekada počivalo bogatstvo naroda i nacije i od kojeg se moglo živjeti nestaje kao pojam pod utjecajem globalista. Cilj globalista je nesmetano raspolagati cjelokupnim resursima, bile to mineralne sirovine, voda, energija, šumsko bogatstvo i naposljetku upravljati ljudima, a da bi se to moglo, potrebne su snažne migracije kojima se narušava društveni i politički poredak zasnovan na narodu i naciji.
Stoga,zbiljnim i patriotskim Vladama pojedinih zemalja nije za uključivanje u rasprave i provedbu nametnutih obrazaca kojima je cilj mijenjanje odnosa kako među narodima tako i unutar pojedinih narodnosnih skupina.
Marakeška deklaracija nije slučajna već ima za cilj dizanje prašine i stvaranje konfuzije u pripremi mnogih zakona i međunarodnih ugovora.
Dosadašnja PR priprema puta u Marakeš „nametnutog“ prvog hrvatskog globaliste i ultraliberalnog Premijera Andreja Plenkovića, a sudeći po njegovim izjavama, Vladu stavlja iznad naroda,a Hrvatsku uvodi u spiralu nestajanja.
O.I. Apagić
