Mi kontinentalci baš i ne znamo što bi sa sobom dok puše bura. Nemamo iskustva s burom i sve nam se pomuti u glavi.
Kako bi samo tek preživjeli jednu pravu zimsku buru?
Zbunjeni smo, ne možemo funkcionirati, obavljati uobičajene poslove, kao što to radimo tijekom godine na kontinentu. Zaboravimo čak i na popodnevni odmor. Ljudi s otoka govore da je bura dobra, bura je zdravlje, a jugo bolest.
Mi smo ovdje na odmoru i imamo puno slobodnog vremena koje ne znamo popuniti bez plaže i plivanja.
Ovdje ne stojimo u redovima za plaćanje računa, ne čekamo autobuse, tramvaje, ne idemo na posao, ne zalijevamo cvijeće, ne kosimo travnjake..
Neki sjedaju u svoje automobile i sumanuto jure cestama. Neki stalno provjeravaju ima li ljudi na plaži i koliko njih se kupa. Neki stalno pregledavaju mobitele, drugi razgledavaju štandove, guraju se u trgovinama u kojima neće ništa kupiti i dosađuju trgovcima.
Puno turista satima sjedi u kafićima i uglavnom gdje god dođu prave gužvu.
Ja nastojim preživjeti na cesti bez nogostupa. Sa svih strana i iz svih smjerova dolaze biciklisti, roleri, motoristi, automobili, kamioni, hitna, mame i tate s dječjim kolicima.
U centru prisluškujem razgovor grupice dječaka osnovnoškolskog uzrasta.
– Je l’ ti možeš vjerovat da je lik ukrao knjige iz kioska?
– Koja budala i sad kiosk zbog njega ne radi !
– I jesu ga ulovili? – pita treći
– Ma ulovili su budalu i nek su ga, kad ide knjige krasti!
Tko zna možda je kradljivac knjiga bio kontinentalac i nije znao što bi sa sobom dok puše bura, a u glavi mu se sve nešto pomiješalo i zapetljalo. Svima je bolje kad stane bura, svi su opet na svom mjestu. Mravinjak turista se izležava po plažama i kupa u moru, a otočani mogu biti mirni i uživati u svom popodnevnom odmoru.
Nada Vukašinović