By Promovirajući svoju knjigu “Nikola Tesla ispod paučine” nastojim čitateljima predstaviti velikog izumitelja onakvog kakav je doista bio, što do sada autori koji su pisali o njemu nisu činili u takvoj mjeri. Ljudi koji o Tesli nisu znali gotovo ništa uglavnom su jedan od drugog prepisivali, što je dovelo do iskrivljavanja Teslinog lika do karikature.
Ne upuštajući se suviše u tehničko objašnjavanje njegovih izuma za što kao politolog ni nemam odgovarajuće znanje, liku izumitelja prilazin s ljudske strane opisujući ga kao ljudsko biće predstavljajući njegove osobine, osjećaje i reakcije u odnosu s drugim ljudima. Za to mi je bilo potrebno istraživanje osobito američkih autora, posebno novinara, koji su o Tesli pisali izrazito detaljno.
U knjizi detaljno prikazujem društveno, političko i crkveno stanje u kraju gdje je rođen, kao i tamo gdje je provodio dijelove života. Zbog toga u knjizi ima mnogo povijesti, jer su neki autori povezivali s Teslom mnoge događaje koji s njim nemaju nikakve veze.
BIO JE DRUŠTVEN I DUHOVIT ČOVJEK
Tesla nije bio radni fanatik ili kako se popularno kaže radoholičar koji je zadubljen u samog sebe i svoje eksperimente i nezainteresiran za vanjski svijet. Naprotiv, gdje se je god zatekao stvarao je prisne društvene kontakte s ljudima izvan svoje struke. Volio je ljude široke kulture, zanimljive i znatiželjne, s kojima je imao o čemu pričati. Bilo je među njima književnika, publicista, filozofa, novinara, ali družio se je i s običnim ljudima u obližnjem kafiću, kao i s nekim radnicima u hotelu, osobito u njegovom posljednjem hotelu “New Yorker”. Najpoznatiji njegovi prijatelji su slavni umjetnici pisac Mark Twain i hrvatski kipar Ivan Meštrović.
U bliskim, premda ne baš doslovno prijateljskim vezana bio je i s nekim ljudima iz krupnog businessa kao što su kolega izumitelj Thomas Alva Edison, industrijalac i također izumitelj George Westinghouse i jedan od kraljeva novca John Pierpont Morgan.
Večera je za Teslu bila središnji obrok, jer je njegov radni dan započeo u podne i trajao do 5 sati sljedećeg jutra, a odmor samo od 6 sati pa do 11 sati prije podne. Večerao je uvijek sjedeći sam za stolom, ali nakon večere oko njega su se počeli okupljati novinari čekajući nešto novo i originalno što bi se moglo ugraditi u priču za sljedeće jutro.
Tesla je ponekad okretao priču naopako diveći se npr. muhi koja je sjela na stol, zato jer ona maše krilima 25.000 puta u minuti i zato je najjače biće na svijetu u odnosu na svoju veličinu. Znao je iznenaditi umišljene vrhunske igrače biljara koji su sebe smatrali najboljima glumeći da o toj igri nema pojma, a onda im je “uzeo svima mjeru” i smrtno ozbiljan otišao raditi ostavljajući ih zapanjene u nedoumici kako je “u jednoj večeri naučio tako dobro tu igru”.
Njegovo druženje s Mark Twainom je posebno efektno. Mark Twain je bio majstor pisane riječi, ali i komičar koji je već tada izvodio ono što bismo danas zvali “stand up komedija”. Bio je po naravi veliko dijete. Uživao je stojeći na spravi koja ga je lagano potresala drhteći u ritmu visokofrekventne struje. U tome je toliko pretjerao, da je morao brzo trčati u WC, jer zapravo je to bio laksatorni oscilator, sprava koja pomaže ljudima koji imaju zatvor.
Tesla je bio savršen govornik koji je brzo naučio svaki jezik zemlje u kojoj se je našao, pa je tako uz njemački naredao češki, mađarski, francuski i engleski koji je govorio glatko i čisto, bez naglaska. Bez treme govorio je pred 200 ili 5.000 ljudi izvodeći pritom električne “čarolije” bez zastoja i pogreške. Iako je bio visok 188 cm, na predavanjima je bio visok gotovo dva metra, jer je na cipele navlačio debele plutene natikače da struja ne bi kroz njega prošla u zemlju, što bi moglo biti kobno.
U njegovoj glavi radilo je nešto slično 3D stroju. Mogao je u detalje zamisliti neki aparat koji još uopće ne postoji. Njega je konstruirao u svom umu, eksperimentirao s njime, mijenjao mu dijelove i usavršavao ga isključivo u mislima ležeći na kauču. Takav um omogućavao mu je računanje na pamet s brojkama od šest znamenki i još toliko decimala, jer sve ih je vidio jasno u glavi.
No čovjek s takvim mozgom imao je golemu manu koja ga je odvela u financijsku propast upravo onda kad je trebao postići najveći uspjeh. U odnosu na novac bio je naivan i neodgovoran poput malog djeteta. Kada je imao mnogo novca rasipavao ga je posvuda. Kada mu je novca nestalo, uzalud ga je tražio tamo gdje ga sigurno nije mogao dobiti – kod bogataša.
MOGAO JE POSTATI NAJBOGATIJI ZET
Njegov odnos prema ženama bio je suptilan. Iako nije trčao za suknjama i nikada se nije oženio, divio se je ženama tvrdeći da će žene u budućnosti intelektualno nadmašiti muškarce. Na čudan način voljeli su se Tesla i Katarina, žena njegovog prijatelja Roberta Underwooda Johnsona. Oboje su znali da ne mogu zasnovati nikakvu vezu, ali uživali su u međusobnom druženju koje zapravo nije vodilo nikuda.
Ali u kući Johnsonovih okupljalo se je vrlo zanimljivo društvo iz intelektualnih krugova New Yorka. Teslu je oduševila mlada dražesna pijanistica Margaret Merrington ne samo zbog ljepote i lijepog sviranja, nego i zato jer na tijelu nije nosila baš nikakav nakit. Nikola i Margaret viđali su se i kasnije, ali Tesla je ostao vjeran svom “celibatu”.
Društvo kod Johnsonovih donijelo mu je priliku da postane jedan od najmoćnijih ljudi Amerike i svijeta. U njega se je zaljubila Anne, kći jedinica jednog od najmoćnijih bankara svijeta Johna Pierponta Morgana. U kući Johnsonovih ona se je toliko približila Tesli da je bilo potrebno da on kaže samo nekoliko riječi i da uđe u svijet nezamislivih svota novca. Ali Tesla je osjećao da bi brak s Anne bila klopka za njegov osjetljiv um koji ne bi radio stvaralački kad bi bio zarobljen u bankarev novac.
KAD JE ROĐEN NIJE BILO NI SRPSKE CRKVE, NI SRPSKE DRŽAVE
Mnoge se rasprave vode o Teslinoj nacionalnoti. Srpska propaganda je od 1890. godine pa do danas uložila nevjerojatan napor i novac u dokazivanje da je Tesla Srbin. U najnovije vrijeme vrhunski srbijanski državnici tvrde da mjesto na kojem je Tesla rođen nema veze s Hrvatskom, već da je to bila Krajina u kojoj su Srbi imali vispok stupanj autonomije. Ali što kažu dokumenti?
Kada je Tesla rođen, unutar austrijskog carstva, pod krunom cara su postojale samostalne države Češka, Mađarska i Hrvatska. Istočna granica Hrvatske sezala je do Petrovaradina (kod Novog Sada) i Zemuna. Ali iz Hrvatske je bio privremeno izuzet dio njezinog teritorija nazvan Vojna krajina koji je bio vojno organiziran zbog lakše obrane od Turaka. Bio je podijeljen na hrvatskio-slavonsku (Kroatisch-Slawonische Militärgrenze) i banatsku vojnu krajinu. Ova posljednja bila je na mađarskom teritoriju. U vojnoj krajini nije postojala općinska ili gradska vlast, nego samo zapovjedništva satnija i pukovnija. Nije postojao nikakav oblik demokracije, pa tako ni autonomije za bilo koga. U cijeloj Hrvatskoj nitko nije bio Srbin sve dok nije počela djelovati velikosrpska propaganda (oko polovine 19. st), iako je pravoslavaca bilo oko 400.000 ili oko petine ukupnog stanovništva. To u svom pismu novinama potvrđuje i sam vladika Theofan Živković, duhovni vođa svih pravoslavaca od Karlovca do Hrvatskog Primorja.
U isto to vrijeme Srbija je bila pokrajina u Otomanskom (turskom) carstvu, a njezini vjernici bili su izravno podređeni patrijarhu u Carigradu. U Hrvatskoj i Mađarskoj djelovala je autokefalna (nezavisna) crkva Austrijske monarhije. Tako ju zove carigradski patrijarh. Austrijanci i Hrvati zvali su ju Grčko-iztočna crkva, a ona je samu sebe zvala Istočnopravoslavna crkva. Tako piše i u krsnom listu Nikole Tesle. Njezino sjedište bilo je u Srijemskim Karlovcima, zbog čega se je zvala Karlovačka arhiepiskopija (nadbiskupija). Srijemski Karlovci su i tada i sve do 1946. godine bili na hrvatskom teritoriju, te je po kriteriju sjedišta ta crkva bila Hrvatska pravoslavna crkva.
Iz navedenog se vidi da u doba Teslinog rođenja nije bilo niti nezavisne srpske crkve, niti nezavisne srpske države, niti Srba u Hrvatskoj. Sve je to stvoreno kasnije žestokom propagandnom kampanjom koja traje sve do danas. Da bi Nikola Tesla bio Srbin, trebao se je roditi u Otomanskom (turskom) carstvu, dakle trebao bi biti turski državljan i podanik tadašnjeg sultana Abdul Medžida I. Tesla je međutim bio podanik Austrijskog cara i hrvatskoga kralja Franje Josipa i hrvatski državljan, jer mu je hrvatska vlada nakon što je vojna krajina vraćena Hrvatskoj izdala putovnicu.
PO SVIM KRITERIJIMA TESLA MOŽE BITI SAMO HRVAT
Kriterij za nečiju nacionalnost je u cijelom svijetu mjesto rođenja. Zato je Ludwig van Beethoven Nijemac iako su mu oba roditelja Flamanci (Nizozemci – danas Belgijanci). Zato je Frederic Chopin Poljak iako je velik dio života proveo u Parizu. U naše suvremeno vrijeme zato je Novak Đoković Srbin iako mu je majka Hrvatica, a otac Crnogorac.
Ali Tesla nema među predcima nikoga tko je došao iz Srbije. Svi za koje se zna bili su lički pravoslavci. Njegovi predci po ocu došli su navodno iz Hrvatskog primorja, što piše čak i u srpskim knjigama.
Lika i u njoj Smiljan bili su i u doba Nikole Tesle i danas od Srbije udaljeni oko 300 km zračne linije. Bliže nije Srbija bila nikada. Dakle trebalo je mnogo drskosti za istrgnuti čovjeka iz hrvatskog naroda i “ugraditi” ga u srpski. To je bilo učinjeno zbog strateškog plana Srbije da se Lika kad-tad priključi Srbiji, pa bi se onda u nju uklopio i Nikola Tesla.
Ovako je to toliko besmisleno kao proglasiti Williama Shakespearea Španjolcem ili Leonarda da Vincija Francuzom, premda bi se i za to mogao naći razlog, jer je Leonardo umro u Francuskoj. Tesla po svim kriterijima može biti samo Hrvat. Pripadnost pravoslavnoj crkvi ne čini ga Srbinom.
Ovo je samo djelić i mala ilustracija ljepote i finoće karaktera velikog izumitelja. Cjelina se može vidjeti samo čitajući cijelu knjigu. Knjiga ima svoju Facebook stranicu koja se zove kao i knjiga “Nikola Tesla ispod paučine”, a ima i kntakt e-mail adresu [email protected]
Mario Filipi
