Dosta je povijesnih dvostrukih mjerila! Dosta je pokušaja da se hrvatsko domoljublje proglašava ekstremizmom, a komunistička simbolika predstavlja kao napredna, poželjna i bezazlena politička tradicija!
Jedan kratki prizor iz filma Maršal možda najbolje simbolizira ono o čemu danas moramo govoriti! Vrijeme je da se hrvatsko društvo napokon suoči s nasljeđem komunizma i njegovim zločinima!
8. svibnja 1945. godine partizanske su jedinice ušle u Zagreb. Taj se datum danas obilježava kao Dan oslobođenja Zagreba. Ali povijest ne smije završiti na jednom datumu, jednoj svečanosti i jednoj političkoj interpretaciji.
Što je s nevinim ljudima koji su nakon završetka rata bili ubijeni bez suđenja? Što je s ranjenicima odvođenima iz zagrebačkih bolnica? Što je s obiteljima koje desetljećima nisu smjele javno govoriti o svojim pobijenim očevima, braći i sinovima?
Komunistički zločini nisu izmišljotina, nisu propaganda i nisu nečije političko mišljenje! O njima postoje povijesni dokumenti, svjedočanstva i istraživanja. Njihove žrtve zaslužuju istinu, dostojanstvo i pijetet!
A što vidimo danas?
Organiziraju se događaji poput najavljenog „Meet the Communist”, održavaju se politički skupovi na kojima se pojavljuju komunistička i jugoslavenska obilježja, a dio političke scene i dalje pokazuje nostalgiju prema sustavu koji je gušio slobodu i progonio političke neistomišljenike.
Istodobno se vode žestoke rasprave o hrvatskim povijesnim osobama, nazivima ulica i simbolima nacionalnog identiteta. Pojedine se hrvatske povijesne ličnosti olako proglašavaju fašistima, dok se komunistička prošlost često promatra kroz znatno blaže kriterije.
I kada hrvatski narod traži pravo na vlastite simbole, povijesno sjećanje i dostojanstveno obilježavanje Domovinskog rata, ponovno se otvara prostor za etiketiranje, osude i ideološke podjele.
Posebno je bolno kada se oko pozdrava „Za dom spremni” vodi rasprava bez poštovanja prema povijesnom kontekstu Domovinskog rata, prema hrvatskim braniteljima i prema onima koji su u obrani Hrvatske položili svoje živote. O njegovu pravnom statusu i povijesnom značenju treba govoriti ozbiljno i odgovorno, a ne selektivno i politički pristrano.
Moje je stajalište jasno! Osuda svih totalitarnih režima mora biti dosljedna! Nema opravdavanja komunističkih zločina pod zastavom antifašizma, kao što nema opravdavanja zločina bilo kojeg drugog režima!
Domoljublje nije fašizam! Ljubav prema Našoj Svetoj Domovini Hrvatskoj nije ekstremizam! Poštovanje hrvatske povijesti nije zločin! A zahtjev za istinom o komunističkim žrtvama nije mržnja, nego civilizacijska i moralna obveza.
Ne pristajemo na to da se hrvatska povijest piše prema ideološkim potrebama današnje politike! Ne pristajemo na to da se jedne žrtve slave, a druge prešućuju! Ne pristajemo na to da se hrvatski narod dijeli na podobne i nepodobne domoljube!
Hrvatska mora biti slobodna od svih totalitarnih ideologija, i komunističke i fašističke i nacističke!
Tražim istinu! Tražim pravdu za žrtve! Tražim poštovanje prema Domovinskom ratu! Tražim Hrvatsku koja će vlastitu povijest promatrati bez straha, cenzure i ideoloških povlastica!
Jer hrvatska država nije stvorena da bi se ponovno klanjala simbolima propalih totalitarnih režima! Stvorena je da hrvatski narod napokon živi slobodno, u vlastitoj, suverenoj i demokratskoj državi!
NE DAMO DA SE ZLOČINI PREŠUĆUJU!
NE DAMO DA SE DOMOLJUBLJE VRIJEĐA!
NE DAMO DA SE HRVATSKU UČI ZABORAVU!
Za Hrvatsku i slobodu!
BOG I HRVATI!
Tomislav Grmovšek
Predsjednik HSP-a Črnomerec, Zagreb
Vijećnik u MO Medvedgrad
Leave a Comment