Hrvatska se 1. siječnja 2023. odrekla monetarnog suvereniteta kako bi uvela euro uz obećanja Plenkovića o većoj financijskoj stabilnosti, nižim kamatama, jednostavnijem poslovanju i snažnijoj zaštiti od valutnih rizika. Sve su to prednosti koje su građani i gospodarstvo u određenoj mjeri osjetili, ali usprkos određenim pozitivnostima nakon tri i pol godine od uvođenja eura mnogi građani i dalje traže odgovor postavljajući pitanje, tko je stvarno profitirao, a tko je platio najveću cijenu uvođenjem eura?
Nema dvojbe da su plaće i mirovine od uvođenja eura nominalno značajno porasle, plaće više od mirovina, ali ono što je presudno je da su zbog enormne inflacije rasle znatno manje od rasta cijena odnosno troškova života što je dobrano smanjilo kupovnu moć, posebno mirovina u odnosu na period prije uvođenja eura. I dok su zaposleni barem djelomično mogli nadoknaditi rast cijena kroz povećanje plaća ili promjenu posla, umirovljenici tu mogućnost nemaju jer žive od mirovine koja se usklađuje tek dva puta godišnje, i uvijek sa zakašnjenjem u odnosu na rast cijena.
Zato nije slučajno da upravo među umirovljenicima bilježimo najveći rizik od siromaštva, posebno jer stotine tisuća njih svakodnevno biraju između hrane, lijekova i režija. To nije posljedica eura kao valute, nego izostanka ozbiljne pripreme za uvođenje eura i nedostatak bilo kakve politike zaštite najugroženijih od inflacije. Posljednjih mjeseci SDP i Možemo obilaze hrvatske gradove upozoravajući građane na posljedice „Plenkovićeve“ inflacije, rast cijena i pad životnog standarda. Slikovito su to pokazali kroz prikaz košarica proizvoda koje su se mogle kupiti za 45 eura u 2021. godini vs košaricom u 2026. godini. Dobro je da se o tome napokon javno govori jer građani, a posebno umirovljenici, od političkih tribina uz pravilnu „dijagnozu“ žele ćuti konkretna i provediva rješenja.
Najveći propust Vlade AP-a nije bio u tome što je uveden euro, nego u tome što država nije poduzela doslovno ništa kako bi pravodobno zaštitila građane od posljedica očekivanog inflacijskog udara, posebno one koji nisu imali mogućnost povećati svoje prihode, a to su u prvom redu umirovljenici koji su uvođenjem eura platili najveći ceh. Ako je cilj Vlade bio europski standard, onda nije dovoljno imati europsku valutu. Vlada je uz uvođenje eura trebala osigurati uvjete za europske plaće i mirovine. Jednom riječju, trebalo je osigurati europsku kupovnu moć, a za umirovljenike dostojanstven život nakon desetljeća rada.
Euro nije problem. Problem je što teret inflacije nisu podnijeli svi jednako, i što su najveći račun platili upravo hrvatski umirovljenici.
U Zagrebu, 21. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment