Evo, sinoć je s finalom muških klapa završio jubilarni 60. Festival dalmatinskih klapa Omiš 2026. Festival klapa ove je godine okupio 53 klape koje su prošle kroz tri izborne večeri da bi se na kraju sučelile u borbi za odličja ovog festivala na Večeri ženskih klapa 17. srpnja (petak), 10 klapa, i na Večeri muških klapa 18. srpnja 2026. (subota), 10 muških klapa. Treba tu spomenuti i finale Mješovitih klapa, kao i revijalno otvaranje Omiškog festivala 26. lipnja, pa večer novokomponiranih pjesama, ali i nastup dječjih klapa koje bi bilo nepravedno ne navesti i ne istaknuti. Posebno je svake godine zanimljiva Večer novokomponiranih klapskih pjesama koja promovira nove pjesme koje uskoro postaju prihvaćene pjesme i rado izvođene od mnogih klapa. Na taj se način opus klapskih pjesama širi, razvija i ostaje prihvaćen u narodu, ne samo u Hrvatskoj nego i izvan Hrvatske. Sve u svemu, iza nas je još jedan veoma zanimljiv i vrijedan festival klapa s kojim se Hrvatska može ponositi izvan Hrvatske, što nije slučaj ni s mnogim nacionalnim festivalima.
A sada malo o samom tijeku i događajima festivala koji se odvijao kroz 10 zanimljivih večeri s raznim dobro zaokruženim tematskim nastupima. Ipak, mislim da je pogrešno reći kako je 60. Festival dalmatinskih klapa Omiš otvoren 26. lipnja, jer je on otvoren 6. lipnja sa 5. večeri dječjih klapa, što ne smatram ništa manje vrijednim od onih 10 večeri festivala koje su uslijedile nakon toga.
Dakle, na 5. večer dječjih klapa u Omišu 6. lipnja 2026. u dvije kategorije, za odličja borilo se 15 dječjih i omladinskih klapa.
U kategoriji klapa osnovnih škola izabrano je 6 klapa, a odličja su odnijele:
- mjesto – Zlatnog omiškog grdelina – osvojila je klapa Dominus iz Rijeke (OŠ Fran Franković),
- mjesto – Srebrnog omiškog grdelina – osvojila je klapa Matačićevi slavuji iz Omiša (OGŠ „Lovro pl. Matačić“),
- mjesto – Brončanog omiškog grdelina – osvojila je klapa Bepo iz Omiša (OŠ „Josip Pupačić“).
U kategoriji klapa srednjih škola izabrano je 9 klapa, a odličja su odnijele:
- mjesto – Zlatnog omiškog grdelina – osvojila je klapa UŠ Luke Sorkočevića (Karaka) iz Dubrovnika (UŠ Luke Sorkočevića),
- mjesto – Srebrnog omiškog grdelina – osvojila je klapa Maestral iz Splita (KUD „Pleter“),
- mjesto – Brončanog omiškog grdelina – osvojila je Muška klapa Josip Hatze iz Splita (GŠ Josipa Hatzea).
Festival dječjih klapa posebna je vrijednost Festivala dalmatinskih klapa Omiša, a sada pogledajmo kako se odvijao festival s onim starijima.
Prva večer, kao otvaranje 60. festivala, bila je revijalna večer 26. lipnja, gdje su nastupile 3 ženske i 4 muške klape: Armorin, Bošket, Luše, Omiš, Ošjak, Stine i Ventula, kao klape laureati Omiša s naglaskom na pjevačima iz stare generacije pobjednika Omiša. Posebno emotivan bio je nastup nekada uvažene stare klape Ošjak koja je sada nastupila u preživjelom starom sastavu i sa svojim starim prvim tenorom, velikim zaljubljenikom u klapsku pjesmu. Meni osobno bilo je to pomalo tužno, jer dobro poznajem klapu Ošjak iz onog vremena između 1980. i 1989. za koje moj dragi prijatelj Mirko Barišić, proslavljeni prvi tenor klape Omiš, kaže: „Eh, bilo je to vrijeme kada je Bog hodao po zemlji i po Omišu.“ Mislio je Mirko s pravom na predivno sučeljavanje zaista velikih klapa onog predratnog vremena, koje su se u oštroj borbi za odličja godinama sve do rata susretale na festivalu u Omišu. To se posebno odnosi na klape Linđo, Ošjak, Sinj, Kamen i moj Filip Dević. Zapjevao je ove godine Ošjak kako je mogao, ali teško mi je ne reći kako su oni glasovi onog starog Ošjaka ostali u nekoj davnoj prošlosti. Njihovo pjevanje prezentiralo je ono „srce želi, ali protiv godina se ne može“. Tenor je pokušao izvesti one svoje poznate glasovne finese, ali svaka mu čast na pokušaju. Koliko pratim klapsko pjevanje, stekao sam dojam da tenore prije zaustave godine nego baritone i base, ali da se to ne može postaviti kao čvrsto pravilo, suprotstavlja se tenor stare muške klape Filip Dević, Branko Tomić, koji kao tenor nastupa već više od 50 godina. S punim pravom Tonču Miletiću, starom tenoru klape Ošjak, uručena je nagrada za životni doprinos klapskoj pjesmi i vjernost Omiškom festivalu (u povodu 50 godina djelovanja Klape Ošjak).
Sljedeća večer, 27. lipnja 2026., bila je u znaku novokomponiranih pjesama, gdje je nastupilo 15 klapa sa 16 novih skladbi. Rezultati su bili:
- Prva nagrada stručnog žirija – Klapa Bošket (Zagreb) s pjesmom U raju je sebi primi, uglazbio Blaženko Juračić, stihovi Miro Radalj.
- Druga nagrada stručnog žirija – Klapa Bošket (Zagreb) s pjesmom U Trogiru san mladost proša, uglazbio Joško Ćaleta, stihovi Jakša Fiamengo.
- Treća nagrada stručnog žirija – Klapa Kaše (Dubrovnik) s pjesmom Put Lepanta gredu brodi, uglazbio Vicko Dragojević, stihovi Pjero Mirić.
Dodijeljene su i druge nagrade pa je nagrada za najbolju interpretaciju pripala klapi Armorin (Zagreb) za interpretaciju pjesme Radunica, uglazbio Vedran Bonačić, stihovi Pjero Mirić.
Nagrada publike pripala je klapi Intrade (Zadar) za pjesmu Kad zaspu grdelini, uglazbio Dušan Šarac, stihovi Pjero Mirić. Posebno dobro je prihvaćen povratak klape Intrade na daske festivala u Omišu nakon nekoliko desetaka godina njihovog izbivanja s Omiša.
Zatim su uslijedile tri izlučne večeri muških i ženskih klapa iz kojih je na finale izašlo 11 ženskih i 10 muških klapa.
Finalna večer ženskih klapa 17. srpnja 2026. ponovila je staro suparništvo Zadra i Zagreba pa su po ocjeni stručnog žirija ove godine odličja odnijele:
- Klapa Oželanda (Zagreb) – Zlatni štit (1. mjesto)
- Klapa Kapric (Zadar) – Srebrni štit (2. mjesto)
- Klapa Orca (Split) i Stivanja (Trogir) – Brončani štit (3. mjesto)
Prema ocjeni publike prvu nagradu odnijela je klapa Merla (Dugopolje), dok su druga i treća nagrada publike pripale omiškoj klapi Mirabela i zagrebačkoj klapi Sorelo. Ako pratite ženske klape zadnjih godina, vodeću poziciju kod žirija nikome ne prepuštaju klapa Oželanda i klapa Kapric, dok kod publike stalnost održava omiška klapa Mirabela.
Finalna večer muških klapa održana 18. srpnja 2026. po mom je mišljenju bila zanimljiva pa je želim komentirati. Odmah na početku navest ću pobjednike.
Dakle, u finalu muških klapa prema ocjeni stručnog žirija zlatni štit (1. nagradu) odnijela je u Dubrovnik klapa Kaše (Dubrovnik), dok je srebrni štit (2. nagradu) pripao klapi Krunik iz Kučina, a brončani štit preuzeli su članovi splitske klape Mriža.
Prema ocjeni publike rezultati se nisu u potpunosti poklopili s ocjenom stručnog žirija. Prva nagrada publike pripala je klapi Omiš (Omiš), druga klapi Okruk iz Okruga Donjeg, a treća nagrada otišla je u Dubrovnik s klapom Kaše koja u Dubrovnik nosi i prvu nagradu stručnog žirija, na čemu treba čestitati njezinom voditelju i članu Vicku Dragojeviću.
Na kraju ovog slijeda događanja na 60. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, veoma kratko iznijet ću moj osobni dojam i zapažanja s kojima se ne morate složiti, a odnose se na finale muških klapa.
Posebno je zadovoljstvo povratak nove klape Omiš čija se stara garda s tenorom Mirkom Barišićem davno ugasila, da bi pokušaj obnove klape propao sve do 2024. kada se pojavila nova klapa Omiš. Osvajanje prve nagrade publike ove godine klapi Omiš treba značiti povratak među najbolje gdje s pravom očekuju preuzimanje štitova. Njihovo je pjevanje, njih petorice, nadahnuto, glasovno moćno, precizno, te ustraju li na tom putu s pravom mogu očekivati najveća odličja. Posebno me je obradovalo to što se svaki glas od njih 5 prepoznaje i savršeno se uklapa u cjelinu osebujnog glasa klape. Hrabri mali sastav klape Omiš, s dva tenora, prvi i drugi, jednim baritonom i dva basa, stvaraju zvuk onog starog klapskog pjevanja koje kao da donosi miris mora, što je uvijek bilo obilježje klape Omiš koja je više vježbala u konobi nego u sobi s maestrom. Ovdje se postavlja pitanje na koje ne mogu odgovoriti, pa to ostaje klapi na izbor, a to je, da li se pojačati da se dobije 8 glasova, kao što su i druge klape, ili pak ostati dosljedan peteročlanoj klapi, što je vrlo zahtjevno. Dakle, puna podrška njihovom radu. Mislim da su ove godine zaslužili jednu od nagrada stručnog žirija, ali žiri traži ustrajnost i vrijeme, korak po korak.
Malo me iznenadila inače sjajna klapa Pinguentum iz Buzeta koja kao da se ispuhala nakon svih onih odličja koja su odnijeli prošlih godina. Pjevanje klape je izvrsno, ali nešto tu nedostaje… kao da su se malo ispuhali i zamorili pa bi na tome trebalo poraditi.
Klape Mriža i Krunik, kao i druge klape iz srednjodalmatinskog okruženja, ali i iz Zagreba, na svom su nivou bez nekih dobrih ili loših iznenađenja.
Malo sam se zamislio nad klapom Kaše koju dobro poznajem. Nagli vrtoglavi uspjeh kao da je ove godine pokazao da su sebi dopustili malo previše samosvijesti. Brojni uspjesi, od 2012. godine i osvajanja zlatnog štita pa preko štitova gotovo svake godine, kao da im je stvorio osjećaj samodopadnosti. Iako su i ove godine zlatni štit odnijeli u Dubrovnik, ne mogu se oteti tom nemilom osjećaju koji vidim kod njih. Zašto? Dionicu basova ne drže oni snažni basovi koje bi trebala imati klapa na tom nivou, jer su tu uglavnom glasovi baritona. Nadalje, činjenica da je prvi tenor onaj tko vodi klapu u pjevanju, izgleda baritonima nije sjela, pa kod pjevanja pogledavaju lijevo-desno, sad prvog tenora, a onda odmah zatim voditelja klape Vicka, koji, iako je bariton, stoji na trećem profondo basu. To odaje nesigurnost cijele klape.
Ipak, kako god bilo, terca klape Kaše naprosto je sjajna pa pokriva sve nedostatke klape. Svjedočio sam sa zadovoljstvom nastupu klape Kaše 2012. kada su i sami bili iznenađeni nenadanim osvajanjem zlatnog štita Omiša, a za što su zaslužni sjajni tenori koji su razigrano otpjevali svoje lage na sveopće oduševljenje, kako žirija tako i publike. Iz tog vremena meni je u lijepom sjećanju ostalo pjevanje tenora Petra Sambraila (ako se dobro sjećam imena), ali ne mogu reći da je tenor Luka Šerić lošiji, jer to je stvar ukusa. Pitam se: „Dragi Vicko, odakle izvlačiš u Dubrovniku sve te sjajne tenore?“… jer zaista, klapa Kaše ima uvijek sjajne tenore i na njima gradi svoje uspjehe, na čemu im treba čestitati.
A sada malo o onome što stoji iza sjajnog 60-godišnjeg rada cijelog sustava Omiškog festivala.
Svakako, na prvom mjestu je financiranje pa treba čestitati cijeloj upravi Omiškog festivala, na čelu s prof. Mijom Stanićem, ravnateljem FDK Omiš, i maestrom Mojimirom Čačijom, umjetničkim voditeljem FDK Omiš. Prema dostupnim podacima, djelatnost FDK Omiš kreće se nešto iznad 350.000 eura, a Općina Omiš pokriva oko 60 %, dok ostatak uprava FDK Omiš kroz moljakanje prikuplja od brojnih donatora. Od države, ove je godine za festival stiglo oko 30.000 eura. Može se reći, jako skromno.
Godinama se radi i očekuje uvrštavanje FDK Omiš u grupu nacionalnih festivala, što bi trebalo osigurati sigurniji izvor sredstava potrebnih za rad i razvoj klapskog pjevanja. Klapsko pjevanje, kao jedinstvena tradicija višeglasnog a cappella pjevanja južne Hrvatske, od 2012. godine nalazi se na UNESCO-ovu Reprezentativnom popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Zaista prestižno priznanje koje nameće pitanje: je li se takvo priznanje adekvatno vrednuje od strane hrvatske države, bolje rečeno od strane Ministarstva kulture RH?
Odmah da bude jasno… Ministarstvo kulture ne daje sredstva nego samo raspoređuje naša sredstva prema svom nahođenju, za što se, sudeći po reakcijama na društvenim mrežama, ne može reći da je hrvatski narod zadovoljan. Godinama se već raspravlja je li FDK Omišu mjesto u grupi nacionalnih festivala, ali pozitivnog rezultata nema. Bilo je za očekivati da će konačno ove jubilarne 60. godine FDK Omiš ući u grupu nacionalnih festivala, ali to se nije dogodilo.
Vidjeli smo ministricu Ninu Obuljen Koržinek u prvom redu među uglednim političkim uzvanicima pa je valjda mogla zaključiti što Hrvatskoj i hrvatskom narodu, ali i svijetu znači klapska pjesma. Mogla je također zaključiti da FDK Omiš nije samo pjevanje dalmatinskih klapa, već je to međunarodni festival klapa, a koliko je klapska pjesma daleko cijenjena vidio sam na jednom nastupu zbora njemačke policije u Nürnbergu, gdje su između ostalog izveli i nekoliko dalmatinskih pjesama. Dalmatinsku pjesmu naprosto ćete čuti na svim točkama svijeta, što nije slučaj ni s jednom drugom hrvatskom vrstom pjesama. Podržavanje klapskog pjevanja među najmlađima obilježje je samo FDK Omiš, za razliku od svih drugih nacionalnih festivala.
Također, izgleda da smo zaboravili kako je FDK Omiš i u vremenu SFRJ pjesmom prkosio tadašnjem režimu pa su neki autori i maestri bili upozoravani i zatvarani (veliki Ljubo Stipišić i drugi…) zbog pjesama koje su nosile zvuk hrvatskog rodoljublja.
Kada se analiziraju nacionalni festivali, to jest raspodjela sredstava za 2026., sredstva su usmjerena na 7 događanja. Imamo sljedeći raspored iznosa od 2.710.000 eura: Dubrovačke ljetne igre dobivaju 1.160.000 eura ili 42,8 %, 72. Splitsko ljeto 500.000 eura ili 18,5 %, dok preostalih 5 raspodjeljuju ostatak od 38,7 %. Taj ostatak dijele: 66. Međunarodni dječji festival Šibenik, 73. Pulski filmski festival, 56. Varaždinske barokne večeri, 60. Međunarodna smotra folklora Zagreb i 51. Osorske glazbene večeri. Ovdje bih postavio pitanje, u kojoj je mjeri sve navedeno (njih 7) svjetski važna prezentacija hrvatske kulture ili, bolje rečeno, zar tu nije mjesto FDK Omiš? Treba također uzeti u obzir da su mnoge od navedenih 7 smotri i festivala prvenstveno podrška turizmu, a manje kulturi, dok je FDK Omiš snažan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi koji bolje od svih našu kulturu pronosi svijetom. Kada će to biti uvaženo i vrednovano, pitanje je koje se na kraju nameće.
Nadajmo se da će i FDK Omiš uskoro biti vrednovan od strane hrvatske države, konkretno od strane Ministarstva kulture RH, a da se u tome dobro kasni nije se čuditi, jer mi za svima u Europskoj uniji u svemu kasnimo.
Živi bili pa vidjeli.
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
Negdje u Hrvatskoj, 19. srpnja 2026.
Leave a Comment