Zaboravite ekonomiste, poreznu upravu i sve one usijane glave koje godinama tvrde da se korupcija u Hrvatskoj najlakše prati preko banaka i digitalnih zapisa. Stiglo je genijalno, epohalno i, iznad svega, ustavotvorno rješenje s potpisom Mosta i Nikole Grmoje. Slogan je tu, zvuči kao da ga je smislila osrednja marketinška agencija nakon treće kave: „Život je voda, gotovina je sloboda“.
Pa tko bi, zaboga, bio protiv vode? Voda je život, voda je bistra, bezbojna i pripada svima nama. Ako glasate protiv zaštite vode, praktički glasate za to da vam privatni korporativni gigant zavrne pipu u vlastitom kupatilu.
No, ako pažljivo pogledate taj ustavno-referendumski švedski stol, shvatit ćete da vam uz čašu bistre vode politološki kuhari iz Mosta švercaju i obilan obrok koji baš i nema veze s ekologijom. Dobro došli u taktičko spajanje nespojivog — politički manevar u kojem se općeprihvaćena tema koristi kao „trojanski konj“ da bi se na mala vrata progurala ustavna zaštita gotovine.
Ovdje nastupa spektakularan logički salto mortale.
Godinama nas isti ti akteri uvjeravaju kako su oni prvi i jedini bedem u borbi protiv korupcije, crnih fondova, sumnjivih kuverti pod stolom i političara koji iz zgrada iznose torbe s milijunima. I kako se protiv toga boriti? Logika kaže: praćenjem tijeka novca, transparentnošću, digitalnim tragovima gdje se svaki euro vidi iz aviona. Ali ne! Odjednom je gotovina — to omiljeno sredstvo plaćanja svakog poštenog mita i neoporezive dnevnice — postala vrhunski simbol “ljudske slobode”.
Po toj novoj matematici, ako posve digitaliziramo financije i oduzmemo korumpiranim akterima mogućnost da “posluju u kešu”, mi zapravo ukidamo slobodu. Prava je sloboda, izgleda, kad se u prtljažniku prevozi pola milijuna eura u gotovini bez ikakvog traga, a ustavna zaštita gotovine osigurat će da ta “sloboda” ostale neototuđivo pravo svakog našeg sugrađanina.
Pakiranje dva referendumsko-ustavna pitanja pod isti šator nije slučajnost, nego prokušani populistički recept:
-
Uzmi tematsku „zicer ugradnju“ oko koje se slaže 99 % građana (zaštita vode od privatizacije).
-
-
Podijeli uz to ideološki obojeno i ekonomski sporno pitanje (zaštita gotovinskog plaćanja) koje bi samo za sebe teško skupilo potpise.
-
Sve to podlij emocijama o „globalističkim prijetnjama“ i zapakiraj u rimu.
Rezultat je politički proizvod u kojem voda služi kao savršena magla. Jer kad građaninu ponudite paket-aranžman u kojem braniš djedovinu i izvore vode, tko će u toj gužvi uopće pitati zašto borci protiv korupcije odjednom traže ustavni kišobran za novčanice u kuvertama?
Na kraju dana, možda nam gotovina doista donosi slobodu, a voda život. Ali prijedlog koji ih ovako u paru gura u Ustav primarno donosi samo jedno: još jedan školski primjer kako se jeftinim populizmom i prozirnim političkim manevrima pokušava mutiti voda tamo gdje bi sve moralo biti potpuno bistro.
Anđelko Jeličić
Leave a Comment