By Ususret povijesnom okupljanju ljudi koje će se održati u subotu 18. rujna 2021. u Zagrebu pod nazivom “Festival Slobode 2.0” osjećam potrebu da se osvrnem na trenutne okolnosti u kojima se, ne samo mi na ovom području, već kao cijelo čovječanstvo nalazimo i zahvaljujem se na prilici da ove napisane riječi budu pročitane. Reklo bi se “već i ptice na grani znaju” o kakvoj se pjesmi radi, snenoj i uljuljkavajućoj melodiji koja čovjeka i društvo kroz stihove o lažnoj sigurnosti i odgovornosti vodi ka ugrozi i konačnom uništenju svih onih darova koji su nam bezuvjetno poklonjeni da proživimo iskustvo Života u Miru, Istini i Ljubavi; pjesmi skladanoj od strane ljudi ( da, i oni su ljudi) koji su, zavedeni iluzornom garancijom sreće i uspjeha, postali sluge svoje pohlepe, samovažnosti i želje za dominacijom i kontrolom ostalih. Iako je pjesma vrlo jasna i samoevidentna, još uvijek je velikom mnoštvu ptičica obmanjujuća, upravo iz razloga što su odmakle od svog “prirodnog staništa”, što je u konačnici opet u redu, koliko god to zvučalo naopako, jer svaki čovjek ima pravo na slobodan izbor. Međutim, što se događa kada slobodan izbor jednog ili jednih ograničava slobodan izbor drugih? Kako se tu postaviti? Ono što mene više zabrinjava su ptičice koje jasno čuju pjesmu, a upadaju u zamku “obrane prava i slobode” nesvjesno podržavajući stanje “vječite borbe” koja je nažalost postala tekovina ljudske civilizacije. Tko, ili točnije što ima korist od kreiranja takvog scenarija i s kojom svrhom se ljudima nudi sudjelovanje u toj “maestralnoj” filmskoj epizodi “Borbe za opstanak”? Opstanak čega? Da li provedbom krilatice “Zavadi, pa vladaj” korist imaju oni koji ju provode ili su i oni žrtve iluzije te koristi? Što hranimo ulazeći u borbu i konflikt jedni sa drugima i čime? Jeste li se ikad zapitali?
Zašto ovo pišem? Nisam bio prisutan na recentnim skupovima, međutim putem snimki na društvenim mrežama uočavam da određeni govornici otvoreno pozivaju na rat i organiziranje pod oružjem, na “Marš na Zagreb”, “Krvave noći” i slično, nadoljevajući na ionako razbuktali plamen patnje, nepravde i tuge, ulje natopljeno strahom za budućnost i opstojnost ljudi kao vrste. O kakvom ratu pričate, dragi ljudi, zar nije toga dosta? Nismo li išta naučili iz svih sukoba u kojima smo sudjelovali mi i naši preci? Koliko puta se treba dogoditi revolucija da bi istinski prozreli u besmisao njenog podizanja jer svjedočimo samo zamjeni lutaka na vrhu, a paradigma ostaje ista? Nije li napokon sazrijelo vrijeme za evoluciju?
“Ali “oni” nas napadaju, oduzimaju nam prava, ograničavaju kretanje i slobodu, moramo se braniti!” Najprije, sloboda se ne brani i ne osvaja oružjem. Sloboda nikada do sada nije i neće nastati na zaslugama sukoba, jer uzrok svakog sukoba je strah. To je samo privid slobode koji se nakon sukoba uspostavlja i održava, do nekog novog sukoba. “Ali prijete nam nošenjem maski, cjepljenjem, kaznama!” Ok, ako je već situacija “stani-pani”, hoćemo li stvarno pod oružje ili ćemo se samorganizirati i ujediniti u novoj društvenoj paradigmi? Pokušajte sagledati stvar iz ove perspektive: Zakoni, pravila i propisi koje “oni” donose vrijede samo za one koji sudjeluju u igri koju su “oni” osmislili, a to je igra trgovine. Da li nas je ikad itko tjerao da igramo tu igru ili smo sami sebe učinili ovisnima o toj igri pa se zato borimo za “opstanak” u njoj? Istina, mnogi su igrali igru nesvjesni njene trgovačke prirode, ali ako je oduvijek postojalo znanje o tome kako igra funkcionira, da li smo uistinu bili prevareni ili smo si sami “krivi” što si nismo rasvjetlili pravila te igre? U čemu je frka, ljudi? Da li je uistinu ičim ugrožena naša sloboda? Sve mjere koje su donijeli ustvari su samo pravila poslovanja! U svakom trenutku svoga života imamo slobodu izbora izaći iz trgovine. Ako su donijeli propis da vam dijete mora nositi masku u školi, ispišite svoje dijete iz škole. Ako vas ne puštaju u dućane, prestanite kupovati u njima. Ako vam prijete otkazom jer se ne želite cjepiti, dajte otkaz. Dajte caru carevo. Njegove usluge u konačnici nisu na našu dobrobit, one su tu samo radi profita, a profit je tu radi kontrole. Radi porobljavanja čovjeka putem njegovih želja. Otpustimo u sebi ideju da je igra trgovine jedino što postoji i da se drugačije ne može. Otpustimo strah, on je ionako samo iluzija, kula od karata naših uvjerenja.
Sloboda se rađa iz Ljubavi. Ljubav je davanje, dijeljenje, stvaranje bez očekivanja ičega zauzvrat. Tu nema trgovine. Tu ne stoluje strah, jer se nema što za izgubiti. Nitko nas ne može ičim ucjeniti. Jer sve već imamo. Sve je već u nama samo to trebamo izabrati, i živjeti, slobodno. Itekako to možemo, imamo znanje, vještine, iskustvo, resurse, na kraju i jedni druge da to zajedno ostvarimo. Podijeliti plodove svoje kreacije sa drugim, ima li većeg ispunjenja za našu Dušu od toga? Svojim odnosom prema drugome pružiti čovjeku dostojantvo i mogućnost slobodnog izbora, pomoći jedan drugome da postanemo Ljudi, da ostvarimo sebe u svom punom potencijalu i svrsi, ima li veće sreće? To je obilje koje samo čeka da ga izaberemo. Dakle, postoji rješenje, postoji put. Stoga još jednom, dajte caru carevo…
Nadam se da će na “Festivalu slobode” uistinu zaživjeti Sloboda i prevladati poruke ujedinjenja u Miru, Ljubavi i Istini. Dostojanstvo, Savjest i iskrena briga za ljude neka pokažu svoje lice. Spremnost da se preuzme istinska odgovornost i konačno okrene nova stranica u knjizi povijesti čovječanstva na kojoj će započeti priča o herojima i ratnicima koji su znali kako zaustaviti sukob, kako se izdići iznad niskih strasti zvijeri koja u njima čuči, otpustili strah i otvorili svoja srca Ljubavi da uđe. Taj heroj je svatko od nas.
Živi čovjek
Vedran Miočić-Stošić
