By Bili su to ovčari i hrabri ratnici, žilavi ljudi, koji, na njihovu nesreću i zlu sudbinu postojanja i nestanka, nisu imali pismo, ni umjetnost, pa su se utopili u druge narode, koji su imali ono što oni nisu. Obrađivalio su svoje njive u polju, a drva za građu i ogrjev sjekli su u Vran planini, Modruši, Katunini, Krčevinom…
Vodu su imali u na planini, ispod Liba imali su bunaru u Kovačevcu i vrilo Klisac, podno istočne strane Vrlokuka. Da nisu imali taj bunar i vrilo, nebi mogli živjeti na planini. Njihova prijestolnica bila je na Libu. Hrvati su zidine razorena Deminija nazvali Dlmnom, pa Duvnom. Dalmati se posljednje ilirsko pleme koje su pokorili Rimljani, u ono doba svjetska velesila. Kao, proimjerice danas Amerika, Kina ili Rusija. Po plemenu Dalmati onda ilirska i sada hrvatska Dalmacija dobila je ime, kao što je Istra dobila ime po ilirskom plemenu Histri, Umbrija po Umbrima, a Venecija po Venetima…
Malo niže od Gradine i ruševina prijestolnice ilirskog plemena Dalmata, usjekao se u planinu travnati zeleni duguljasti proplanak Kovačevac u kojem je bunar, koji nikad presušio nije. Nitko ne zna tko ga je i kada iskopaa i ozidao. Malo dalje od Liba prema Kosovcu i Ravnicom, sa istočne strane Vrlokuka ispod kamene gromade šiklja vrelo Klisac, koje su Kongorani ukrotili i cijevima sveli u svoje kuće, pa sada piju živu, hladnu gorsku vodu. Klisac je pokretao mlinska kola u mlinovima niz Predulu, pa se sručivao niz padinu i kod crkve Srca Isusova i kamene kuće župnika, teče iz česme iz koje su pili vodu misari, čobani, drvari, duhanari, šverceri i putnici namjernici, koji su iz Dalmacije i Hercegovine prolazili balarom prema Rami…
Oštrica Oštrog vrva parala je oblake i zauzdavala vjetrove, koji su bičevima od studeni udarali slamom pokrivene kamene kuće.
Selo Borčane podno planina Liba i Vrlokuka proteglo se preko ilirskih ognjišta i grobova. S druge strane je selo Kongora, najhladnije selo u duvanjskpoj dolini. Sunce najbrže zađe u Kongori od svih duvanjskih sela. S obje strane Liba o prohujalim vremenima svjedoče stećci, koje su, nažalost, naši ljudi razbijali i uzidivali u zidove kuća, pojata i ograda. Ostalo ih je tek nekoliko ispod Borčana i više njih na Petrovcu kod Kongore. Nisu to stećci sljemenjaci, nego pravokutnici, pločasti.
Duvanjsko polje ima oblik razapete janjeće kože
Što u svojim njedrima krije duvanjsko polje i planine koje ga grle, Vran, Ljubuša, Raduša, Midena, Zavelim, Lib i Vrlokuk? Šture i nesigurne povijesne izvore jedni osporavaju, a drugi ostaju u uvjerenju da se sve dogodilo baš onako kako to opisuju pojedini autori; car povjesničar Konstatin Porfirogenet, svećenik ljetopisac Pop Dukljanin i fra Dominik Mandić. Još su neki povjesničari pisali o duvanjskom kraju i njegovoj povijesti i prošlost.
Ako prošetate ovim planinskim predjelima i pustite mašti na volju, možda i osjetite kako uz vas prolaze Dalmati, Kelti, Rimljani, Gali, Avari, Harahvati, Bogumili…
Možda vidite bana Budimira, a moguće je da sretnete kralja Tomislava, tragičnog biskupa Grgura Ninskog, poliglotu svetog Jeronima, ljetopisca fra Ivana Ančića, hajduka Mijata, guslara Marijana, zidara Tijana, kosibašu Antišu, ljudinu Komlena, lipoticu Anicu, pjesnika Tijana, majstora Radišu, kovača Bogumila, slikara Virgila, pjesnika Andriju…
Dvanjsko je polje bilo mjesto sastajališta ilirskih poglavica plemena Delmati preko 1000 godina, u blizini njihova sjedišta Delminiuma od kojeg potječe naziv ‘Duvno’. Delminij je bio prijestolnica ilirskog plemena Dalmata. Po tom je i Dalmacija dobila ime, po plemenu Dalmata, kao što je Istra dobila ime po ilirskom plemenu Histri…
Na tom polju je 753.godine; točnije na Libu, ban Budimir održao je prvi hrvatski sabor u povijesti hrvatskog naroda. Na tom Saboru donesen je pravni akt nazvan Zakon sudjem ljudjem, kojim su određener granice i uređeni odnosi razdijeljene zemlje Ilirika, kojima su vladali plemenski starješine Hrvata (žrecovi) podjelivši na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, čija je granica postala rijeka Neretva.
Bijela ili Primorska Hrvatska je od Budimira preko Vojnomira, Višeslava i Borne došla u ruke dinastije Trpimirovića, čiji se član Tomislav 925. također na Duvanjskom polju kruni za kralja Hrvata i Dalmacije (Rex Croatorum et Dalmatiae) – pod ‘Dalmacijom’ misli se na stare rimske gradove uz more.
Crvena Hrvatska razdijelila se sukobima svojih velikaša na 4 sklavinije: Neretvansku kneževinu (Pagania), Zahumlje (Chalmia), Travuniju od čijeg imena dolazi riječ Trebinje, i Duklju (Doclea), jezgru današnje moderne države Crne Gore. Po svoj prilici i povijesnim istinama, ban Budimir (oko 752.- 780.) je prvi vjerojatni i razmjerno sigurni dalmatinski vladar Primorske Hrvatske. Paralelno je manjeviše potvrdjen iz crkvenih kao i iz arapskih zapisa, a bio je prethodnikom kasnijeg bana Višeslava (oko 799.- 802.). Vladao je u doba bizantskog cara Konstantina V. i Kordovskog emira Abdurahmana I., a država mu je priznata dvostruko od rimskoga pape i kordovskog emira, pa je ustoličen na Duvanjskom saboru na brdu Lib, gdje je nagdar davno bila prijestolnica plemena Dalmata –Delminij. Po Barskom ljetopisu je vladao s 4 vazalne banovine, od Vinodola do sjeverne Albanije i u zaledju do Bosne i Sandžaka kao jedan od najmoćnijih ranohrvatskih vladara. Sve je kako-tako dobro teko do 1101. godine kad neki Hrvati sa svojim evropskim mentorima ubiše svoga kralja Petra Svačića i na njegovo prijestolje sjede Mađar Koloman. Zahvaljujući neslogi i sluganstvu Hrvata, od Kolomana sve do 1918. godine vladali su Mađari Hrvatskom, pa su im se pridružili Austrijanci i Turci, koji su pola milenija vladali i pljačkali hrvatski narod.Kad se njima priduži Venecija i u dvadesetoim stoljeću Srbija, onda jasnim biva duga i tragična prošlost hrvatskog naroda.U tom dugom razboblju od gotovo tisuću godina, samo su 4 godine Hrvati imali donekle svoju slobodnu državu, koja se zvala Nezavisna Država Hrvatska.Kako je ta kratka i tragična država završila 1945 na grozan način, Srbi su i hrvatski partizani vladali Hrvatsko, sve do 1990-godone, kada je konačno i vječno stvorena u hrvatskom obrambenom i oslobodilakom ratu država, Republika Hrvatska. Tu državu utemeljili su i odvojili od Jugoslavije trojica oficira Titove tajne službe sa djecom i unucima pobijenih u križnom putu – ustaša i domobrana.
Tako je u hrvatskom obrambenom i oslobodilačkom ratu stvorena slobodna i samostalna država Hrvatska, koju je Hrvati od milja zovu Lijepa naša. Iz te Lijepe naše, poslije rata, iselilo je pola milijuna Hrvata u evropske i prekomorske zemlje, ponajviše u Njemačku, Austriju, Kanadu, Australiju…
Toliko za sada o duvanjskom kraju u riječi i slici i Lijepoj našoj, a uskoro ću vam pričati o Dragoj našoj , kako je moj did od milja zvao Bosnu i Hercegovinu.
Ante Matić-Borčanac
