By Sjećam se i 29 godine poslije,
Kad ničim izazvano počelo je sve.
Agresija jugoslavenske vojske,
Jedne bijedne umjetne tvorevine.
Da,sjećam se,
One male vukovarske djevojčice uplakane,
Sinišinih riječi koje i danas bole,
Skršenog fiće,razbijene dubrovačke zidine,
Spaljene slavonske ravnice.
Da,sjećam se!
Razorili su sve,al srce Hrvatsko ne!
To srce Hrvatsko dobro pamti,
Vukovar,Ovčaru,Škabrnje,Ćelije,
Ćeralije,Četekovce,Hum…
Da sad ne nabrajam sve,
Srce Hrvatsko kršćansko je
I opraštat zna,zaboravit ne,
Al doista ne,nikada!
Jel to srce Hrvatsko krvarilo je,
A zato nisu imali pokrića,ne!
Sa 17 godina prekinuto mi odrastanje,
I meni i mojim sestrama iz rata,
Nije ostalo mjesta za maštanje,
Raplinulo se u milijune komadića
Novih granatiranja,raznih minobacača.
A srce Hrvatsko slomljeno je,zgaženo,
Svo u zgarištu,a opet izdiglo se,
Ko feniks iz pepela,zar ne?
Osta pusta stvarnost surovoga rata,
I ona dobra naša,stara
Brat uz sestru,sestra uz brata!
Srce Hrvatsko ogromno rekla bih,
Iako nisu morale,nosile su žene,
Slabo nas se spominje i malo smo tema,
A bile smo tada,djevojčice,cure,majke,žene.
Snili smo te Domovino,
U svakoj pori kože svoje,u svom srcu hrvatskom,
Nosile i onda i sada,naše tri Hrvatske boje.
Ne spominju nas,tko zna,možda se i boje,
Onih pet posto braniteljica,prijateljica,sestrica,
Vratili smo ponos u srce Hrvatske i Slavonije svoje,
Pamtite nas!
Jer u našim se imenima srca Hrvatska broje,
’91. i mi smo pobjednička generacija koja je stvarala ime Domovine svoje!
Danas tih 29 poslije Vukovaru grade sretan ti rođendan.!
Jadranka Balatinac
