By BOKELJSKA NOĆ STANKO ŠARIĆ
Premiered Nov 13, 2020
Snimku ove pjesme posvećujem mom dragom prijatelju akademiku Josipu Pečariću, rođenom Kotoraninu, velikom znanstveniku, neumornom domoljubu i pregaocu za hrvatske nacionalne interese i njegovoj cijeloj obitelji.
https://www.youtube.com/watch?
Oprostite mi ali moram se pohvaliti i svojim velikim prijateljem Stankom Šarićem.
Za njegov 60. rođendan posvetio sam mu knjigu:
J. Pečarić, Mojih sto knjiga, Zagreb, 2020, str. 285.
A o njemu je i knjiga:
J. Pečarić, Dva prijatelja / Stanko Šarić, Zagreb, 2021., str. 348.
YOUTUBE.COM
BOKELJSKA NOĆ STANKO ŠARIĆ
Snimku ove pjesme posvećujem mom dragom prijatelju akademiku Josipu Pečariću, rođenom Kotoraninu, velikom znanstveniku, neumornom domoljubu i pregaocu za hrv…
Sve reakcije:
235Zorica Gregurić, Andrej Dujella i 233 drugih
31 komentar
8 dijeljenja
Velika hrvatska pjesnikinja koja nas je nedavno napustila komentirala je:
@mariadubravac1834
3 years ago
Stanko Šarić – bravo i hvala! Počastio si pjesmom Čovjeka pred kojim se trebaju postidjeti mnogi ‘veeeliki’ naduti umovi današnjice. Nažalost, mnogi ne shvaćaju da se ljudska veličina ne krije u tituli, nego u jednostavnosti, skromnosti, toploj riječi, milosrđu, bogoljublju i domoljublju. A našega Josipa krase sve spomenute vrline. Bože, čuvaj nam ga!
(Mislim se te Marijine riječi mogu reći za nju i njen nevjerojatni domoljubni opus koji nam je ostavila. Mnoge od njenih pjesama su i uglazbene, a pjeva ih i Stanko, a neke je i sam uglazbio. Marija je kao i Stanko iz Štitara.)
Moju priču o Stanku trebalo se vidjeti iz naslova „Dva prijatelja“ Ali to nije ni približno točno.
Zašto?
Pa njega smo mi Pečarići usvojili. Meni je na neki način zamijenio brata koji nije više s nama, a i cijela obitelj Stanka doživljava kao člana obitelji.
Ali i ZAKLJUČNI TEKST druge knjige završava s pričom o „Bokeljskoj noći“:
„U vremenima stvaranja hrvatske države, a posebno u vremenima fašističke agresije na Hrvatsku mnogo nam je značila domoljubna pjesma. Bilo je više izvođača koji su tako itekako bili važni u našim životima. Među njima vjerojatno smo najviše slušali Zlatne dukate i Stanka Šarića. Kasnije kada sam i sam počeo pisati domoljubne tekstove, razna otvorena pisma koje je potpisivalo puno i poznatih Hrvata posebno mi je bilo drago kada sam konstatirao da je među njima i Stanko. Međutim, ono što je posebno bilo zanimljivo e-maile sam dobivao s dvije adrese. S jedne se potpisivao Stanko Šarić, dipl. ing. građevine a s druge Stanko Šarić iz Najboljih hrvatskih tamburaša. Tek kada smo se sastali ustanovio sam da se radi o jednom istom – našem Stanku. Kao što su mnogi vjerovali da postoje dva Josipa Pečarića – jedan matematičar, a drugi nekakav pisac ili čak povjesničar, takva je bila i moja priča sa Stankom. Od tada prijateljujemo. Bio je i u Organizacionom odboru Međunarodne konferencije povodom moje sedamdesete obljetnice života (MIA 2018), a uvijek je bio u pomoći kod tiskanja mojih domoljubnih knjiga. Stanko je uz Marka Perkovića Thompsona i Dražena Žanka bio i počasni gost na svečanoj večeri konferencije MIA 2018.
Tada je na užas moje obitelji otpjevao ‘Bokeljku noć’. Na užas jer su se ustrašili da kako ću ja reagirati na ‘himnu’ Bokelja, a nisu znale da mi je prije toga Stanko rekao da će je otpjevati. I danas tvrde kako im je to najljepša izvedba ‘Bokeljske noći’ koje su ikada čule.“
U nedjelju sam bio s mojom najmlađom kćerkom na tradicionalnom godišnjem koncertu Stankovih „Najboljih hrvatskih tamburaša“ u „Lisinskom“. Tada je Stanko ispričao priču o matematičkoj konferenciji i s gostima „Tamburašima za dušu“ otpjevao za mene „Bokeljku noć“. Tako sam doživio da mi prepuna dvorana „Lisinski“ – valjda 2000 ljudi – pjeva „Bokeljsku noć“. Pjeva je toliko ljubitelja tamburaša i vjerojatno puno puno Slavonaca. Nezaboravno!
Poslije smo na druženju Anđela i ja sjedili s članovima „Tamburaša za dušu“. Jedan od njih je i Stankov sin Ivan. Oni su svirali na toj Konferenciji za moj 70. rođendan, pa su se šalili na svoj račun jer su tada morali naučili pjesmu u kojoj za neke riječi i nisu znali.
S Ivanom smo komentirali i predstavljanje prve knjige koja je bila posvećena Stanku.
Stanko je mislio da ga zovem na uobičajeno moje predstavljanje, i nije mu bilo jasno zašto toliko inzistiram da dođe. Bio je u Slavoniji i u povratku je morao doći. Jest da je bila moja stota knjiga, ali ipak. I kada je stigao ravno s puta bilo mu je čudno što je tu i Ivan. i kad sam počeo s predstavljanjem tek tada je shvatio da sam tu svoju stotu knjigu posvetio svom velikom prijatelj – njemu. Tako je to predstavljanje trajalo nekih 7-8 sati. Ivan nije mogao okupiti sve članove „Tamburaša za dušu“, pa Stanko nije otpjevao i tada „Bokeljsku noć“. Ali jedan od predstavljača je bio još jedan moj veliki prijatelj akademik Andrej Dujella, koji i pjeva u crkvenom zboru, pa je on ‘uskočio’.
To bi bila ukratko priča o mom prijatelju koji je mnogo više od toga. Moj pokojni brat je doista bio stariji brat koji vam je itekako važan u djetinstvu. A kada su u ovim godinama itekako je lijepo imati mlađeg brata koji će brinuti o vama. Ja imam Stanka.
A što se tiče „Bokeljske noći“. Onima kojima je žao što nisu slušali Stanka, s „Tamburašima za dušu“ uz pratnju prepune dvorane u „Lisinskom“ ostaje jedino da odslušaju Stanka samoga na Youtubeu:
https://www.youtube.com/watch?
Josip Pečarić
